Add parallel Print Page Options
'Izaija 2 ' not found for the version: Knijga O Kristu.

Kapayapaan sa Mundo(A)

Ito ang ipinahayag ng Dios kay Isaias na anak ni Amoz tungkol sa Juda at Jerusalem:

Sa mga huling araw, ang bundok na kinatatayuan ng templo ng Panginoon ay magiging pinakamahalaga sa lahat ng bundok.
    Dadagsa rito ang mga tao mula sa ibaʼt ibang bansa.
Sasabihin nila, “Tayo na sa bundok ng Panginoon, sa templo ng Dios ni Jacob.
    Tuturuan niya tayo roon ng kanyang mga pamamaraan upang sundin natin.”
    Kaya magsisiuwi ang mga tao mula sa Zion, ang lungsod ng Jerusalem, na dala ang Kautusan ng Panginoon.
At sa pamamagitan ng mga kautusan niya, pagkakasunduin niya ang maraming bansa.
    Kaya hindi na magdidigmaan ang mga bansa, at hindi na rin sila magsasanay ng mga sundalo para sa digmaan.
    Gagawin na lang nilang talim ng araro ang kanilang mga espada, at karit na pantabas ang kanilang mga sibat.

Halikayo, mga lahi ni Jacob, mamuhay tayo sa katotohanan,[a] na ibinigay sa atin ng Panginoon.

Ang Araw na Magpaparusa ang Dios

Totoong itinakwil nʼyo, Panginoon, ang mga mamamayan ninyo, ang lahi ni Jacob, dahil naniniwala sila sa mga pamahiing mula sa silangan at sa mga manghuhula, gaya ng mga Filisteo. Sinusunod nila ang pag-uugali ng mga dayuhan. Sagana sa pilak at ginto ang lupain ng Israel, at hindi nauubos ang kanilang kayamanan. Napakarami nilang kabayo, at hindi mabilang ang mga karwahe nila. Marami silang dios-diosan, at sinasamba nila ang mga bagay na ito na sila mismo ang gumawa. Kaya Panginoon, ibagsak nʼyo ang bawat isa sa kanila, nang mapahiya sila. Huwag nʼyo silang patatawarin.

10 Mga taga-Israel, tumakas kayo papunta sa mga kweba at mga hukay para magtago sa galit ng Panginoon at sa kanyang kapangyarihan. 11 Darating ang araw na tanging ang Panginoon lamang ang pupurihin. Ibabagsak niya ang mayayabang at mga mapagmataas. 12 Sapagkat nagtakda ang Panginoong Makapangyarihan ng araw kung kailan niya ibabagsak ang mga mayayabang at mapagmataas, at ang mga nag-aakalang silaʼy makapangyarihan. 13 Puputulin niya ang lahat ng matataas na puno ng sedro sa Lebanon at ang lahat ng puno ng ensina sa Bashan. 14 Papantayin niya ang lahat ng matataas na bundok at burol, 15 at wawasakin ang lahat ng matataas na tore at pader. 16 Palulubugin niya ang lahat ng barko ng Tarshish at ang mga naggagandahang sasakyang pandagat. 17 Ibabagsak nga niya ang mayayabang at mga mapagmataas. Tanging ang Panginoon ang maitataas sa araw na iyon. 18 At tuluyan nang mawawala ang mga dios-diosan.

19 Kapag niyanig na niya ang mundo, tatakas ang mga tao papunta sa mga kweba sa burol at sa mga hukay sa lupa para magtago sa galit ng Panginoon at sa kanyang kapangyarihan. 20 Sa araw na iyon, itatapon nila sa mga daga at mga paniki ang mga rebulto nilang pilak at ginto na ginawa nila para sambahin. 21 Tatakas nga sila papunta sa mga kweba sa burol at sa malalaking bato para magtago sa galit ng Panginoon at sa kanyang kapangyarihan kapag niyanig na niya ang mundo.

22 Huwag kayong magtitiwala sa tao. Mamamatay lang din sila. Ano ba ang magagawa nila?

Footnotes

  1. 2:5 katotohanan: sa literal, liwanag.

Le mont de l’Eternel

Voici le message que Dieu a révélé à Esaïe, fils d’Amots, au sujet de Juda et de Jérusalem.

Dans l’avenir, il adviendra
que le mont ╵sur lequel est le temple ╵de l’Eternel[a]
sera fermement établi ╵au-dessus des montagnes,
et il s’élèvera ╵par-dessus toutes les hauteurs,
et tous les peuples étrangers ╵y afflueront[b].
Oui, de nombreux peuples viendront,
en se disant les uns aux autres :

« Venez, montons ╵au mont de l’Eternel,
au temple du Dieu de Jacob !
Il nous enseignera ╵les voies qu’il a prescrites ;
nous suivrons ses sentiers. »
Car de Sion viendra la Loi,
et de Jérusalem, ╵la Parole de l’Eternel.
Et il sera l’arbitre ╵entre les nations ;
oui, il sera le juge ╵de nombreux peuples.
Martelant leurs épées, ╵ils forgeront des socs ╵pour leurs charrues,
et, de leurs lances, ╵ils feront des faucilles[c].
Plus aucune nation ╵ne brandira l’épée ╵contre une autre nation,
et l’on n’apprendra plus la guerre.
Descendants de Jacob,
venez donc et marchons ╵à la lumière ╵de l’Eternel.

Tu as abandonné ton peuple, ╵la communauté de Jacob,
car il est envahi ╵par les superstitions ╵qui viennent de l’Orient ;
les devins y pullulent ╵autant qu’en Philistie.
On pactise avec l’étranger.
Le pays est rempli ╵d’argent et d’or
et de trésors sans fin.
Il est plein de chevaux,
et ses chars de combat ╵ne peuvent se compter.
Le pays est rempli d’idoles
et les gens se prosternent
devant leurs propres œuvres
fabriquées de leurs mains.
Mais les hommes s’inclineront,
ils seront humiliés.
Ne leur pardonne pas[d] !

10 Réfugiez-vous dans les rochers
et cachez-vous sous terre
à cause des terreurs ╵que l’Eternel provoque,
de l’éclat de sa majesté[e].
11 L’homme au regard hautain ╵devra baisser les yeux,
l’orgueil humain sera brisé,
car en ce jour-là, l’Eternel ╵sera seul honoré.

12 Car l’Eternel, ╵le Seigneur des armées célestes, ╵tient en réserve un jour
où il se dressera ╵contre tous les hautains, ╵les arrogants,
les orgueilleux, ╵pour qu’ils soient abaissés ;
13 contre les cèdres du Liban, ╵qui s’élèvent bien haut,
et contre tous les chênes ╵des plateaux du Basan[f],
14 et contre les hautes montagnes
et contre les collines ╵qui sont altières,
15 contre toutes les tours ╵qui sont très élevées
et toutes les murailles ╵qui sont fortifiées,
16 contre les vaisseaux au long cours[g]
et leurs denrées précieuses[h] :
17 il courbera ╵la fierté des humains
et il abaissera ╵l’orgueil humain.
Car, en ce jour-là, l’Eternel ╵sera seul honoré.
18 Et toutes les idoles ╵disparaîtront ensemble.

19 On se réfugiera ╵dans les cavernes des rochers
et dans les antres de la terre
à cause des terreurs ╵que l’Eternel provoque,
de l’éclat de sa majesté
quand il se lèvera ╵pour terrifier la terre.
20 En ce jour-là,
les hommes jetteront aux taupes
et aux chauves-souris
les idoles d’argent
et les idoles d’or
qu’ils se sont fabriquées ╵pour se prosterner devant elles.
21 Ils se réfugieront ╵dans les cavernes
et dans les fentes des rochers
à cause des terreurs ╵que l’Eternel provoque,
de l’éclat de sa majesté
quand il se lèvera ╵pour terrifier la terre.
22 C’est pourquoi, cessez donc ╵de vous confier en l’homme
dont la vie ne tient qu’à un souffle,
car, quelle est sa valeur ?

Footnotes

  1. 2.2 C’est-à-dire le mont Sion.
  2. 2.2 Les v. 2-4 sont repris en Mi 4.2-4.
  3. 2.4 Voir Jl 4.10.
  4. 2.9 Autre traduction : ne les relève pas.
  5. 2.10 Voir Ap 6.15.
  6. 2.13 Région à l’est du Jourdain et au nord de Galaad, réputée pour ses chênes (Ez 27.6) et ses troupeaux (Ez 39.18).
  7. 2.16 Voir 1 R 10.22 et note.
  8. 2.16 Autre traduction : contre les navires somptueux.

Božja poruka Judi i Jeruzalemu

Ovo je Izaija, Amosov sin, vidio o Judi i Jeruzalemu:

U zadnje dane brdo BOŽJEGA Hrama
    bit će postavljeno za najviše od svih.
Bit će uzvišeno iznad svih brda
    i svi će mu se narodi slijevati
    u radosnoj povorci.
Mnogi će narodi doći i reći:
    »Hajde, popnimo se na BOŽJE brdo,
    do Hrama Jakovljevog Boga.
Bog će nas naučiti kako da živimo
    i mi ćemo ga slijediti.«

Sa Siona će se proširiti Božja pouka
    i BOŽJA riječ iz Jeruzalema.
Bog će suditi među narodima
    i okončati njihove sporove.
Oni će svoje mačeve prekovati u plugove,
    a koplja u srpove.
Narod neće dizati mač na narod,
    niti će se više spremati za rat.

Dođite, Jakovljevi potomci,
    da hodamo u BOŽJOJ svjetlosti.

Bog je napustio grešni narod

Napustio si svoj narod, potomke Jakova,
    jer je pun praznovjerja s istoka.
Bave se proricanjima kao Filistejci,
    uče se čaranju od tuđinaca.
Zemlja im je puna srebra i zlata,
    njihovom blagu nema kraja.
Zemlja im je puna konja,
    bojnim kolima nema kraja.
Zemlja im je puna idola,
    klanjaju se djelu svojih ruku,
    onome što su njihovi prsti načinili.
Klanjaju im se do zemlje
    i zato će biti poniženi—
    Bože, nemoj im oprostiti.

Dolazi vrijeme suda

10 Uđi među stijene i sakrij se u zemlju
    pred BOŽJOM ljutnjom
    i sjajem njegovog veličanstva.
11 Oborit će se pogled bahatoga,
    ponizit će se ljudska oholost.
    Toga će se dana jedino BOG uzvisiti.

12 Jer, BOG Svevladar spremio je dan
    za sve ohole i nadmene,
    tada će biti poniženi.
13 Mogu biti visoki kao libanonski cedrovi
    i nadmeni kao bašanski hrastovi,
    ali on će ih posjeći.
14 Mogu biti visoki kao planine
    i uzdignuti kao brda,
    ali on će ih sniziti.
15 Mogu biti visoki kao gradske kule
    i snažni poput utvrđenog zida,
    ali on će ih srušiti.
16 Mogu biti brzi kao brodovi iz Taršiša
    i nositi isto toliko blaga,
    ali on će ih potopiti.
17 Toga će dana oholi ljudi pasti
    i biti bačeni na zemlju,
a jedino će se BOG uzvisiti,
18     idoli će netragom nestati.

19 Kad BOG krene zastrašivati zemlju,
    ljudi će bježati u pećine u stijenama
i sklanjat će se u rupe u zemlji
    pred sjajem njegovog veličanstva.
20 Svoje idole od srebra i zlata,
    koje su napravili da im se klanjaju,
bacat će u rupe i spilje
    krticama i slijepim miševima.
21 Bježat će u procijepe stijena i litica,
    užasnuti od BOŽJEGA kraljevskog veličanstva,
    kad on krene zastrašivati zemlju.

22 Ne uzdajte se u čovjeka—
    prolazan je kao dah u nosnicama
    i malo vrijedi.