Add parallel Print Page Options

47 Isinama ni Jose ang lima sa kanyang mga kapatid at nagpunta sa Faraon. Sinabi niya, “Dumating na po ang aking ama't mga kapatid buhat sa Canaan, dala ang kanilang mga kawan, at lahat ng ari-arian. Naroon po sila ngayon sa Goshen.” At ipinakilala niya sa Faraon ang kanyang mga kapatid.

Tinanong sila ng Faraon, “Ano ang trabaho ninyo?”

“Kami po'y mga pastol, tulad ng aming mga ninuno,” tugon nila. “Nakarating po kami rito sapagkat sa amin sa Canaan ay wala na kaming mapagpastulan. Kung maaari po, doon na ninyo kami patirahin sa lupain ng Goshen.”

Sinabi ng Faraon kay Jose, “Ngayong narito na ang iyong ama at mga kapatid, at ikaw naman ang namamahala sa buong Egipto, ibigay mo sa kanila ang pinakamainam na lupain. Doon mo sila patirahin sa Goshen. Kung may mapipili kang mahuhusay na pastol, sila ang pamahalain mo sa aking mga kawan.”

Isinama ni Jose ang kanyang ama sa palasyo at pagdating doo'y binasbasan ni Jacob ang Faraon. “Ilang taon na kayo?” tanong ng Faraon kay Jacob.

Sumagot siya, “Umabot na po sa 130 taon ang aking pagpapalipat-lipat ng tahanan. Maikli at mahirap ang aking naging buhay dito sa lupa. Malayung-malayo sa naging buhay ng aking mga ninuno.” 10 Matapos magpaalam sa Faraon, umalis na si Jacob. 11 Sa utos ng Faraon, ibinigay ni Jose sa kanyang ama at mga kapatid ang pinakamabuting lupain ng Rameses sa bansang Egipto. 12 Ang buong sambahayan ni Jacob hanggang sa kaliit-liitan ay kinalinga ni Jose.

Ang Pamamahala ni Jose sa Panahon ng Taggutom

13 Nang maubos na ang pagkain sa buong Canaan at Egipto, at ang mga tao'y hirap na hirap na sa gutom, 14 kay Jose bumibili ng pagkain ang lahat. Iniipon naman ni Jose ang pinagbilhan at dinadala sa kabang-yaman ng Faraon. 15 Dumating ang panahong wala nang maibayad ang mga tao, kaya't sinabi nila kay Jose, “Mamamatay kami ng gutom, bigyan mo kami ng pagkain.”

16 Kaya't sinabi ni Jose, “Kung wala na kayong salapi, palitan na lang ninyo ng hayop ang pagkaing ibibigay ko sa inyo.” 17 At gayon nga ang kanilang ginawa; ipinagpalit nila ang kanilang mga kabayo, tupa, kambing, baka at asno sa pagkaing kinukuha nila. Isang taon silang binibigyan ni Jose ng pagkain bilang kapalit ng mga hayop.

18 Nang sumunod na taon, lumapit na naman sa kanya ang mga tao. Sinabi nila, “Hindi namin maikakaila sa inyong kamahalan na ngayo'y ubos na ang lahat naming salapi at mga alagang hayop. Wala na pong nalalabi sa amin kundi ang aming katawan at bukirin.

19 “Kaya, tulungan naman ninyo kami; huwag ninyo kaming hayaang mamatay sa gutom at mapabayaan ang aming lupain. Bigyan ninyo kami ng makakain at binhing pananim nang kami'y huwag mamatay. Payag na po kaming maging alipin ng Faraon at ibenta sa kanya ang aming lupain.”

20 Nangyari nga ito, kaya't nakuha ni Jose para sa Faraon ang lahat ng lupain ng mga taga-Egipto dahil sa tindi ng taggutom noon. 21 Ang lahat ng tao sa Egipto ay ginawa ni Jose na mga alipin ng Faraon. 22 Ang hindi lamang nabili ni Jose ay ang lupain ng mga pari, sapagkat ang mga ito ay may sapat na sustento ng Faraon. 23 Sinabi ni Jose sa mga tao, “Ngayo'y nabili ko na kayo at ang inyong mga lupain para sa Faraon. Bibigyan ko kayo ng binhing itatanim. 24 Ibibigay ninyo sa Faraon ang ikalimang bahagi ng inyong aanihin. Inyo na ang nalalabi para muling itanim at maging pagkain ng inyong pamilya.”

25 Sumagot ang mga tao, “Napakabuti ninyo sa amin; iniligtas ninyo kami. Handa po kaming maglingkod sa Faraon.” 26 Mula noon, ginawang batas ni Jose sa lupain ng Egipto na ang ikalimang bahagi ng ani ay para sa Faraon. Umiiral pa hanggang ngayon ang batas na ito maliban sa lupa ng mga pari, sapagkat ito'y hindi saklaw ng Faraon.

Huling Habilin ni Jacob

27 Nanirahan nga ang mga Israelita sa lupain ng Goshen sa Egipto. Yumaman sila roon at dumami ang kanilang lahi. 28 Labimpitong taóng tumira roon si Jacob at umabot siya ng 147 taon. 29 Nang(A) maramdaman niyang malapit na siyang mamatay, tinawag niya si Jose at sinabi, “Ilagay mo sa pagitan ng aking mga hita ang iyong kamay at ipangako mong magiging tapat ka sa akin, at hindi mo ako ililibing sa Egipto. 30 Ilabas mo ako sa Egipto at isama mo ako sa libingan ng aking mga magulang.”

“Masusunod po ang nais ninyo,” sagot ni Jose.

31 Sinabi ni Jacob, “Kung gayon, sumumpa ka sa akin.” Nanumpa nga si Jose, at si Jacob ay yumuko sa may ulunan ng higaan at nanalangin.

Jakov i obitelj nastanjuju se u Egiptu

47 Josip je otišao i rekao faraonu: »Moj otac i braća stigli su iz Kanaana sa stadima sitne i krupne stoke i svime što imaju. Sad su u kraju Gošen.« Zatim je poveo petoricu svoje braće i doveo ih pred faraona. Faraon je upitao njegovu braću: »Čime se bavite?«

»Tvoje sluge su pastiri«, odgovore mu, »kao što su to bili i naši preci.«

Nastavili su: »Došli smo neko vrijeme živjeti ovdje kao stranci jer je u Kanaanu strašna glad i nema paše za stada tvojih slugu. Zato, molimo te, dopusti svojim slugama da se nastane u kraju Gošen.«

Faraon je rekao Josipu: »Budući da su ti došli otac i braća, Egipat ti je na raspolaganju. Nastani svog oca i braću u najboljem kraju zemlje. Neka žive u kraju Gošen. A ako znaš da među njima ima sposobnih, postavi ih za nadglednike moje stoke.«

Zatim je Josip uveo svog oca Jakova i doveo ga pred faraona. Jakov je blagoslovio faraona, a faraon ga upita: »Koliko imaš godina?«

Jakov mu odgovori: »Putujem zemljom 130 godina. Mojih je godina malo i bile su teške. Još nisu dostigle godine života mojih predaka.« 10 Jakov opet blagoslovi faraona i ode.

11 Tako je Josip nastanio svog oca i braću u Egiptu. Dao im je posjede u najboljem dijelu zemlje, u kraju gdje je bio grad Ramses, kao što je faraon zapovjedio. 12 Josip je opskrbio hranom svog oca, braću i sve očeve ukućane, prema broju uzdržavanih članova.

Josipova uprava tijekom gladi

13 Glad je bila vrlo teška i nigdje u zemlji nije bilo hrane. I Egipat i Kanaan bili su iscrpljeni. 14 Josip je sakupio sav novac od Egipćana i Kanaanaca dok su kupovali žito pa ga donio u faraonov dvor. 15 Kad je u Egiptu i Kanaanu nestalo novca, svi su Egipćani došli Josipu i rekli: »Daj nam hrane ili ćeš na svoje oči gledati kako umiremo. Novca više nemamo.«

16 »Onda dotjerajte svoju stoku«, rekao je Josip. »Ako nemate novca, dat ću vam hranu u zamjenu za stoku.« 17 Tako su Josipu dotjerivali svoju stoku, a on im je davao hranu u zamjenu za konje, magarce i stada sitne i krupne stoke. Te ih je godine prehranio hranom koju je zamijenio za svu njihovu stoku.

18 Nakon što je prošla godina, ponovo su došli sljedeće godine i rekli mu: »Gospodaru, ne možemo sakriti od tebe da smo potrošili sav novac, a i naša je stoka sad tvoja. Više ništa nije ostalo za vas, gospodaru, osim nas samih i naše zemlje. 19 Trebamo li propasti na tvoje oči, i mi i naša zemlja? Kupi nas i našu zemlju u zamjenu za hranu pa ćemo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi robovi. Daj nam sjemena da preživimo, da ne bismo umrli i da zemlja ne bude opustošena.«

20 Tako je Josip kupio svu obradivu egipatsku zemlju za faraona. Svi su Egipćani prodali svoja polja jer ih je pritisnula strašna glad. Zemlja je postala faraonova, 21 a narod s kraja na kraj Egipta postao je njegovo roblje. 22 Nije kupio jedino zemlju koja je pripadala svećenicima jer su oni dobivali redovan prihod od faraona i od njega živjeli. Zato nisu prodavali svoju zemlju.

23 Josip je rekao narodu: »Budući da sam danas za faraona kupio vas i vašu zemlju, evo vam sjeme, pa zasijte polja. 24 Ali, kad budete ubirali žetvu, jednu petinu morate dati faraonu, a četiri petine neka ostanu vama, kao sjeme za polja i kao hrana za vas, vaše ukućane i djecu.«

25 Oni su rekli: »Gospodaru, spasio si nam život. Budući da si nam iskazao naklonost, bit ćemo faraonovi robovi.«

26 Tako je Josip donio uredbu o zemlji u Egiptu, koja i danas vrijedi, da se petina žetve daje faraonu. Jedino zemlja svećenika nije pripala faraonu.

Jakovljeva posljednja želja

27 Izraelci su se nastanili u Egiptu, u kraju Gošen. Ondje su stekli svoje posjede. Dobivali su mnogo djece i postali brojni.

28 Jakov je živio u Egiptu sedamnaest godina pa je tako doživio stotinu četrdeset sedam godina. 29 Kad se primaklo vrijeme njegove smrti, pozvao je svog sina Josipa i rekao mu: »Ako sam stekao tvoju naklonost, stavi ruku među moja bedra[a] i obećaj da ćeš mi biti odan i vjeran: nemoj me sahraniti u Egiptu. 30 Kad umrem i pridružim se svojim očevima, iznesi me iz Egipta i sahrani me u njihovoj grobnici.«

»Učinit ću kako kažeš«, rekao je Josip.

31 »Zakuni mi se«, rekao je, i Josip mu se zakleo. Tada se Izrael poklonio u znak zahvale na uzglavlju svog ležaja.[b]

Footnotes

  1. 47,29 stavi ruku među moja bedra Doslovno se odnosi na genitalije. Bila je to simbolička gesta vezana uz potomke i zakletvu. Vidi 24,2.
  2. 47,31 Starogrčki tekst navodi: »Izrael se poklonio oslanjajući se na vrh svog štapa«.