Hebrejima 9
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
Bogoštovlje Staroga saveza
9 I prvi je Savez imao odredbe o bogoštovlju i svetištu, ali zemaljskom. 2 U tu je svrhu bio postavljen Sveti šator. U njegovom prvom dijelu nalazio se svijećnjak i stol s prinesenim kruhovima. Taj se dio zvao Svetinja. 3 Iza drugog zastora nalazio se prostor koji se zvao Svetinja nad svetinjama. 4 Tu se nalazio zlatni žrtvenik za kađenje tamjanom i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom. Unutra su se nalazili zlatni vrč s manom, Aronov štap, koji je procvjetao, i kamene ploče Saveza. 5 Iznad njega stajala su krilata bića slave i zasjenjivala Pomirilište. No o tome sada nećemo detaljno govoriti.[a]
6 U takvom uređenju svećenici uvijek idu u prvi dio šatora i obavljaju Božju službu.[b] 7 No samo vrhovni svećenik ide u drugi dio šatora, i to samo jednom godišnje i nikada bez krvi koju prinosi za vlastite grijehe i za grijehe koje su ljudi počinili iz neznanja.[c] 8 Time Sveti Duh pokazuje da put u Svetinju nad svetinjama još nije otvoren sve dok postoji prvi dio šatora. 9 To nam je primjer za današnje vrijeme. To znači da prineseni darovi i žrtve nisu mogli učiniti savršenima srca štovatelja. 10 Žrtve i darovi obuhvaćali su samo hranu i piće te razna obredna pranja, a to su bila vanjska pravila koja su vrijedila do trenutka uvođenja Novoga saveza.[d]
Bogoštovlje Novoga saveza
11 No Krist je došao kao vrhovni svećenik onih dobara koje sada imamo. On je prošao veći i savršeniji šator koji nisu izgradile ljudske ruke i koji ne pripada ovome svijetu. 12 Krist se nije poslužio krvlju jaraca i junaca, već je u Svetinju nad svetinjama ušao jednom zauvijek vlastitom krvlju. Tako nam je pribavio vječno otkupljenje. 13 Krv jaraca i bikova te pepeo junica, poškropljeni po nečistima, mogli su nečiste ponovo učiniti čistima—ali samo tjelesno. 14 Koliko je onda Kristova krv učinkovitija! On je, po vječnom Duhu, ponudio samog sebe kao savršenu žrtvu Bogu. Njegova će krv očistiti naša srca od beskorisnih djela[e], da možemo služiti živome Bogu.
15 Zbog toga je Krist posrednik Novoga saveza. Kristova je smrt donijela slobodu od grijeha počinjenih pod zapovijedima prvog saveza. Stoga, sada oni koje je Bog pozvao mogu primiti u vječni posjed sve što im je bio obećao.
16 Gdje postoji oporuka, mora se utvrditi smrt onoga koji ju je napisao. 17 Oporuka stupa na snagu nakon smrti oporučitelja, a dok on živi, nema nikakvu snagu. 18 Zato je bila potrebna krv da bi i prvi savez stupio na snagu. 19 Nakon što je objavio narodu zapovijedi Zakona, Mojsije je uzeo krv junaca i jaraca te vodu, crvenu vunu i izop pa poškropio sâm Zakon i sav narod. 20 Rekao je: »Ovo je krv koja čini djelotvornim Savez što vam je Bog zapovjedio da ga slijedite.«[f] 21 Na isti je način poškropio Sveti šator i sve predmete koji se upotrebljavaju u bogoslužju. 22 Prema Zakonu, gotovo sve mora biti očišćeno krvlju, a bez prolijevanja krvi, nema oproštenja.
Kristova žrtva briše grijehe
23 Bilo je, dakle, potrebno da se preslike nebeske stvarnosti očiste ovim žrtvama. No sama nebeska stvarnost mora se čistiti boljim žrtvama od ovih. 24 Krist, naime, nije ušao u presliku prave Svetinje nad svetinjama, načinjenu ljudskim rukama, nego u samo Nebo, da se umjesto nas pojavi pred Bogom.
25 On nije ušao onamo da uvijek iznova prinosi samoga sebe, kao što vrhovni svećenik svake godine ulazi u Svetinju nad svetinjama s tuđom krvlju. 26 U tom bi slučaju Krist morao trpjeti mnogo puta od stvaranja svijeta. No Krist se pojavio sada, na kraju vremena, da jednom zauvijek svojom žrtvom ukloni grijeh. 27 Ljudi umiru samo jednom, a tada dolazi sud. 28 Tako je i Krist bio prinesen kao žrtva samo jednom, da ponese grijehe mnogih. Krist će doći drugi put, ne da izbriše grijeh, nego da donese spasenje onima koji ga čekaju.
Footnotes
- 9,5 Za opis Svetog šatora i njegovih predmeta, vidi Izl 25–27.
- 9,6 Za svećeničku službu unutar Starog saveza, vidi knjigu Levitskog zakonika.
- 9,7 Za službu vrhovnog svećenika u Starom savezu, vidi Lev 16.
- 9,10 Za opis žrtava i darova unutar Starog saveza, vidi Lev 1–7.
- 9,14 beskorisna djela Ili: »djela koja vode u smrt«.
- 9,20 Citat iz Izl 24,8.
Poslanica Hebrejima 9
Knijga O Kristu
Stara pravila za bogoštovlje
9 U prvom savezu između Boga i Izraela postojale su uredbe o bogoštovlju i svetištu, ali zemaljskome.
2 Bio je, naime, podignut Šator. U jednoj prostoriji, zvanoj Svetinja, nalazili su se svijećnjak, stol i prineseni kruhovi.
3 A u drugoj prostoriji, zvanoj Svetinja nad svetinjama, iza zavjese bili su
4 zlatni kadioni žrtvenik i drveni kovčeg optočen sa svih strana zlatom - Kovčeg saveza. U njemu su bili zlatna posuda s manom, Aronov štap koji je nekoć propupao i ploče Saveza na kojima su bile zapisane Božje zapovijedi.
5 Iznad Kovčega nalazili su se kerubini koji su predstavljali Božju slavu. Raširenim krilima zasjenjivali su poklopac Kovčega, Pomirilište. Ali nije trenutak da to potanko objašnjavamo.
6 Kad je sve to tako uređeno, u prvu su prostoriju[a] redovito ulazili i iz nje izlazili svećenici obavljajući bogoslužje.
7 Ali u Svetinju nad svetinjama ulazio je samo veliki svećenik, i to jedanput u godini, i uvijek s krvlju koju je prinosio Bogu za oproštenje vlastitih grijeha i grijeha naroda počinjenih u neznanju.
8 Tim nam odredbama Sveti Duh pokazuje da ljudima nije bilo dopušteno ući u Svetinju nad svetinjama sve dok su postojali prva prostorija i cijeli sustav koji je ona predočivala.
9 Ta je slika i za današnje vrijeme: darovi i žrtve koje prinose svećenici ne mogu očistiti savjest ljudi koji ih donose.
10 Jer stari je sustav imao uredbe glede jela, pića i obrednoga pranja - izvanjskih stvari koje su vrijedile do uvođenja novoga poretka.
Krist je savršena žrtva
11 Krist je postao Velikim svećenikom nad svim budućim dobrima. Ušao je u uzvišeno, savršeno svetište na nebu koje nisu načinile ljudske ruke i koje ne pripada ovomu stvorenom svijetu.
12 Jednom zauvijek unio je u Svetinju nad svetinjama krv - ali ne krv jaraca ili junaca. Unio je onamo vlastitu krv i tako nam pribavio otkupljenje za vječnost.
13 Ako su u starome sustavu poškropljena krv jaraca i junaca te posuti pepeo junice posvećivali ljudska tijela čisteći ih od obredne nečistoće,
14 koliko će bolje Kristova krv očistiti našu savjest od mrtvih djela da možemo proslavljati živoga Boga! Jer silom vječnoga Duha Krist je sebe prinio Bogu kao savršenu žrtvu za naše grijehe.
15 On je posrednik novoga saveza između Boga i ljudi, da svi koji su pozvani prime vječnu baštinu koju im je Bog obećao. Jer Krist je umro da ih oslobodi kazne za grijehe koje su počinili pod prvim savezom.
16 Umre li tko i ostavi oporuku, nitko ne može ništa dobiti dok se ne dokaže da je oporučitelj umro.
17 Oporuka postaje valjanom tek smrću oporučitelja.
18 Zato ni prvi savez nije mogao biti ustanovljen bez prolijevanja krvi.
19 Kad je Mojsije dao ljudima Božji zakon, uzeo je krv junaca i jaraca te ju skupa s vodom poškropio po knjizi Božjega zakona i po ljudima grančicama izopa i grimiznom vunom
20 govoreći: 'Ova krv potvrđuje savez koji Bog sklapa s vama.'[b]
21 Zatim je krvlju poškropio Šator i sve predmete koji su se rabili pri bogoslužju.
22 Prema Mojsijevu zakonu gotovo sve se čisti krvlju. Bez prolivene krvi nema oproštenja grijeha.
23 Zato su se zemaljski Šator i sve u njemu - a to su bile samo slike onoga što je na nebu - morali čistiti životinjskom krvlju. Ali ono pravo, nebesko, čisti se mnogo boljom žrtvom od životinjske krvi.
24 Jer Krist nije ušao u zemaljsko mjesto bogoslužja, koje je samo slika nebeskoga, nego u samo nebo, da posreduje pred Božjim licem za nas.
25 Nije ušao da sebe prinese mnogo puta, kao što zemaljski veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju nad svetinjama da prinese životinjsku krv.
26 Da je tako, trebao bi trpjeti mnogo puta od postanka svijeta. Ali on je došao jednom zauvijek, na svršetku vjekova, da zauvijek dokine grijeh svojom žrtvom.
27 I kao što je ljudima određeno samo jedanput umrijeti, a zatim dolazi sud,
28 tako je i Krist samo jedanput umro, prinoseći sebe na žrtvu, da ponese grijehe mnogih ljudi. Doći će opet, ali ne da bi opet ponio grijehe. Drugi put će donijeti spasenje svima koji ga iščekuju.
Footnotes
- Poslanica Hebrejima 9:6 U grčkome: u prvi šator.
- Poslanica Hebrejima 9:20 Izlazak 24:8.
Hebrews 9
English Standard Version
The Earthly Holy Place
9 Now even the first covenant had regulations for worship and (A)an earthly place of holiness. 2 For (B)a tent[a] was prepared, the first section, in which were (C)the lampstand and (D)the table and (E)the bread of the Presence.[b] It is called the Holy Place. 3 Behind (F)the second curtain was a second section[c] called the Most Holy Place, 4 having the golden (G)altar of incense and (H)the ark of the covenant covered on all sides with gold, in which was (I)a golden urn holding the manna, and (J)Aaron's staff that budded, and (K)the tablets of the covenant. 5 Above it were (L)the cherubim of glory overshadowing (M)the mercy seat. Of these things we cannot now speak in detail.
6 These preparations having thus been made, (N)the priests go regularly into the first section, performing their ritual duties, 7 but into the second only (O)the high priest goes, and he but (P)once a year, and not without taking blood, (Q)which he offers for himself and for the unintentional sins of the people. 8 By this the Holy Spirit indicates that (R)the way into the holy places is not yet opened as long as the first section is still standing 9 (which is symbolic for the present age).[d] According to this arrangement, gifts and sacrifices are offered (S)that cannot perfect the conscience of the worshiper, 10 but deal only with (T)food and drink and (U)various washings, regulations for the body imposed until the time of reformation.
Redemption Through the Blood of Christ
11 But when Christ appeared as a high priest (V)of the good things that have come,[e] then through (W)the greater and more perfect tent ((X)not made with hands, that is, not of this creation) 12 he (Y)entered (Z)once for all into the holy places, not by means of (AA)the blood of goats and calves but (AB)by means of his own blood, (AC)thus securing an eternal redemption. 13 For if (AD)the blood of goats and bulls, and the sprinkling of defiled persons with (AE)the ashes of a heifer, sanctify[f] for the purification of the flesh, 14 how much more will (AF)the blood of Christ, who through the eternal Spirit (AG)offered himself without blemish to God, (AH)purify our[g] conscience (AI)from dead works (AJ)to serve the living God.
15 Therefore he is (AK)the mediator of a new covenant, so that (AL)those who are called may (AM)receive the promised eternal inheritance, (AN)since a death has occurred that redeems them from the transgressions committed under the first covenant.[h] 16 For where a will is involved, the death of the one who made it must be established. 17 For (AO)a will takes effect only at death, since it is not in force as long as the one who made it is alive. 18 Therefore not even the first covenant was inaugurated (AP)without blood. 19 For when every commandment of the law had been declared by Moses to all the people, he took (AQ)the blood of calves and goats, (AR)with water and scarlet wool and hyssop, and sprinkled both the book itself and all the people, 20 saying, (AS)“This is the blood of the covenant that God commanded for you.” 21 And in the same way he sprinkled with the blood both (AT)the tent and all the vessels used in worship. 22 Indeed, under the law almost everything is purified with blood, and (AU)without the shedding of blood there is no forgiveness of sins.
23 Thus it was necessary for (AV)the copies of the heavenly things to be purified with these rites, but the heavenly things themselves with better sacrifices than these. 24 For Christ has entered, not into holy places (AW)made with hands, which are copies of the true things, but into heaven itself, now to appear in the presence of God (AX)on our behalf. 25 Nor was it to offer himself repeatedly, as (AY)the high priest enters (AZ)the holy places every year with blood not his own, 26 for then he would have had to suffer repeatedly since the foundation of the world. But as it is, (BA)he has appeared (BB)once for all (BC)at the end of the ages to put away sin by the sacrifice of himself. 27 And just as (BD)it is appointed for man to die once, and (BE)after that comes judgment, 28 so Christ, having been offered once (BF)to bear the sins of (BG)many, will appear (BH)a second time, (BI)not to deal with sin but to save those who are eagerly (BJ)waiting for him.
Footnotes
- Hebrews 9:2 Or tabernacle; also verses 11, 21
- Hebrews 9:2 Greek the presentation of the loaves
- Hebrews 9:3 Greek tent; also verses 6, 8
- Hebrews 9:9 Or which is symbolic for the age then present
- Hebrews 9:11 Some manuscripts good things to come
- Hebrews 9:13 Or For if the sprinkling of defiled persons with the blood of goats and bulls and with the ashes of a heifer sanctifies
- Hebrews 9:14 Some manuscripts your
- Hebrews 9:15 The Greek word means both covenant and will; also verses 16, 17
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.
The ESV® Bible (The Holy Bible, English Standard Version®), © 2001 by Crossway, a publishing ministry of Good News Publishers. ESV Text Edition: 2025.
