Add parallel Print Page Options
'Izaija 1 ' not found for the version: Knijga O Kristu.

Ang aklat na itoʼy tungkol sa ipinahayag ng Dios kay Isaias na anak ni Amoz. Tungkol ito sa Juda at Jerusalem noong magkakasunod na naghari sa Juda sina Uzia, Jotam, Ahaz, at Hezekia.

Ang Makasalanang Bansa

Pakinggan ninyo langit at lupa, dahil sinabi ng Panginoon, “Inalagaan koʼt pinalaki ang mga Israelita na aking mga anak, pero nagrebelde sila sa akin. Kahit ang mga bakaʼy kilala ang kanilang tagapag-alaga,[a] at ang mga asnoʼy alam kung saang sabsaban sila pinapakain ng nagmamay-ari sa kanila, pero ang mga mamamayan kong Israelita ay hindi nakakakilala sa akin.”

Sila ay bansang makasalanan, mga taong punong-puno ng kasamaan, lahi ng mga gumagawa ng masama at mapaminsala. Itinakwil nila at kinutya ang Panginoon, ang Banal na Dios ng Israel, at siyaʼy tinalikuran nila.

Mga taga-Israel, bakit patuloy kayong nagrerebelde? Gusto pa ba ninyong maparusahan? Para kayong tao na puro sugat ang ulo at ang pusoʼy puno ng sakit. Mula ulo hanggang talampakan, walang bahagi na walang sugat, pasa at pamamaga. Hindi ito nahuhugasan, o nabebendahan, o nagagamot.

Hindi na mapakinabangan ang inyong bansa; sinunog ng mga dayuhan ang mga lungsod ninyo. Kitang-kita ninyong sinasamsam nila ang mga bunga ng inyong pananim. Sinisira nila ang inyong lupain hanggang sa hindi na mapakinabangan. Walang natira kundi ang Jerusalem.[b] Para itong silungan sa isang ubasan o isang kubol sa taniman ng mga pipino na mag-isang nakatayo, at para ring lungsod na pinalibutan ng kaaway. Kung ang Panginoong Makapangyarihan ay hindi nagtira ng ilan sa atin, natulad na sana tayo sa Sodom at Gomora.

10 Kayong mga pinuno at mga mamamayan ng Jerusalem na katulad ng mga taga-Sodom at Gomora, pakinggan ninyo ang salita at kautusan ng Panginoon na ating Dios. 11 Sinabi niya, “Balewala sa akin ang napakarami ninyong handog. Sawang-sawa na ako sa inyong mga handog na sinusunog – ang mga tupa at ang mga taba ng mga pinatabang hayop. Hindi ako nalulugod sa dugo ng mga toro, tupa at mga kambing. 12 Sino ang nag-utos sa inyo na dalhin ang lahat ng ito kapag sumasamba kayo sa akin? Sino ang nag-utos sa inyong tumapak sa aking templo? 13 Tigilan nʼyo na ang pagdadala ng mga handog na walang silbi. Nasusuklam ako sa amoy ng mga insenso ninyo. Hindi ko na matiis ang mga pagtitipon nʼyo kapag Pista ng Pagsisimula ng Buwan at kapag Araw ng Pamamahinga, dahil kahit na nagtitipon kayo, gumagawa kayo ng kasamaan. 14 Nasusuklam ako sa inyong mga Pista ng Bagong Buwan at sa iba pa ninyong mga pista. Sobra-sobra na! Hindi ko na ito matiis!

15 “Kapag mananalangin kayo hindi ko kayo papansinin. Kahit paulit-ulit pa kayong manalangin hindi ko kayo pakikinggan dahil marami kayong pinatay na tao. 16 Linisin ninyo ang inyong sarili. Tigilan na ninyo ang paggawa ng kasamaan sa aking harapan. 17 Pag-aralan ninyong gumawa ng mabuti at pairalin ang katarungan. Sawayin ninyo ang mga nang-aapi[c] at ipagtanggol ninyo ang karapatan ng mga ulila at mga biyuda.”

18 Sinabi pa ng Panginoon, “Halikayoʼt pag-usapan natin ito. Kahit gaano man karumi ang inyong mga kasalanan, lilinisin ko iyan para maging malinis kayo. 19 Kung susunod lang kayo sa akin ay pagpapalain ko kayo.[d] 20 Pero kung patuloy kayong magrerebelde, tiyak na mamamatay kayo.”

Mangyayari nga ito dahil sinabi ng Panginoon.

Ang Makasalanang Lungsod

21 Tingnan ninyo ang lungsod ng Jerusalem. Matapat ito noon, pero ngayoʼy para nang babaeng bayaran. Datiʼy mga taong matuwid ang mga nakatira rito, pero ngayon ay mga mamamatay-tao. 22 Jerusalem, datiʼy mahalaga ka tulad ng pilak, pero ngayon ay wala ka nang silbi. Noon para kang mamahaling alak, pero ngayon ay para ka nang alak na may halong tubig. 23 Ang mga pinuno moʼy mga suwail at kasabwat ng mga magnanakaw. Gusto nila palagi ng suhol, at nanghihingi ng mga regalo. Hindi nila ipinagtatanggol ang karapatan ng mga ulila at hindi rin nila pinapakinggan ang daing ng mga biyuda.

24 Kaya sinabi ng Panginoon, ang Makapangyarihang Dios ng Israel, “Gagaan ang kalooban ko kapag naparusahan ko na kayong mga taga-Jerusalem na aking mga kaaway. 25 Parurusahan ko kayo para magbago kayo, katulad ng pilak na dinadalisay sa apoy. 26 Muli ko kayong bibigyan ng mga pinuno at mga tagapayo, katulad noong una. At ang lungsod ninyo ay tatawaging lungsod ng mga matuwid at tapat na mga tao.”

27 Magsisisi ang mga tao sa Jerusalem,[e] at ito ay ililigtas ng Dios at magiging matuwid ang pagtrato ng mga pinuno sa lahat ng mga mamamayan. 28 Pero lilipulin niya ang mga suwail at mga makasalanan, ang mga taong tumalikod sa Panginoon.

29 Mapapahiya kayo na mga taga-Jerusalem dahil sa pagsamba ninyo sa mga puno ng ensina at sa mga sagradong halamanan. 30 Matutulad kayo sa isang nalalantang puno ng ensina, at sa isang halamanang hindi nadidiligan. 31 Ang mga makapangyarihan sa inyo ay magiging katulad ng tuyong kahoy na madaling masunog, at ang masasama nilang gawa ay magiging parang tilamsik ng apoy na susunog sa kanila. Walang makakapatay sa apoy na iyon.

Footnotes

  1. 1:3 ang kanilang tagapag-alaga: sa Hebreo, ang mga nagmamay-ari sa kanya.
  2. 1:8 Jerusalem: sa Hebreo, anak na babae ng Zion.
  3. 1:17 Sawayin ninyo ang mga nang-aapi: o, Tulungan ninyo ang mga inaapi.
  4. 1:19 pagpapalain ko kayo: o, makakakain kayo ng pinakamagandang ani ng lupain.
  5. 1:27 Jerusalem: sa Hebreo, Zion.

Révélations reçues par Esaïe, fils d’Amots, au sujet de Juda et de Jérusalem, sous les règnes d’Ozias, de Yotam, d’Ahaz et d’Ezéchias, rois de Juda[a].

Prophéties sur Juda et sur Israël

Juda est bien malade

Vous, les cieux, écoutez,
toi, terre, tends l’oreille,
c’est l’Eternel qui parle :
J’ai élevé des enfants, et j’ai pris soin d’eux,
mais ils se sont révoltés contre moi.
Le bœuf sait bien ╵à qui il appartient,
et l’âne connaît la mangeoire ╵où le nourrit son maître.
Israël ne veut rien savoir,
et mon peuple ne comprend pas.

Malheur à toi, nation coupable,
peuple chargé de fautes,
race adonnée au mal
et enfants corrompus !
Vous avez abandonné l’Eternel,
méprisé le Saint d’Israël,
vous lui avez tourné le dos.

[b] vous frapper encore,
puisque vous persistez ╵dans votre rébellion ?
Car, déjà, votre tête ╵tout entière est malade,
votre cœur est tout affligé.
De la plante des pieds ╵jusqu’à la tête,
rien n’est en bon état,
ce ne sont que blessures, ╵contusions et plaies vives
que l’on n’a pas pansées ╵ni bandées, ni soignées
avec de l’huile.
Le pays que vous habitez ╵est dévasté[c],
vos villes sont détruites par le feu,
vos campagnes sont ravagées ╵sous vos yeux par des étrangers.
Oui, tout est dévasté, ╵détruit par des envahisseurs[d].
Et Sion est restée
comme une hutte ╵au milieu d’une vigne,
comme un abri ╵dans un champ de concombres,
comme une ville ╵entourée d’armées ennemies.
Si l’Eternel, ╵le Seigneur des armées célestes,
ne nous avait laissé ╵un faible reste,
nous ressemblerions à Sodome
et nous serions comme Gomorrhe[e].

Changez de comportement

10 Vous, les chefs de Sodome,
écoutez bien ╵ce que dit l’Eternel,
vous, peuple de Gomorrhe[f],
écoutez bien ╵la Loi de notre Dieu.
11 A quoi peuvent bien me servir ╵vos nombreux sacrifices ?
dit l’Eternel,
car je suis rassasié ╵des holocaustes de béliers,
et de la graisse ╵de bêtes à l’engrais.
Je ne prends pas plaisir
aux sacrifices de taureaux, ╵d’agneaux comme de boucs[g].

12 Quand vous venez ╵pour vous présenter devant moi,
qui vous a demandé ╵de fouler mes parvis ?
13 Cessez de m’apporter ╵d’inutiles offrandes :
j’ai l’encens en horreur ;
quant aux nouvelles lunes, ╵aux sabbats et aux assemblées,
je ne veux plus ╵de ces rassemblements de culte ╵de gens qui font le mal.
14 Oui, vos nouvelles lunes, ╵toutes vos fêtes, ╵je les déteste,
elles sont un fardeau pour moi ;
je suis las de les supporter.
15 Lorsque vous étendez les mains ╵pour me prier,
je me cache les yeux,
vous avez beau multiplier ╵le nombre des prières,
je ne vous entends pas,
car vos mains sont pleines de sang.

16 Lavez-vous donc, ╵purifiez-vous,
écartez de ma vue ╵vos mauvaises actions
et cessez de faire le mal.
17 Apprenez à faire le bien,
efforcez-vous d’agir avec droiture,
assistez l’opprimé[h],
et défendez le droit ╵de l’orphelin,
plaidez la cause de la veuve !
18 Venez et discutons ensemble,
dit l’Eternel :
si vos péchés sont rouges ╵comme de l’écarlate,
ils deviendront
aussi blancs que la neige.
Oui, s’ils sont rouges ╵comme la pourpre,
ils deviendront ╵aussi blancs que la laine.
19 Si vous vous décidez à m’obéir,
vous mangerez ╵les meilleurs produits du pays.
20 Mais, si vous refusez, ╵si vous êtes rebelles,
c’est l’épée qui vous mangera,
l’Eternel le déclare.

Autrefois, aujourd’hui et demain

21 Jérusalem !
Comment se fait-il donc ╵que la cité fidèle
soit devenue ╵une prostituée[i] ?
Toi, jadis pleine de droiture,
où la justice demeurait,
maintenant, tu abrites ╵des assassins.
22 Ton argent n’est plus que scories,
et ton vin le meilleur ╵est coupé d’eau.
23 Tes chefs sont des rebelles,
complices de voleurs,
tous aiment les pots-de-vin
et sont avides de présents,
ils ne défendent pas ╵les droits de l’orphelin ;
la cause de la veuve ╵jamais ne leur parvient.
24 C’est pourquoi l’Eternel,
le Seigneur des armées célestes,
le Puissant d’Israël, ╵vous déclare ceci :
Malheur à vous !
Je tirerai vengeance ╵de vous, mes adversaires,
je vous ferai payer, ╵ô vous, mes ennemis.
25 Je tournerai ma main ╵contre toi, ô Jérusalem,
je fondrai tes scories,
comme avec de la soude[j],
et je vais supprimer ╵tous tes déchets.
26 Je te redonnerai des dirigeants ╵comme ceux d’autrefois,
des conseillers ╵comme au commencement.
Après cela, ╵tu seras appelée
la Ville-de-Justice
et la Cité fidèle.
27 Le salut viendra pour Sion ╵selon le droit,
ses habitants ╵qui reviendront à Dieu[k] ╵seront sauvés : ╵ils obtiendront justice.
28 Mais les pécheurs ╵et ceux qui transgressent la Loi
seront brisés ensemble
et ceux qui se détournent ╵de l’Eternel, ╵disparaîtront.

29 Et quant aux chênes, ╵ceux que vous aimez tant,
ils tourneront à votre honte,
vous rougirez ╵à cause des jardins sacrés[l]
que vous avez choisis.
30 Car vous serez vous-mêmes ╵pareils aux chênes
au feuillage flétri,
ou tout comme un jardin ╵qui serait privé d’eau.
31 L’homme le plus puissant ╵sera comme l’étoupe,
et ce qu’il a produit ╵servira d’étincelle
pour qu’il soit consumé ╵avec ce qu’il a fait
sans qu’il y ait personne ╵pour éteindre les flammes[m].

Footnotes

  1. 1.1 Ozias: 2 R 15.1-7 ; 2 Ch 26.1-23 ; Yotam: 2 R 15.32-38 ; 2 Ch 27.1-9 ; Ahaz: 2 R 16.1-20 ; 2 Ch 28.1-27 ; Ezéchias: 2 R 18.1-20 ; 2 Ch 29.1-32. Ces rois ont régné en Juda de 792 à 698 (ou 686) av. J.-C. Esaïe a exercé son ministère de 740 jusqu’au début du viie siècle av. J.-C.
  2. 1.5 Autre traduction : Pourquoi ?
  3. 1.7 Allusion à l’invasion assyrienne de 701, sous Sennachérib (Es 36 à 37 ; 2 R 18.13), ou à l’invasion des Syriens et des Israélites du Nord, vers 734 (Es 7 ; 2 Ch 28.5-8, 17-18).
  4. 1.7 En modifiant légèrement le texte hébreu traditionnel, on obtient : comme à la catastrophe de Sodome (voir Gn 19.23-25).
  5. 1.9 Cité en Rm 9.29.
  6. 1.10 Sodome, Gomorrhe: voir Gn 18.20 ; 19.
  7. 1.11 Pour les v. 11-14, voir Am 5.21-22.
  8. 1.17 D’après les versions anciennes. Le texte hébreu traditionnel a : l’oppresseur.
  9. 1.21 L’infidélité d’Israël à l’alliance avec l’Eternel est souvent comparée par les prophètes à la prostitution (Jr 3.2 ; 13.27 ; Ez 16.15 ; 23.11 ; Os 2.4 ; Na 3.4).
  10. 1.25 Ou de la potasse.
  11. 1.27 Autre traduction : chez elle.
  12. 1.29 Voir Es 17.10 ; Os 4.13.
  13. 1.31 Autre traduction : le lin semi-traité deviendra de l’étoupe, et celui qui l’a fait sera une étincelle. Avec son œuvre, il brûlera sans qu’il y ait personne pour éteindre les flammes.

Viđenje o Judi i Jeruzalemu, koje je imao Izaija, Amosov sin. Bilo je to u vrijeme vladavine judejskih kraljeva Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije.

Božja parnica protiv Izraela

Nebo i Zemljo, poslušajte!
    Ovo govori BOG:[a]
»Podigao sam svoju djecu i odgojio ih,
    ali oni su se pobunili protiv mene.
Čak i vol poznaje svog vlasnika,
    a magarac jasle svoga gospodara,
no Izrael mene ne poznaje,
    vlastiti me narod ne razumije.«

Nebesa i zemlja govore Izraelu

Jao, grešni narode,
    pod teretom krivnje.
Vi ste zli rod, pokvarena djeca.
    Ostavili ste BOGA,
prezreli Svetoga Izraelovog Boga,
    okrenuli se i otišli od njega.

Kakva korist od toga da vas kažnjava
    kad ćete se i dalje buniti.
Već vas boli čitava glava,
    srce vam je iznemoglo.
Ranjeni ste od glave do pete,
    svaki vam je dio tijela ozlijeđen i porezan.
A rane vam nisu očišćene i previjene,
    niti su melemom ublažene.

Zemlja vam je pusta,
    a gradovi spaljeni.
Stranci su vam poharali polja
    i oteli njihove plodove.
Jeruzalem[b] je ostao prazan,
    kao vinograd bez nadzora,
kao povrtnjak bez čuvara,
    kao grad pod opsadom.

Stanovnici Jeruzalema govore

Da nam BOG Svevladar
    nije ostavio nekoliko preživjelih,
sličili bismo Sodomi,
    nestali bismo kao Gomora.[c]

10 Čujte BOŽJU riječ,
    vladari Sodome!
Poslušaj poruku svog Boga,
    narode Gomore!

BOG odgovara Jeruzalemu

11 »Što meni znači gomila vaših žrtava?«
    govori BOG.
»Dosta mi je ovnovskih paljenica
    i loja utovljenih životinja.
    Nije mi mila krv junaca, janjaca i jarića.
12 Kad dolazite pred mene,
    tko to traži od vas?
Nemojte više da vaše životinje
    gaze moja hramska dvorišta.
13 Ne donosite više bezvrijedne darove,
    gadi mi se vaš tamjan.
Mladi mjeseci, šabati i okupljanja—
    ne podnosim vaše skupove
    jer činite nepravdu.
14 Mrzim vaše mlade mjesece i blagdane.
    Postali su teret koji mi je dojadilo nositi.
15 Kad raširite ruke u molitvi,
    sakrit ću od vas svoje oči.
I da me obaspete molitvama,
    ne bih vas slušao.
    Ruke su vam ogrezle u krvi.
16 Operite se i očistite!
    Maknite mi svoja zlodjela s očiju.
    Prestanite činiti zlo
17 i naučite činiti dobro.
    Pravdu tražite, potlačene izbavljajte,
    siročad branite, za udovicu se zauzimajte.«

18 »Idemo se raspraviti«, govori BOG.
    »Premda su vam grijesi tamni kao grimiz,
    mogu se očistiti.
Možete biti poput čiste vune,
    bijeli kao snijeg.
19 Budete li poslušni,
    jest ćete najbolje plodove zemlje.
20 A ako se oduprete i pobunite,
    bit ćete uništeni mačem«,
    BOŽJA su usta govorila.

Nevjerni Jeruzalem

21 Kako se vjerni grad
    pretvorio u prostitutku!
U njemu je prebivala pravda,
    a sada žive ubojice.
22 Srebro ti se pretvorilo u otpad[d],
    najbolje vino se razvodnilo.
23 Vladari su ti buntovnici
    i prijatelji lopova.
Svi odreda vole mito
    i jure za darovima.
Ne brane siročad,
    ne prihvaćaju parnicu udovice.

24 Zbog svega toga, Gospodar BOG Svevladar,
    silni Izraelov Bog, kaže:
»Oslobodit ću se svojih neprijatelja
    i izlit ću na njih svoju ljutnju.
25 Protiv tebe ću okrenuti svoju ruku,
    sasvim te očistiti od otpada
    i ukloniti svu tvoju nečistoću.
26 Vratit ću ti suce, kao nekad,
    i savjetnike da bude kao u početku.
Poslije toga ćeš se zvati
    Grad Pravednosti, grad vjerni.«

27 Sion će se otkupiti pravdom,
    a njegovi pokajnici pravednošću.
28 Buntovnici i grešnici bit će skršeni
    i bit će zatrti svi koji su BOGA ostavili.
29 Stidjet ćete se zbog hrastova
    koje ste obožavali.
Bit će vas sram zbog vrtova
    koje ste izabrali.[e]
30 Postat ćete kao hrast
    kojem se suši lišće
    i kao vrt bez vode.
31 Jaki će postati kao suhe stabljike[f],
    a njihova djela poput iskre.
Zajedno će gorjeti,
    a nikoga neće biti da ih ugasi.

Footnotes

  1. 1,2 Izaija predstavlja tekst kao parnicu koja se vodi pred kozmičkim sudom.
  2. 1,8 Jeruzalem Doslovno: »kći Sion«.
  3. 1,9 Sodoma … Gomora Gradovi koji su bili potpuno uništeni vatrom s neba. Vidi Post 19.
  4. 1,22 otpad Doslovno: »troska«, otpad koji ostaje pri taljenju rude.
  5. 1,29 U tim su se vrtovima štovali lažni bogovi.
  6. 1,31 suhe stabljike Doslovno se koristi riječ za suhe, zapaljive ostatke nakon što su stabljike lana iskorištene za pravljenje konca.