Ivan 10

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

Pastir i njegove ovce

10 »Govorim vam istinu. Tko ne uđe k ovcama u tor kroz vrata, nego potajno, nekim drugim putem, kradljivac je i razbojnik. ² Tko pak uđe kroz vrata, pastir je stada. ³ Čuvar, koji stoji na vratima, otvara mu, a ovce se odazivaju na pastirov glas. On svoje ovce zove imenom i izvodi ih. ⁴ Kad izvede sve svoje ovce, stane pred njih i vodi ih. Ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. ⁵ No one neće nikada ići za onim kojeg ne poznaju. Naprotiv, pobjeći će od njega jer im je njegov glas stran.« ⁶ Isus je ispričao ovu usporedbu, ali ljudi nisu shvatili što im je želio reći.

⁷ Zato im je Isus ponovio: »Govorim vam istinu. Ja sam vrata ovcama. ⁸ Svi koji su došli prije mene bili su kradljivci i razbojnici. No ovce ih nisu ni slušale. ⁹ Ja sam ta vrata. Tko uđe kroz mene, spasit će se. Ulazit će i izlaziti i nalaziti sve što mu je potrebno. ¹⁰ Kradljivac dolazi samo da ukrade, ubije i uništi. Ja sam pak došao da im dam život, i to život u izobilju.

¹¹ Ja sam dobar pastir, a dobar pastir daje svoj život za ovce. ¹² Najamnik nije pastir; ovce nisu njegove. Zato ih, kad ugleda vuka, ostavlja i bježi. Vuk tada napada ovce i razgoni ih. ¹³ A najamnik pobjegne jer čuva ovce samo radi plaće, a ne brine se što će biti s njima.

¹⁴ Ja sam dobar pastir. Poznajem svoje ovce i one poznaju mene. ¹⁵ Isto tako, moj Otac poznaje mene i ja poznajem svog Oca. Ja dajem svoj život za ovce. ¹⁶ Imam ja i drugih ovaca. One nisu iz ovoga stada. Moram i njih dovesti, pa će se i one javljati na moj glas. Postat će jedno stado s jednim pastirom.^{[a] 17} Otac me voli zato što polažem svoj život da ga opet uzmem. Nitko mi ne oduzima život. ¹⁸ Ja ga svojevoljno dajem. Imam ga pravo dati, ali imam ga pravo opet i uzeti. Tako mi je zapovjedio Otac.«

¹⁹ Ove su riječi izazvale novu podjelu među Židovima. ²⁰ Mnogi su govorili: »On je lud. Opsjednut je zlim duhom. Zašto ga uopće slušate?«

²¹ Drugi su pak govorili: »Opsjednuti tako ne govori. Može li zao duh slijepcu dati vid?«

Židovi se suprotstavljaju Isusu

²² Tada je došla zima, a u Jeruzalemu se svetkovao Blagdan posvećenja^[b]. ²³ Isus je hodao Hramom po Salomonovom trijemu. ²⁴ Židovi su ga okružili i postavili mu pitanje: »Dokle ćeš nas držati u neizvjesnosti? Ako si Krist, otvoreno nam reci!«

²⁵ Isus im je odgovorio: »Rekao sam vam već, ali vi ne vjerujete. Djela koja činim u ime Oca pokazuju tko sam. ²⁶ Ali vi ne vjerujete jer ne pripadate mojim ovcama. ²⁷ Moje ovce slušaju moj glas. Ja ih poznajem i one idu za mnom. ²⁸ Ja im darujem vječni život. One neće nikada umrijeti niti će ih itko istrgnuti iz moje ruke. ²⁹ Moj Otac, koji mi ih je i dao, veći je od svega. Nitko ih ne može istrgnuti iz ruke moga Oca. ³⁰ Otac i ja smo jedno.«

³¹ Opet su Židovi dograbili kamenje, želeći ga ubiti. ³² A Isus im je rekao: »Pokazao sam vam mnoga dobra djela koja dolaze od Oca. Za koje me od njih želite kamenovati?«

³³ »Ne želimo te kamenovati zbog dobrih djela«, odvratili su mu Židovi, »već zato što huliš na Boga. Pokušavaš se izjednačiti s Bogom premda si samo čovjek.«

³⁴ Isus je odgovorio: »U vašem Zakonu piše da je Bog rekao: ‘Vi ste bogovi.’^{[c] 35} Bog naziva one koji su primili Božju riječ bogovima, a Sveto je pismo uvijek istinito. ³⁶ Mene je Otac posvetio i poslao na ovaj svijet. Kako mi možete reći: ‘Huliš na Boga’ kada kažem: ‘Ja sam Božji Sin?’ ³⁷ Ako ovo što činim nisu djela moga Oca, nemojte mi vjerovati. ³⁸ Ako pak jesu, vjerujte tim djelima kad već ne želite vjerovati meni. Tako ćete konačno uvidjeti da Otac živi u meni i ja u Ocu.«

³⁹ Na to su ga opet pokušali uhititi, ali im je izmakao iz ruku.

⁴⁰ Ponovo je prešao Jordan i otišao na mjesto gdje je prije krstio Ivan. Ondje se zadržao, ⁴¹ a mnoštvo je počelo dolaziti. »Ivan nije učinio nikakav čudesni znak«, govorili su, »ali sve što je rekao o ovom čovjeku je istina.« ⁴² Mnogi su ondje povjerovali u Isusa.