Ezra 9

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

Poništenje mješovitih brakova

9 Kad je sve to obavljeno, k meni su došli glavari i rekli: »Izraelski narod, svećenici i Leviti nisu se držali odvojeno od susjednih naroda i gnjusoba koje čine Kanaanci, Hetiti, Perižani, Jebusejci, Amonci, Moapci, Egipćani i Amorejci. ² Sebi i svojim sinovima uzimali su njihove kćeri za žene i pomiješali sveti rod s drugim narodima. A glavari i službenici bili su predvodnici u toj nevjeri.«

³ Kad sam to čuo, razderao sam svoju odjeću i ogrtač, čupao kosu i bradu pa užasnut sjeo. ⁴ Tada su se oko mene okupili svi oni koji su se uplašili riječi Izraelovog Boga zbog nevjere povratnika. A ja sam, užasnut, sjedio sve do večernje žrtve.

⁵ Kad je bilo vrijeme za večernju žrtvu, ustao sam teškog srca, u razderanoj odjeći i ogrtaču. Zatim sam pao na koljena i raširio ruke prema svom BOGU. ⁶ Molio sam:

»Bože moj! Toliko me sram da ne mogu podići pogled prema tebi. Grijesi su nam se namnožili preko glave i naša je krivnja narasla do neba. ⁷ Od vremena naših predaka pa do danas krivi smo za mnoge grijehe. Zbog toga su strani kraljevi nas, naše kraljeve i naše svećenike napadali, pljačkali, ponižavali i odvodili u zatočeništvo. A tako je i danas.

⁸ A sad nam je, za jedan tren, naš BOG pokazao naklonost. Ostavio nam je dio svoga naroda^[a] i dao nam čvrsto uporište na svom svetome mjestu. Razveselio nas je i dao nam malo olakšanja od ropstva. ⁹ Jer, robovi smo, ali naš Bog nas nije ostavio u ropstvu. Pokazao nam je dobrotu naočigled perzijskih kraljeva. Dao nam je novi život, da bismo ponovo sagradili Hram svog Boga i obnovili njegove ruševine. Pružio nam je zaštitu^[b] u Judi i Jeruzalemu.

¹⁰ A sad, nakon ovog, Bože naš, što da kažemo? Zanemarili smo tvoje zapovijedi. ¹¹ A dao si ih preko svojih slugu proroka, govoreći: ‘Zemlja koju ćete zaposjesti je nečista jer su je zagadili njezini narodi svojim odvratnostima. Ispunili su zemlju gadostima, od jednog kraja do drugog. ¹² Stoga, nemojte davati svoje kćeri za žene njihovim sinovima i ne uzimajte njihove kćeri za žene svojim sinovima. Ne promičite mir ni blagostanje tih naroda. Tako ćete biti snažni i jest ćete dobre plodove zemlje. I tako ćete moći ostaviti zemlju u nasljedstvo svojoj djeci zauvijek.’

¹³ Sve nas je to snašlo zbog naših zlih djela i naše velike krivnje. A ti si nas, Bože naš, kaznio blaže nego što naši grijesi zaslužuju. I još si dao da se dio našeg naroda vrati. ¹⁴ Pa zar da ponovo kršimo tvoje zapovijedi i sklapamo brakove s narodima koji čine takve gadosti? Zar se ne bi razljutio na nas toliko da nas zatreš, da ne ostane ni dio naroda, niti da itko preživi? ¹⁵ BOŽE Izraelov, ti si pravedan i očuvao si dio našeg naroda. Evo nas pred tobom sa svojom krivnjom, premda nitko od nas ne bi smio stati pred tebe.«