Add parallel Print Page Options

Isus i Ivan Krstitelj

(Lk 7,18-35)

11 Kad je Isus završio s davanjem uputa dvanaestorici svojih učenika, otišao je odande poučavati i propovijedati po gradovima u Galileji.

Kad je Ivan Krstitelj, koji je bio u zatvoru, čuo za Kristova djela, poslao je Isusu svoje učenike. Oni su ga upitali: »Jesi li ti onaj koji treba doći ili da očekujemo drugog?«

Isus im je odgovorio: »Idite i recite Ivanu o onome što čujete i vidite! Slijepi vide, hromi hodaju, gubavi ozdravljaju, gluhi čuju, mrtvi ustaju, a siromašnima se propovijeda Radosna vijest. Blago onomu tko ne oklijeva da me prihvati!«

Dok su Ivanovi učenici odlazili, Isus je govorio mnoštvu o Ivanu, pitajući ih: »Što ste išli vidjeti u pustinji? Trsku koju povija vjetar? Ako ne to, što ste onda išli vidjeti? Čovjeka odjevenog u raskošnu odjeću? Oni koji nose raskošnu odjeću nalaze se u kraljevskim dvorima. Što ste onda išli vidjeti? Proroka? Da, kažem vam, i više od proroka. 10 On je onaj o kojem je pisano:

‘Evo, šaljem svoga glasnika ispred tebe.
    On će pred tobom pripremiti put.’[a]

11 Istinu vam kažem: od svih ljudi koji su ikad rođeni, nitko nije veći od Ivana Krstitelja, a ipak je i najmanji u Kraljevstvu nebeskom veći od Ivana. 12 Od vremena Ivana Krstitelja pa do sada navala je na Kraljevstvo nebesko i siloviti ga prisvajaju.[b] 13 Svi su proroci i Mojsijev zakon proricali do Ivana. 14 Ako prihvaćate što su rekli proroci i Zakon, onda je Ivan Ilija koji treba doći. 15 Tko sluša, neka čuje!

16 S kim da usporedim sadašnji naraštaj? Oni su poput djece koja sjede na trgovima i dovikuju se:

17 ‘Svirali smo vam, ali vi niste zaplesali!
Pjevali smo tužaljke, ali vi niste zaplakali.’

18 Došao je Ivan, niti je jeo niti je pio poput ostalih ljudi, pa kažu: ‘Opsjednut je zlim duhom!’ 19 Onda je došao Sin Čovječji, koji jede i pije poput svih ostalih, a ljudi kažu: ‘Vidi ovoga! Proždrljivac i pijanac! Prijatelj poreznika i grešnika!’ No mudrost se dokazuje djelima koja čini.«

Isus upozorava

(Lk 10,13-15)

20 Tada je Isus počeo koriti gradove u kojima je učinio najviše čuda jer se nisu obratili ljudi iz tih gradova. 21 Rekao im je: »Teško tebi, Korozaine! Teško tebi, Betsaido! Jer, da su se u Tiru i Sidonu dogodila čuda, koja su se vama dogodila, oni bi se već odavno pokajali. U znak pokajanja obukli bi pokajničku tkaninu i glave posuli pepelom. 22 Ali, kažem vam, na Sudnji će dan Tiru i Sidonu biti lakše nego vama. 23 A ti, Kafarnaume, zar se misliš uzdići do neba? Ne, strmoglavit ćeš se u pakao. Jer, da su se u Sodomi dogodila čuda, koja su se tebi dogodila, taj bi grad opstao do dana današnjega. 24 Ali, kažem ti, na Sudnji će dan Sodomi biti lakše nego tebi.«

Isusov poziv

(Lk 10,21-22)

25 U ono je vrijeme Isus rekao: »Slavim te, Oče, gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a otkrio onima koji su kao mala djeca. 26 Da, Oče, jer ti si htio da tako bude.

27 Otac mi je sve predao. Nitko, osim Oca, ne poznaje Sina. I nitko ne poznaje Oca, osim Sina i onih kojima ga Sin želi otkriti.

28 Dođite k meni, svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas obnoviti. 29 Uzmite moj jaram[c] na sebe i učite od mene, jer ja sam krotkog i poniznog srca, pronaći ćete odmor svojim dušama. 30 Jer, jaram koji vam nudim lagan je i teret koji je od mene lako vam je nositi.«[d]

Sin Čovječji je gospodar šabata

(Mk 2,23-28; Lk 6,1-5)

12 U ono je vrijeme, na šabat, dan odmora, Isus prolazio kroz žitna polja. Njegovi su učenici ogladnjeli pa su počeli trgati klasje i jesti. Kad su to vidjeli farizeji, rekli su Isusu: »Gledaj! Tvoji učenici čine što nije dopušteno činiti na šabat.«

Tada im je Isus rekao: »Zar niste čitali što je David učinio kada su on i njegovi ljudi ogladnjeli? Ušao je u Božju kuću i jeo posvećene kruhove prinesene Bogu iako ni njemu ni njegovim pratiocima nije bilo dopušteno da ih jedu, nego samo svećenicima. Niste li čitali u Zakonu da na šabat svećenici u Hramu krše zakon o zabrani rada na šabat? No njima se to ne uzima za zlo. No ja vam kažem da je ovdje nešto veće od Hrama. Da ste shvatili što znači: ‘Želim da iskazujete milosrđe, a ne da prinosite žrtve’,[e] ne biste osuđivali ove nedužne.

Jer, Sin je Čovječji gospodar i šabata.«

Ozdravljenje na šabat

(Mk 3,1-6; Lk 6,6-11)

Odande je otišao u njihovu sinagogu, 10 gdje je bio neki čovjek s usahlom rukom. Neki su Židovi upitali Isusa, s namjerom da ga optuže: »Je li dopušteno liječiti na šabat?«[f]

11 Isus im je rekao: »Tko od vas ne bi uhvatio i izvadio svoju jedinu ovcu ako na šabat padne u jamu? 12 A čovjek je mnogo važniji od ovce. Zato je dopušteno na šabat činiti dobro.«

13 Zatim je rekao onom čovjeku: »Ispruži ruku!« Čovjek je ispružio ruku i ruka mu je postala zdrava kao i druga. 14 Farizeji su izašli i počeli smišljati kako da ubiju Isusa.

Isus je Božji izabrani sluga

15 Kad je za to doznao, otišao je odande, a slijedilo ga je silno mnoštvo. On ih je sve ozdravljao 16 i upozoravao ih da ne odaju tko je on, 17 kako bi se ispunilo što je rečeno po proroku Izaiji:

18 »Ovo je moj sluga,
    koga sam izabrao.
Moj ljubljeni,
    u kome uživa moja duša.
Stavit ću svoj Duh na njega
    i on će narodima objaviti pravdu.
19 Neće se svađati ni vikati,
    niti će se na ulicama čuti njegov glas.
20 On neće slomiti savijenu trsku,
    ni ugasiti žar koji tinja,
    dok pravdu ne dovede do pobjede.
21 U njegovo ime uzdat će se narodi.«[g]

Isusova moć je od Boga

(Mk 3,20-30; Lk 11,14-23; 12,10)

22 Potom su mu doveli slijepog i nijemog čovjeka, obuzetog zlim duhom. Isus ga je ozdravio pa je čovjek progovorio i progledao, 23 a mnoštvo je bilo zadivljeno te se pitalo: »Da nije ovo Davidov Sin?«

24 Kad su to čuli farizeji, rekli su: »On izgoni zle duhove uz pomoć Sotone[h], vladara zlih duhova.«

25 Isus je znao njihove misli pa im je rekao: »Svako će kraljevstvo, koje je nesložno, propasti. Nijedan grad ili obitelj, koji su nesložni unutar sebe, neće opstati. 26 Dakle, ako Sotona izgoni Sotonu, u sebi je podijeljen. Kako će onda opstati njegovo kraljevstvo? 27 Opet, ako ja izgonim zle duhove uz pomoć Sotone, uz čiju ih pomoć izgone vaši ljudi? Zato će vam suditi vaši vlastiti ljudi. 28 Budući da ja izgonim zle duhove uz pomoć Božjega Duha, to dokazuje da je Božje kraljevstvo došlo k vama.

29 Ili, kako može netko ući u kuću snažnog čovjeka i ukrasti mu imovinu ako ga prije ne sveže? Tek će mu tada moći opljačkati kuću.

30 Tko nije sa mnom—protiv mene je. Tko mi ne pomaže skupljati—taj rasipa. 31 Zato vam kažem: svaki grijeh i kleveta oprostit će se ljudima, ali kleveta protiv Svetog Duha neće se oprostiti. 32 Ako tko kaže nešto protiv Sina Čovječjega, može mu se oprostiti, ali ako tko kaže nešto protiv Svetog Duha, neće mu se oprostiti, ni na ovom svijetu ni na onome koji dolazi.«

Dobar i loš plod

(Lk 6,43-45)

33 »Da biste imali dobar plod, morate imati dobro stablo. No ako je stablo loše, imat ćete loš plod, jer stablo se prepoznaje po svome plodu. 34 Vi, zmije! Kako možete govoriti dobro kad ste zli? Usta govore ono čega je srce puno. 35 Dobar čovjek iznosi dobro jer je u njemu pohranjeno dobro, a zao čovjek iznosi zlo jer je u njemu pohranjeno zlo. 36 No, kažem vam da će na Sudnji dan ljudi odgovarati za svaku beskorisnu riječ koju su izgovorili. 37 Jer, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi.«

Opomena nevjernom naraštaju

(Mk 8,11-12; Lk 11,29-32)

38 Tada su mu neki učitelji Zakona i farizeji rekli: »Učitelju, želimo da nam daš neki znak.«

39 A Isus im je odgovorio: »Zao i nevjeran naraštaj traži znak. No neće mu se dati nikakav drugi znak osim znaka proroka Jone[i]. 40 Kao što je Jona bio u utrobi morske nemani tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u utrobi zemlje tri dana i tri noći. 41 Na Sudu će Ninivljani[j] ustati zajedno s ljudima, koji žive danas, i osudit će ga jer su se obratili zbog Joninog propovijedanja. A ovdje je netko veći od Jone. 42 Na Sudu će Kraljica Juga[k] ustati s ovim naraštajem i osudit će ga jer je s kraja zemlje došla čuti Salomonovu mudrost. A ovdje je nešto veće od Salomona.«

Povratak zlih duhova

(Lk 11,24-26)

43 »Kada zao duh iziđe iz čovjeka, luta pustim mjestima tražeći odmor, ali ga ne nalazi. 44 Tada kaže: ‘Vratit ću se u svoju kuću iz koje sam izašao.’ Kada se vrati, pronalazi je praznu, čistu i uređenu. 45 Tada ode i sa sobom dovede sedam drugih duhova, gorih od sebe, pa svi uđu i nastane se ondje. Tako posljednje stanje toga čovjeka postaje gore od prvotnoga. Isto će biti i s ovim pokvarenim naraštajem.«

Isusova prava obitelj

(Mk 3,31-35; Lk 8,19-21)

46 Dok je Isus još govorio narodu, došli su njegova majka i braća pa su stajali vani tražeći da s njim govore. 47 Netko reče Isusu: »Evo, tvoja majka i braća stoje vani i žele razgovarati s tobom.«

48 A Isus mu odgovori: »Tko je moja majka i tko su moja braća?« 49 Onda je pokazao rukom na svoje učenike i rekao: »Evo moje majke i moje braće! 50 Da, tko god izvršava volju moga nebeskog Oca, taj mi je i brat, i sestra, i majka.«

Usporedba o sijaču

(Mk 4,1-8; Lk 8,4-8)

13 Istoga je dana Isus izašao iz kuće i sjeo pokraj jezera. Veliko se mnoštvo okupilo oko njega pa je ušao u lađu i sjeo dok je narod ostao na obali. Govorio im je o mnogim stvarima u usporedbama. Rekao im je: »Sijač je krenuo sijati. Dok je sijao, neko je sjeme palo pokraj puta. Došle su ptice i pozobale ga. Neko je palo na kamenito tlo, gdje nije bilo puno zemlje. Brzo je niknulo jer zemlja nije bila duboka, ali kad je izašlo sunce, uvenulo je od žege, a kako nije imalo korijena, osušilo se. Neko je palo među trnje, ali trnje je izraslo i ugušilo ga. A neko je palo na dobru zemlju i donijelo rod koji je bio trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od posijanog. Tko sluša—neka čuje!«

Zašto Isus poučava u usporedbama?

(Mk 4,10-12; Lk 8,9-10)

10 Učenici su prišli Isusu i upitali ga: »Zašto im govoriš u usporedbama?«

11 A on im je odgovorio: »Vama je dano da znate tajne Kraljevstva nebeskog, ali njima nije. 12 Jer, tko ima, dat će mu se i imat će u izobilju. A tko nema, oduzet će mu se i ono što ima. 13 Zato im govorim u usporedbama jer, iako gledaju—ne vide; iako slušaju—ne čuju i ne razumiju. 14 Tako se na njima ispunjava Izaijino proroštvo:

‘Slušat ćete i slušati,
    ali nećete razumjeti.
Gledat ćete i gledati,
    ali nećete vidjeti.
15 Jer, otvrdnulo je srce ovoga naroda;
    uši su začepili i oči zatvorili.
Tako da ne vide svojim očima,
    ne čuju svojim ušima,
ne razumiju svojim srcem
    i ne obraćaju se meni da ih ozdravim.’[l]

16 Ali blago vašim očima jer vide i blago vašim ušima jer čuju. 17 Istinu vam kažem: mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, ali nisu vidjeli; željeli su čuti što vi čujete, ali nisu čuli.«

Značenje usporedbe o sijaču

(Mk 4,13-20; Lk 8,11-15)

18 »Poslušajte, dakle, značenje usporedbe o sijaču. 19 Sjeme, koje je palo pokraj puta, jest onaj koji čuje učenje o Kraljevstvu, ali ga ne razumije. Tada dolazi Zli te mu otima što mu je posijano u srcu. 20 Sjeme, koje je palo na kamenito tlo, jest onaj koji čuje učenje i odmah ga s radošću prihvaća. 21 No budući da nema u sebi korijena, nepostojan je, pa kad dođe nevolja ili progonstvo zbog učenja, odmah otpadne. 22 Sjeme, koje je palo u trnje, jest onaj koji čuje učenje, ali dopušta da ga brige ovoga svijeta i zavodljivost bogatstva uguše pa ne donosi rod. 23 Sjeme, koje je palo na dobru zemlju, jest onaj koji čuje i razumije učenje te donosi rod koji je trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od onoga što je posijano.«

Usporedba o pšenici i korovu

24 Zatim im Isus iznese drugu usporedbu: »Kraljevstvo je nebesko poput čovjeka koji je posijao dobro sjeme na svojoj njivi. 25 No dok su ljudi spavali, došao je neprijatelj, posijao korov među pšenicu i otišao. 26 Kad je pšenica narasla i donijela rod, pojavio se i korov. 27 Tada su sluge pristupili k vlasniku i rekli: ‘Gospodaru, zar nisi posijao dobro sjeme na svojoj njivi? Pa odakle onda korov?’

28 Odgovorio im je: ‘To je učinio neprijatelj.’ Sluge su ga upitali: ‘Hoćeš li da odemo i počupamo korov?’

29 Rekao im je: ‘Ne, da ne biste, čupajući korov, zajedno s njim iščupali i pšenicu. 30 Neka rastu zajedno do žetve, a u vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije korov i svežite ga u snopove da se spali, a pšenicu sakupite u moju žitnicu!’«

Usporedba o sjemenu gorušice i kvascu

(Mk 4,30-34; Lk 13,18-21)

31 Zatim im je iznio drugu usporedbu: »Kraljevstvo je nebesko poput sjemena gorušice koje je netko uzeo i posijao na svojoj njivi. 32 Ono je jedno od najmanjih sjemenja, ali, kad izraste, jedno je od najvećih biljaka u vrtu. Ono izraste u stablo pa dolaze ptice i gnijezde se u njegovim granama.«

33 Ispričao im je još jednu usporedbu: »Kraljevstvo je nebesko poput kvasca koji je žena uzela i pomiješala s tri mjere brašna dok sve ne ukvasa.«

34 Isus je mnoštvu o svemu govorio u usporedbama. Zapravo, ništa im nije rekao bez usporedbi. 35 To je bilo zato da bi se ispunilo što je Bog rekao po proroku:

»Govorit ću u usporedbama.
    Otkrit ću što je skriveno od postanka svijeta.«[m]

Značenje usporedbe o korovu

36 Zatim je Isus otpustio narod i ušao u kuću. Ondje su mu pristupili učenici i rekli: »Objasni nam priču o korovu na njivi!«

37 Odgovorio im je: »Onaj koji je posijao dobro sjeme jest Sin Čovječji. 38 Njiva je svijet. Dobro su sjeme oni koji pripadaju Kraljevstvu. Korov su oni koji pripadaju Zlomu. 39 Neprijatelj, koji je posijao korov, jest đavao. Žetva je svršetak svijeta[n], a žeteoci su anđeli.

40 Kao što se korov skuplja i spaljuje u vatri, tako će biti i na svršetku svijeta. 41 Sin Čovječji poslat će svoje anđele i oni će iz njegova Kraljevstva ukloniti sve one koji druge navode na grijeh i sve one koji čine zlo. 42 Anđeli će ih baciti u užarenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba. 43 Pravednici će tada zasjati poput sunca u Kraljevstvu svoga Oca. Tko sluša—neka čuje!«

Usporedba o blagu i biseru

44 »Kraljevstvo je nebesko poput blaga skrivenog u polju. Kad ga neki čovjek pronađe, ponovo ga sakrije, pa prepun radosti ode i proda sve što ima te kupi to polje.

45 Kraljevstvo je nebesko i poput trgovca koji traži skupocjene bisere. 46 Kad pronađe dragocjen biser, ode i proda sve što ima pa ga kupi.«

Usporedba o ribarskoj mreži

47 »Kraljevstvo je nebesko i poput mreže bačene u jezero, u koju se uhvatilo mnogo raznovrsne ribe. 48 Kad se mreža napuni, ribari je izvuku na obalu. Zatim sjednu i odaberu dobre ribe pa ih stave u košare, a loše bace. 49 Tako će biti i na svršetku svijeta. Doći će anđeli i odvojiti zle ljude od pravednih. 50 Zatim će baciti zle u užarenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba.«

51 Isus je upitao svoje učenike: »Razumijete li sve ovo?«

»Da«, odgovorili su mu.

52 Zatim im je rekao: »Zato je svaki učitelj Zakona, koji je poučen o Kraljevstvu nebeskom, poput domaćina koji iz svoje riznice iznosi i novo i staro.«

Isus u Nazaretu

(Mk 6,1-6; Lk 4,16-30)

53 Kad je Isus završio s poučavanjem pomoću ovih usporedbi, napustio je to mjesto 54 i otišao u grad u kojem je odrastao. Ondje je poučavao u sinagogi. Svi su bili zadivljeni i pitali su se: »Odakle mu tolika mudrost i moć da čini čuda? 55 Nije li on tesarov sin? Ne zove li se njegova majka Marija, a njegova braća Jakov, Josip, Šimun i Juda? 56 Zar nisu sve njegove sestre ovdje među nama? Pa odakle mu onda sve to?« 57 I nisu ga prihvatili.

No Isus im je rekao: »Prorok je svugdje poštovan, osim u svome zavičaju i u vlastitoj kući.«

58 Zbog njihove nevjere, ondje nije učinio mnogo čuda.

Herodova zbunjenost

(Mk 6,14-29; Lk 9,7-9)

14 U to je vrijeme Herod, vladar Galileje, čuo glasine o Isusu. Tada je rekao svojim slugama: »Taj je čovjek Ivan Krstitelj. Mora da je ustao od mrtvih pa zbog toga čudesne sile djeluju u njemu.«

Umorstvo Ivana Krstitelja

Naime, Herod je bio uhvatio Ivana, stavio ga u lance i bacio u zatvor. Učinio je to zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, jer je Ivan govorio Herodu: »Nije dopušteno da ti ona bude žena.« Herod je Ivana htio ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.

Za Herodov rođendan, Herodijadina je kći plesala pred Herodom i njegovim gostima. Herod je bio toliko oduševljen da joj je obećao ispuniti sve što bude tražila. Po nagovoru svoje majke, ona je rekla: »Daj mi glavu Ivana Krstitelja na ovom pladnju!« Kralj Herod se ražalostio, ali zbog svog obećanja i gostiju, naredio je da joj se ispuni želja. 10 Poslao je ljude da Ivanu u tamnici odrube glavu. 11 Zatim su Ivanovu glavu donijeli na pladnju i predali djevojci, a ona ju je odnijela svojoj majci. 12 Tada su došli Ivanovi učenici, uzeli njegovo tijelo i pokopali ga. Nakon toga, otišli su i ispričali Isusu što se dogodilo.

Isus hrani više od pet tisuća ljudi

(Mk 6,30-44; Lk 9,10-17; Iv 6,1-14)

13 Kad je Isus to čuo, otišao je odande lađom na pusto mjesto da bude sâm. Ali kad je mnoštvo to saznalo, krenulo je za njim pješice iz svojih gradova. 14 Kad je Isus došao na obalu i vidio veliko mnoštvo, sažalio se nad njima i izliječio one koji su bili bolesni.

15 Predvečer su mu prišli učenici i rekli: »Ovo je pusto mjesto i već je kasno. Pošalji narod u sela da si kupe hranu!«

16 No Isus im je rekao: »Ne trebaju ići. Vi im dajte jesti!«

17 Odgovorili su mu: »Ovdje nemamo ništa osim pet kruhova i dvije ribe.«

18 Rekao im je: »Donesite ih ovamo!« 19 Naredio je narodu da sjedne na travu. Zatim je uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao u nebo i zahvalio Bogu za hranu. Razlomio je kruh i dao ga svojim učenicima, a oni su ga dali ljudima. 20 Svi su jeli i nasitili se. Nakon toga, učenici su ostacima hrane napunili dvanaest košara. 21 A onih koji su jeli bilo je oko pet tisuća, ne ubrajajući žene i djecu.

Isus hoda po vodi

(Mk 6,45-52; Iv 6,16-21)

22 Odmah nakon toga Isus je naredio svojim učenicima da uđu u lađu i otplove na drugu stranu jezera prije njega, a on će poslati narod kući. 23 Nakon što je otpustio narod, popeo se na brdo da bi molio u samoći. Uvečer je još uvijek bio ondje sâm. 24 A lađa je bila daleko od obale, šibana valovima, jer je plovila usuprot vjetru.

25 Između tri i šest sati ujutro Isus je došao k učenicima, hodajući po vodi. 26 Oni su, vidjevši ga kako hoda po vodi, prestrašeno kriknuli: »Duh!« i počeli od straha vikati.

27 No Isus im je odmah rekao: »Budite hrabri! To sam ja. Ne bojte se!«

28 Petar mu je na to rekao: »Gospodine, ako si to ti, naredi mi da dođem k tebi hodajući po vodi.«

29 Isus mu je rekao: »Dođi!«

Petar je izašao iz lađe i, hodajući po vodi, krenuo prema Isusu. 30 Ali kad je primijetio koliko je vjetar jak, uplašio se i počeo tonuti te povikao: »Gospodine, spasi me!«

31 Isus je odmah ispružio ruku, uhvatio ga i rekao mu: »Premala je tvoja vjera. Zašto si posumnjao?«

32 Kad su ušli u lađu, vjetar je prestao. 33 A oni koji su bili u lađi, poklonili su se Isusu govoreći: »Ti si zaista Božji Sin!«

Isus ozdravlja mnoge

(Mk 6,53-56)

34 Kad su preplovili jezero, stigli su na kopno u Genezaret. 35 Čim su stanovnici toga mjesta prepoznali Isusa, razglasili su po cijeloj okolici o njegovom dolasku, pa su mu donosili sve bolesnike. 36 Molili su ga da im dopusti da samo dotaknu rub njegovog ogrtača. Svi koji su ga dotaknuli, bili su potpuno ozdravljeni.

Božji zakon i ljudska pravila

(Mk 7,1-23)

15 Tada su Isusu pristupili neki farizeji i učitelji Zakona iz Jeruzalema i upitali ga: »Zašto tvoji učenici krše učenje koje su nam ostavili preci? Ne peru ruke prije jela.«

No Isus ih je upitao: »A zašto vi kršite Božju zapovijed zbog svoje tradicije? Jer, Bog je rekao: ‘Poštuj oca i majku!’[o] i ‘Tko prokune svoga oca ili majku, neka se kazni smrću.’[p] Ali vi učite da čovjek može reći svome ocu ili majci: ‘Ono čime bih ti mogao pomoći dajem Bogu na dar’ i da na taj način postaje slobodan dužnosti prema ocu i majci. Time ste ukinuli Božju zapovijed zbog svoje tradicije. Vi, licemjeri! Izaija je točno prorekao o vama:

‘Ovi ljudi hvale me usnama,
    ali srca su im daleko od mene.
Bezvrijedno je njihovo štovanje,
    jer njihova su učenja ljudska pravila.’«[q]

10 Isus je dozvao narod k sebi 11 te im rekao: »Poslušajte i razumijte! Ne čini čovjeka nečistim ono što na usta ulazi, nego ono što iz usta izlazi.«

12 Tada su mu pristupili učenici i rekli: »Znaš li da su se farizeji uvrijedili kad su čuli što si rekao?«

13 Isus im je odgovorio: »Svaka sadnica, koju nije posadio moj nebeski Otac, bit će iščupana. 14 Pustite ih! Oni su slijepe vođe slijepaca. A ako slijepac vodi slijepca, obojica će pasti u jamu.«

15 Petar mu je na to rekao: »Objasni nam značenje usporedbe o tome što čini čovjeka nečistim.«

16 Isus je odgovorio: »Zar ni vi još ne shvaćate? 17 Zar ne shvaćate da sve što ulazi kroz čovjekova usta ide u trbuh, a zatim se izbacuje iz tijela? 18 No ono što izlazi iz usta dolazi iz srca, i to onečišćuje čovjeka. 19 Jer, iz srca dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, seksualni grijesi, krađe, laži i psovke. 20 To onečišćuje čovjeka. A jesti neopranim rukama ne onečišćuje čovjeka.«

Isus pomaže nežidovki

(Mk 7,24-30)

21 Isus je napustio to mjesto te otišao na područje Tira i Sidona. 22 Približila im se neka žena, Kananejka iz toga kraja, i počela glasno zapomagati: »Smiluj mi se, Gospodine, Davidov Sine! Moja je kći opsjednuta zlim duhom i strašno pati.«

23 Isus joj nije rekao ni riječi pa su mu prišli učenici i počeli ga moliti: »Otjeraj je, jer nas slijedi i viče za nama!«

24 Isus im je odgovorio: »Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama izraelskog naroda.«

25 Tada je žena prišla Isusu, poklonila mu se i rekla: »Gospodine, pomozi mi!«

26 Isus joj je odgovorio: »Nije u redu djeci oduzeti kruh i baciti ga psima.«

27 Ona je rekla: »Da, Gospodine, ali i psi jedu mrvice koje padnu sa stola njihovih gospodara.«

28 Isus joj je tada odgovorio: »O, ženo, velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako želiš!« I istoga je trena ozdravila njezina kći.

Isus ozdravlja mnoge

29 Isus je tada krenuo odande i otišao na obalu Galilejskog jezera, a zatim se popeo na brdo i sjeo.

30 Prišlo mu je silno mnoštvo, dovodeći hrome, slijepe, osakaćene, gluhonijeme i mnoge druge bolesnike. Položili su ih na zemlju do Isusovih nogu i on ih je ozdravio. 31 Narod se divio kad je vidio da gluhonijemi govore, osakaćeni ozdravljaju, hromi hodaju, a slijepi gledaju, pa je slavio Izraelovog Boga.

Isus hrani mnoštvo

(Mk 8,1-10)

32 Isus je pozvao svoje učenike i rekao im: »Žao mi je naroda. Već su tri dana sa mnom, a nemaju što jesti. Ne želim ih odavde poslati gladne, da ne bi klonuli na putu.«

33 Tada su mu učenici rekli: »Gdje bismo na ovako pustome mjestu nabavili dovoljno kruha da nahranimo toliki narod?«

34 A on ih je upitao: »Koliko imate kruhova?«

»Sedam kruhova i nekoliko ribica«, odgovorili su mu.

35 Isus je naredio ljudima da sjednu na zemlju. 36 Zatim je uzeo sedam kruhova i ribice, zahvalio Bogu i razlomio ih te ih dao učenicima, a učenici narodu. 37 Svi su jeli dok se nisu nasitili. Učenici su zatim uzeli ostatke hrane i njima napunili sedam košara. 38 Bilo je ondje četiri tisuće ljudi koji su jeli, ne ubrajajući žene i djecu. 39 Nakon što je Isus poslao narod kući, ušao je u lađu i otišao na područje Magadana.

Opomena nevjernom naraštaju

(Mk 8,11-13; Lk 12,54-56)

16 Isusu su prišli farizeji i saduceji s namjerom da ga iskušaju i zatražili da učini neko čudo koje bi im bilo znak da je došao od Boga.

Isus im je odgovorio: »Kad pada mrak, vi kažete: ‘Bit će lijepo vrijeme jer je nebo crveno.’ A ujutro kažete: ‘Bit će nevrijeme jer je nebo crveno i tmurno.’ Znate protumačiti izgled neba, ali ne znate protumačiti znakove vremena u kojem živite. Zao i nevjeran naraštaj traži znak, ali neće dobiti drugi znak osim znaka proroka Jone[r].« Tada ih je ostavio i otišao.

Učenici ne razumiju Isusa

(Mk 8,14-21)

Isusovi su učenici pošli na drugu stranu jezera, ali su zaboravili ponijeti kruh. Isus im je rekao: »Čuvajte se farizejskoga i saducejskoga kvasca!«

A oni su međusobno počeli raspravljati pa su rekli: »To je vjerojatno rekao zato što nismo ponijeli kruh.«

Isus je znao o čemu razgovaraju pa je rekao: »Vaša je vjera premala. Zašto raspravljate među sobom o tome što nemate kruha? Zar još uvijek ne shvaćate? Zar se ne sjećate pet kruhova za pet tisuća ljudi i koliko ste košara ostataka nakupili? 10 Ne sjećate li se sedam kruhova za četiri tisuće ljudi i koliko ste košara ostataka nakupili? 11 Kako ne shvaćate da nisam govorio o kruhu kad sam vam rekao da se čuvate farizejskoga i saducejskoga kvasca?« 12 Tada su shvatili da im nije govorio da se čuvaju krušnoga kvasca, nego farizejskoga i saducejskoga učenja.

Isus je Krist (Mesija)

(Mk 8,27-30; Lk 9,18-21)

13 Kad je Isus došao na područje Cezareje Filipove, upitao je svoje učenike: »Što kažu ljudi, tko je Sin Čovječji?«

14 Odgovorili su: »Neki kažu da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, a treći da si Jeremija ili jedan od proroka.«

15 Upitao ih je: »A što vi kažete: tko sam ja?«

16 Odgovorio mu je Šimun Petar: »Ti si Krist—Sin živoga Boga!«

17 Isus mu je na to rekao: »Blago tebi, Šimune, Jonin sine, jer nije ti to otkrio nitko od ljudi, već moj nebeski Otac. 18 Kažem ti, ti si Petar[s], a na toj Stijeni izgradit ću svoju Crkvu koju sile zla[t] neće moći nadvladati. 19 Dat ću ti ključeve Kraljevstva nebeskog i, što god svežeš na Zemlji, bit će svezano i na Nebu, a što god odriješiš na Zemlji, bit će odriješeno i na Nebu.«[u] 20 Tada je svojim učenicima strogo naredio da nikomu ne govore da je on Krist.

Isus govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mk 8,31–9,1; Lk 9,22-27)

21 Od toga je vremena Isus počeo svojim učenicima objašnjavati da mora ići u Jeruzalem i da će ondje mnogo pretrpjeti od starješina, svećeničkih poglavara i učitelja Zakona; da mora biti ubijen i da će uskrsnuti treći dan.

22 Tada ga je Petar poveo na stranu i počeo ga odvraćati, govoreći mu: »Gospodine, neka ti Bog bude milostiv! To se tebi nikada ne smije dogoditi.«

23 Isus se okrenuo Petru i rekao: »Odlazi od mene, Sotono[v]! Samo mi smetaš jer tvoje misli nisu Božje, nego ljudske.«

24 Tada je Isus rekao svojim učenicima: »Ako me tko želi slijediti, treba se odreći samoga sebe, uzeti križ i poći za mnom. 25 Tko god želi spasiti svoj život—izgubit će ga, a tko izgubi svoj život radi mene—naći će ga. 26 Kakvu će korist imati onaj tko dobije cijeli svijet, a pritom izgubi vlastiti život? Jer, što može čovjek dati u zamjenu za svoj život? 27 Sin Čovječji doći će u slavi svoga Oca sa svojim anđelima. Tada će dati nagradu svakomu za njegova djela. 28 Istinu vam kažem: neki od ovih ovdje neće okusiti smrt dok ne vide Sina Čovječjeg kako dolazi sa svojim Kraljevstvom.«

Isus s Mojsijem i Ilijom

(Mk 9,2-13; Lk 9,28-36)

17 Šest dana kasnije Isus je sa sobom poveo Petra, Jakova i Jakovljevog brata Ivana te ih doveo na planinu. Ondje su bili potpuno sami. Tada se, njima naočigled, promijenio njegov izgled. Lice mu je zasjalo poput sunca, a odjeća mu je postala bijela poput svjetlosti. Zatim su se iznenada pojavili Mojsije i Ilija te počeli razgovarati s Isusom.

Tada je Petar rekao Isusu: »Gospodine, dobro je što smo ovdje. Ako želiš, napravit ću ovdje tri zaklona: jedan za tebe, jedan za Mojsija, jedan za Iliju.«

Dok je Petar još govorio, zasjenio ih je sjajan oblak, a iz oblaka se začuo glas: »Ovo je moj ljubljeni Sin s kojim sam potpuno zadovoljan. Njega slušajte!«

Kad su to čuli Isusovi učenici, toliko su se uplašili da su pali licem na zemlju. Tada im je prišao Isus, dodirnuo ih i rekao: »Ustanite, ne bojte se!« A kad su podigli pogled, nisu vidjeli nikoga osim Isusa.

Kad su silazili s planine, Isus im je naredio: »Nikome nemojte reći što ste vidjeli dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih!«

Footnotes

  1. 11,10 Citat iz Mal 3,1.
  2. 11,12 Od vremena … prisvajaju Druga mogućnost prijevoda: »Od vremena kad je Ivan Krstitelj propovijedao, Kraljevstvo nebesko trpi silovite napade i siloviti ga prisvajaju.«
  3. 11,29 jaram Jaram je bio simbol židovskog zakona (vidi Dj 15,10; Gal 5,1) ili vladavine stranih osvajača. Ovdje se vjerojatno odnosi na Isusovu nauku.
  4. 11,30 Jer … nositi Doslovno: »Moj je jaram blag i moje breme lako.«
  5. 12,7 Citat iz Hoš 6,6.
  6. 12,10 Je li … na šabat Raditi u vrijeme šabata bilo je protivno židovskom zakonu jer je to bio dan za odmor od rada i za štovanje Boga.
  7. 12,21 Citat iz Iz 42,1-4.
  8. 12,24 Sotona Doslovno: »Beelzebul« (đavao). Isto u 27. retku.
  9. 12,39 Jona Prorok koji je nakon tri dana u utrobi morske nemani izašao živ i prenio Božju poruku grešnom narodu Ninive (vidi Knjigu o Joni). Slično tomu, Isus je uskrsnuo nakon tri dana u grobu, potvrđujući istinitost Božje poruke o Kristu.
  10. 12,41 Ninivljani Stanovnici Ninive, grada u kojem je propovijedao Jona (vidi Jon 3).
  11. 12,42 Kraljica Juga Kraljica Šebe, koja je prešla dalek put kako bi čula Božju mudrost od Salomona. Vidi 1 Kr 10,1-13.
  12. 13,14-15 Citat iz Iz 6,9-10.
  13. 13,35 Citat iz Ps 78,2.
  14. 13,39 svijeta Doslovno: »doba« ili »vremena«. Isto u 40. i 49. retku.
  15. 15,4 Citat iz Izl 20,12; Pnz 5,16.
  16. 15,4 Citat iz Izl 21,17.
  17. 15,8-9 Citat iz Iz 29,13.
  18. 16,4 Jona Prorok koji je nakon tri dana u utrobi morske nemani izašao živ i prenio Božju poruku grešnom narodu Ninive (vidi Knjigu o Joni). Slično tomu, Isus je uskrsnuo nakon tri dana u grobu, potvrđujući istinitost Božje poruke o Kristu.
  19. 16,18 Petar Grčko ime »Petar« znači »kamen«. Očita je igra riječi u ovome retku.
  20. 16,18 sile zla Doslovno: »Vrata Hada (Podzemlja).«
  21. 16,19 Druga mogućnost prijevoda: »Što god osudiš na Zemlji, Bog je već osudio na Nebu, a što god oprostiš na Zemlji, Bog je već oprostio na Nebu.« Vidi Mt 18,18.
  22. 16,23 Sotona Đavao, neprijatelj. Petar je ovdje govorio poput Sotone.

Isus i Ivan Krstitelj

(Lk 7,18-35)

11 Kad je Isus završio s davanjem uputa dvanaestorici svojih učenika, otišao je odande poučavati i propovijedati po gradovima u Galileji.

Kad je Ivan Krstitelj, koji je bio u zatvoru, čuo za Kristova djela, poslao je Isusu svoje učenike. Oni su ga upitali: »Jesi li ti onaj koji treba doći ili da očekujemo drugog?«

Isus im je odgovorio: »Idite i recite Ivanu o onome što čujete i vidite! Slijepi vide, hromi hodaju, gubavi ozdravljaju, gluhi čuju, mrtvi ustaju, a siromašnima se propovijeda Radosna vijest. Blago onomu tko ne oklijeva da me prihvati!«

Dok su Ivanovi učenici odlazili, Isus je govorio mnoštvu o Ivanu, pitajući ih: »Što ste išli vidjeti u pustinji? Trsku koju povija vjetar? Ako ne to, što ste onda išli vidjeti? Čovjeka odjevenog u raskošnu odjeću? Oni koji nose raskošnu odjeću nalaze se u kraljevskim dvorima. Što ste onda išli vidjeti? Proroka? Da, kažem vam, i više od proroka. 10 On je onaj o kojem je pisano:

‘Evo, šaljem svoga glasnika ispred tebe.
    On će pred tobom pripremiti put.’[a]

11 Istinu vam kažem: od svih ljudi koji su ikad rođeni, nitko nije veći od Ivana Krstitelja, a ipak je i najmanji u Kraljevstvu nebeskom veći od Ivana. 12 Od vremena Ivana Krstitelja pa do sada navala je na Kraljevstvo nebesko i siloviti ga prisvajaju.[b] 13 Svi su proroci i Mojsijev zakon proricali do Ivana. 14 Ako prihvaćate što su rekli proroci i Zakon, onda je Ivan Ilija koji treba doći. 15 Tko sluša, neka čuje!

16 S kim da usporedim sadašnji naraštaj? Oni su poput djece koja sjede na trgovima i dovikuju se:

17 ‘Svirali smo vam, ali vi niste zaplesali!
Pjevali smo tužaljke, ali vi niste zaplakali.’

18 Došao je Ivan, niti je jeo niti je pio poput ostalih ljudi, pa kažu: ‘Opsjednut je zlim duhom!’ 19 Onda je došao Sin Čovječji, koji jede i pije poput svih ostalih, a ljudi kažu: ‘Vidi ovoga! Proždrljivac i pijanac! Prijatelj poreznika i grešnika!’ No mudrost se dokazuje djelima koja čini.«

Isus upozorava

(Lk 10,13-15)

20 Tada je Isus počeo koriti gradove u kojima je učinio najviše čuda jer se nisu obratili ljudi iz tih gradova. 21 Rekao im je: »Teško tebi, Korozaine! Teško tebi, Betsaido! Jer, da su se u Tiru i Sidonu dogodila čuda, koja su se vama dogodila, oni bi se već odavno pokajali. U znak pokajanja obukli bi pokajničku tkaninu i glave posuli pepelom. 22 Ali, kažem vam, na Sudnji će dan Tiru i Sidonu biti lakše nego vama. 23 A ti, Kafarnaume, zar se misliš uzdići do neba? Ne, strmoglavit ćeš se u pakao. Jer, da su se u Sodomi dogodila čuda, koja su se tebi dogodila, taj bi grad opstao do dana današnjega. 24 Ali, kažem ti, na Sudnji će dan Sodomi biti lakše nego tebi.«

Isusov poziv

(Lk 10,21-22)

25 U ono je vrijeme Isus rekao: »Slavim te, Oče, gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a otkrio onima koji su kao mala djeca. 26 Da, Oče, jer ti si htio da tako bude.

27 Otac mi je sve predao. Nitko, osim Oca, ne poznaje Sina. I nitko ne poznaje Oca, osim Sina i onih kojima ga Sin želi otkriti.

28 Dođite k meni, svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas obnoviti. 29 Uzmite moj jaram[c] na sebe i učite od mene, jer ja sam krotkog i poniznog srca, pronaći ćete odmor svojim dušama. 30 Jer, jaram koji vam nudim lagan je i teret koji je od mene lako vam je nositi.«[d]

Sin Čovječji je gospodar šabata

(Mk 2,23-28; Lk 6,1-5)

12 U ono je vrijeme, na šabat, dan odmora, Isus prolazio kroz žitna polja. Njegovi su učenici ogladnjeli pa su počeli trgati klasje i jesti. Kad su to vidjeli farizeji, rekli su Isusu: »Gledaj! Tvoji učenici čine što nije dopušteno činiti na šabat.«

Tada im je Isus rekao: »Zar niste čitali što je David učinio kada su on i njegovi ljudi ogladnjeli? Ušao je u Božju kuću i jeo posvećene kruhove prinesene Bogu iako ni njemu ni njegovim pratiocima nije bilo dopušteno da ih jedu, nego samo svećenicima. Niste li čitali u Zakonu da na šabat svećenici u Hramu krše zakon o zabrani rada na šabat? No njima se to ne uzima za zlo. No ja vam kažem da je ovdje nešto veće od Hrama. Da ste shvatili što znači: ‘Želim da iskazujete milosrđe, a ne da prinosite žrtve’,[e] ne biste osuđivali ove nedužne.

Jer, Sin je Čovječji gospodar i šabata.«

Ozdravljenje na šabat

(Mk 3,1-6; Lk 6,6-11)

Odande je otišao u njihovu sinagogu, 10 gdje je bio neki čovjek s usahlom rukom. Neki su Židovi upitali Isusa, s namjerom da ga optuže: »Je li dopušteno liječiti na šabat?«[f]

11 Isus im je rekao: »Tko od vas ne bi uhvatio i izvadio svoju jedinu ovcu ako na šabat padne u jamu? 12 A čovjek je mnogo važniji od ovce. Zato je dopušteno na šabat činiti dobro.«

13 Zatim je rekao onom čovjeku: »Ispruži ruku!« Čovjek je ispružio ruku i ruka mu je postala zdrava kao i druga. 14 Farizeji su izašli i počeli smišljati kako da ubiju Isusa.

Isus je Božji izabrani sluga

15 Kad je za to doznao, otišao je odande, a slijedilo ga je silno mnoštvo. On ih je sve ozdravljao 16 i upozoravao ih da ne odaju tko je on, 17 kako bi se ispunilo što je rečeno po proroku Izaiji:

18 »Ovo je moj sluga,
    koga sam izabrao.
Moj ljubljeni,
    u kome uživa moja duša.
Stavit ću svoj Duh na njega
    i on će narodima objaviti pravdu.
19 Neće se svađati ni vikati,
    niti će se na ulicama čuti njegov glas.
20 On neće slomiti savijenu trsku,
    ni ugasiti žar koji tinja,
    dok pravdu ne dovede do pobjede.
21 U njegovo ime uzdat će se narodi.«[g]

Isusova moć je od Boga

(Mk 3,20-30; Lk 11,14-23; 12,10)

22 Potom su mu doveli slijepog i nijemog čovjeka, obuzetog zlim duhom. Isus ga je ozdravio pa je čovjek progovorio i progledao, 23 a mnoštvo je bilo zadivljeno te se pitalo: »Da nije ovo Davidov Sin?«

24 Kad su to čuli farizeji, rekli su: »On izgoni zle duhove uz pomoć Sotone[h], vladara zlih duhova.«

25 Isus je znao njihove misli pa im je rekao: »Svako će kraljevstvo, koje je nesložno, propasti. Nijedan grad ili obitelj, koji su nesložni unutar sebe, neće opstati. 26 Dakle, ako Sotona izgoni Sotonu, u sebi je podijeljen. Kako će onda opstati njegovo kraljevstvo? 27 Opet, ako ja izgonim zle duhove uz pomoć Sotone, uz čiju ih pomoć izgone vaši ljudi? Zato će vam suditi vaši vlastiti ljudi. 28 Budući da ja izgonim zle duhove uz pomoć Božjega Duha, to dokazuje da je Božje kraljevstvo došlo k vama.

29 Ili, kako može netko ući u kuću snažnog čovjeka i ukrasti mu imovinu ako ga prije ne sveže? Tek će mu tada moći opljačkati kuću.

30 Tko nije sa mnom—protiv mene je. Tko mi ne pomaže skupljati—taj rasipa. 31 Zato vam kažem: svaki grijeh i kleveta oprostit će se ljudima, ali kleveta protiv Svetog Duha neće se oprostiti. 32 Ako tko kaže nešto protiv Sina Čovječjega, može mu se oprostiti, ali ako tko kaže nešto protiv Svetog Duha, neće mu se oprostiti, ni na ovom svijetu ni na onome koji dolazi.«

Dobar i loš plod

(Lk 6,43-45)

33 »Da biste imali dobar plod, morate imati dobro stablo. No ako je stablo loše, imat ćete loš plod, jer stablo se prepoznaje po svome plodu. 34 Vi, zmije! Kako možete govoriti dobro kad ste zli? Usta govore ono čega je srce puno. 35 Dobar čovjek iznosi dobro jer je u njemu pohranjeno dobro, a zao čovjek iznosi zlo jer je u njemu pohranjeno zlo. 36 No, kažem vam da će na Sudnji dan ljudi odgovarati za svaku beskorisnu riječ koju su izgovorili. 37 Jer, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi.«

Opomena nevjernom naraštaju

(Mk 8,11-12; Lk 11,29-32)

38 Tada su mu neki učitelji Zakona i farizeji rekli: »Učitelju, želimo da nam daš neki znak.«

39 A Isus im je odgovorio: »Zao i nevjeran naraštaj traži znak. No neće mu se dati nikakav drugi znak osim znaka proroka Jone[i]. 40 Kao što je Jona bio u utrobi morske nemani tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u utrobi zemlje tri dana i tri noći. 41 Na Sudu će Ninivljani[j] ustati zajedno s ljudima, koji žive danas, i osudit će ga jer su se obratili zbog Joninog propovijedanja. A ovdje je netko veći od Jone. 42 Na Sudu će Kraljica Juga[k] ustati s ovim naraštajem i osudit će ga jer je s kraja zemlje došla čuti Salomonovu mudrost. A ovdje je nešto veće od Salomona.«

Povratak zlih duhova

(Lk 11,24-26)

43 »Kada zao duh iziđe iz čovjeka, luta pustim mjestima tražeći odmor, ali ga ne nalazi. 44 Tada kaže: ‘Vratit ću se u svoju kuću iz koje sam izašao.’ Kada se vrati, pronalazi je praznu, čistu i uređenu. 45 Tada ode i sa sobom dovede sedam drugih duhova, gorih od sebe, pa svi uđu i nastane se ondje. Tako posljednje stanje toga čovjeka postaje gore od prvotnoga. Isto će biti i s ovim pokvarenim naraštajem.«

Isusova prava obitelj

(Mk 3,31-35; Lk 8,19-21)

46 Dok je Isus još govorio narodu, došli su njegova majka i braća pa su stajali vani tražeći da s njim govore. 47 Netko reče Isusu: »Evo, tvoja majka i braća stoje vani i žele razgovarati s tobom.«

48 A Isus mu odgovori: »Tko je moja majka i tko su moja braća?« 49 Onda je pokazao rukom na svoje učenike i rekao: »Evo moje majke i moje braće! 50 Da, tko god izvršava volju moga nebeskog Oca, taj mi je i brat, i sestra, i majka.«

Usporedba o sijaču

(Mk 4,1-8; Lk 8,4-8)

13 Istoga je dana Isus izašao iz kuće i sjeo pokraj jezera. Veliko se mnoštvo okupilo oko njega pa je ušao u lađu i sjeo dok je narod ostao na obali. Govorio im je o mnogim stvarima u usporedbama. Rekao im je: »Sijač je krenuo sijati. Dok je sijao, neko je sjeme palo pokraj puta. Došle su ptice i pozobale ga. Neko je palo na kamenito tlo, gdje nije bilo puno zemlje. Brzo je niknulo jer zemlja nije bila duboka, ali kad je izašlo sunce, uvenulo je od žege, a kako nije imalo korijena, osušilo se. Neko je palo među trnje, ali trnje je izraslo i ugušilo ga. A neko je palo na dobru zemlju i donijelo rod koji je bio trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od posijanog. Tko sluša—neka čuje!«

Zašto Isus poučava u usporedbama?

(Mk 4,10-12; Lk 8,9-10)

10 Učenici su prišli Isusu i upitali ga: »Zašto im govoriš u usporedbama?«

11 A on im je odgovorio: »Vama je dano da znate tajne Kraljevstva nebeskog, ali njima nije. 12 Jer, tko ima, dat će mu se i imat će u izobilju. A tko nema, oduzet će mu se i ono što ima. 13 Zato im govorim u usporedbama jer, iako gledaju—ne vide; iako slušaju—ne čuju i ne razumiju. 14 Tako se na njima ispunjava Izaijino proroštvo:

‘Slušat ćete i slušati,
    ali nećete razumjeti.
Gledat ćete i gledati,
    ali nećete vidjeti.
15 Jer, otvrdnulo je srce ovoga naroda;
    uši su začepili i oči zatvorili.
Tako da ne vide svojim očima,
    ne čuju svojim ušima,
ne razumiju svojim srcem
    i ne obraćaju se meni da ih ozdravim.’[l]

16 Ali blago vašim očima jer vide i blago vašim ušima jer čuju. 17 Istinu vam kažem: mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, ali nisu vidjeli; željeli su čuti što vi čujete, ali nisu čuli.«

Značenje usporedbe o sijaču

(Mk 4,13-20; Lk 8,11-15)

18 »Poslušajte, dakle, značenje usporedbe o sijaču. 19 Sjeme, koje je palo pokraj puta, jest onaj koji čuje učenje o Kraljevstvu, ali ga ne razumije. Tada dolazi Zli te mu otima što mu je posijano u srcu. 20 Sjeme, koje je palo na kamenito tlo, jest onaj koji čuje učenje i odmah ga s radošću prihvaća. 21 No budući da nema u sebi korijena, nepostojan je, pa kad dođe nevolja ili progonstvo zbog učenja, odmah otpadne. 22 Sjeme, koje je palo u trnje, jest onaj koji čuje učenje, ali dopušta da ga brige ovoga svijeta i zavodljivost bogatstva uguše pa ne donosi rod. 23 Sjeme, koje je palo na dobru zemlju, jest onaj koji čuje i razumije učenje te donosi rod koji je trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od onoga što je posijano.«

Usporedba o pšenici i korovu

24 Zatim im Isus iznese drugu usporedbu: »Kraljevstvo je nebesko poput čovjeka koji je posijao dobro sjeme na svojoj njivi. 25 No dok su ljudi spavali, došao je neprijatelj, posijao korov među pšenicu i otišao. 26 Kad je pšenica narasla i donijela rod, pojavio se i korov. 27 Tada su sluge pristupili k vlasniku i rekli: ‘Gospodaru, zar nisi posijao dobro sjeme na svojoj njivi? Pa odakle onda korov?’

28 Odgovorio im je: ‘To je učinio neprijatelj.’ Sluge su ga upitali: ‘Hoćeš li da odemo i počupamo korov?’

29 Rekao im je: ‘Ne, da ne biste, čupajući korov, zajedno s njim iščupali i pšenicu. 30 Neka rastu zajedno do žetve, a u vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije korov i svežite ga u snopove da se spali, a pšenicu sakupite u moju žitnicu!’«

Usporedba o sjemenu gorušice i kvascu

(Mk 4,30-34; Lk 13,18-21)

31 Zatim im je iznio drugu usporedbu: »Kraljevstvo je nebesko poput sjemena gorušice koje je netko uzeo i posijao na svojoj njivi. 32 Ono je jedno od najmanjih sjemenja, ali, kad izraste, jedno je od najvećih biljaka u vrtu. Ono izraste u stablo pa dolaze ptice i gnijezde se u njegovim granama.«

33 Ispričao im je još jednu usporedbu: »Kraljevstvo je nebesko poput kvasca koji je žena uzela i pomiješala s tri mjere brašna dok sve ne ukvasa.«

34 Isus je mnoštvu o svemu govorio u usporedbama. Zapravo, ništa im nije rekao bez usporedbi. 35 To je bilo zato da bi se ispunilo što je Bog rekao po proroku:

»Govorit ću u usporedbama.
    Otkrit ću što je skriveno od postanka svijeta.«[m]

Značenje usporedbe o korovu

36 Zatim je Isus otpustio narod i ušao u kuću. Ondje su mu pristupili učenici i rekli: »Objasni nam priču o korovu na njivi!«

37 Odgovorio im je: »Onaj koji je posijao dobro sjeme jest Sin Čovječji. 38 Njiva je svijet. Dobro su sjeme oni koji pripadaju Kraljevstvu. Korov su oni koji pripadaju Zlomu. 39 Neprijatelj, koji je posijao korov, jest đavao. Žetva je svršetak svijeta[n], a žeteoci su anđeli.

40 Kao što se korov skuplja i spaljuje u vatri, tako će biti i na svršetku svijeta. 41 Sin Čovječji poslat će svoje anđele i oni će iz njegova Kraljevstva ukloniti sve one koji druge navode na grijeh i sve one koji čine zlo. 42 Anđeli će ih baciti u užarenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba. 43 Pravednici će tada zasjati poput sunca u Kraljevstvu svoga Oca. Tko sluša—neka čuje!«

Usporedba o blagu i biseru

44 »Kraljevstvo je nebesko poput blaga skrivenog u polju. Kad ga neki čovjek pronađe, ponovo ga sakrije, pa prepun radosti ode i proda sve što ima te kupi to polje.

45 Kraljevstvo je nebesko i poput trgovca koji traži skupocjene bisere. 46 Kad pronađe dragocjen biser, ode i proda sve što ima pa ga kupi.«

Usporedba o ribarskoj mreži

47 »Kraljevstvo je nebesko i poput mreže bačene u jezero, u koju se uhvatilo mnogo raznovrsne ribe. 48 Kad se mreža napuni, ribari je izvuku na obalu. Zatim sjednu i odaberu dobre ribe pa ih stave u košare, a loše bace. 49 Tako će biti i na svršetku svijeta. Doći će anđeli i odvojiti zle ljude od pravednih. 50 Zatim će baciti zle u užarenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba.«

51 Isus je upitao svoje učenike: »Razumijete li sve ovo?«

»Da«, odgovorili su mu.

52 Zatim im je rekao: »Zato je svaki učitelj Zakona, koji je poučen o Kraljevstvu nebeskom, poput domaćina koji iz svoje riznice iznosi i novo i staro.«

Isus u Nazaretu

(Mk 6,1-6; Lk 4,16-30)

53 Kad je Isus završio s poučavanjem pomoću ovih usporedbi, napustio je to mjesto 54 i otišao u grad u kojem je odrastao. Ondje je poučavao u sinagogi. Svi su bili zadivljeni i pitali su se: »Odakle mu tolika mudrost i moć da čini čuda? 55 Nije li on tesarov sin? Ne zove li se njegova majka Marija, a njegova braća Jakov, Josip, Šimun i Juda? 56 Zar nisu sve njegove sestre ovdje među nama? Pa odakle mu onda sve to?« 57 I nisu ga prihvatili.

No Isus im je rekao: »Prorok je svugdje poštovan, osim u svome zavičaju i u vlastitoj kući.«

58 Zbog njihove nevjere, ondje nije učinio mnogo čuda.

Herodova zbunjenost

(Mk 6,14-29; Lk 9,7-9)

14 U to je vrijeme Herod, vladar Galileje, čuo glasine o Isusu. Tada je rekao svojim slugama: »Taj je čovjek Ivan Krstitelj. Mora da je ustao od mrtvih pa zbog toga čudesne sile djeluju u njemu.«

Umorstvo Ivana Krstitelja

Naime, Herod je bio uhvatio Ivana, stavio ga u lance i bacio u zatvor. Učinio je to zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, jer je Ivan govorio Herodu: »Nije dopušteno da ti ona bude žena.« Herod je Ivana htio ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.

Za Herodov rođendan, Herodijadina je kći plesala pred Herodom i njegovim gostima. Herod je bio toliko oduševljen da joj je obećao ispuniti sve što bude tražila. Po nagovoru svoje majke, ona je rekla: »Daj mi glavu Ivana Krstitelja na ovom pladnju!« Kralj Herod se ražalostio, ali zbog svog obećanja i gostiju, naredio je da joj se ispuni želja. 10 Poslao je ljude da Ivanu u tamnici odrube glavu. 11 Zatim su Ivanovu glavu donijeli na pladnju i predali djevojci, a ona ju je odnijela svojoj majci. 12 Tada su došli Ivanovi učenici, uzeli njegovo tijelo i pokopali ga. Nakon toga, otišli su i ispričali Isusu što se dogodilo.

Isus hrani više od pet tisuća ljudi

(Mk 6,30-44; Lk 9,10-17; Iv 6,1-14)

13 Kad je Isus to čuo, otišao je odande lađom na pusto mjesto da bude sâm. Ali kad je mnoštvo to saznalo, krenulo je za njim pješice iz svojih gradova. 14 Kad je Isus došao na obalu i vidio veliko mnoštvo, sažalio se nad njima i izliječio one koji su bili bolesni.

15 Predvečer su mu prišli učenici i rekli: »Ovo je pusto mjesto i već je kasno. Pošalji narod u sela da si kupe hranu!«

16 No Isus im je rekao: »Ne trebaju ići. Vi im dajte jesti!«

17 Odgovorili su mu: »Ovdje nemamo ništa osim pet kruhova i dvije ribe.«

18 Rekao im je: »Donesite ih ovamo!« 19 Naredio je narodu da sjedne na travu. Zatim je uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao u nebo i zahvalio Bogu za hranu. Razlomio je kruh i dao ga svojim učenicima, a oni su ga dali ljudima. 20 Svi su jeli i nasitili se. Nakon toga, učenici su ostacima hrane napunili dvanaest košara. 21 A onih koji su jeli bilo je oko pet tisuća, ne ubrajajući žene i djecu.

Isus hoda po vodi

(Mk 6,45-52; Iv 6,16-21)

22 Odmah nakon toga Isus je naredio svojim učenicima da uđu u lađu i otplove na drugu stranu jezera prije njega, a on će poslati narod kući. 23 Nakon što je otpustio narod, popeo se na brdo da bi molio u samoći. Uvečer je još uvijek bio ondje sâm. 24 A lađa je bila daleko od obale, šibana valovima, jer je plovila usuprot vjetru.

25 Između tri i šest sati ujutro Isus je došao k učenicima, hodajući po vodi. 26 Oni su, vidjevši ga kako hoda po vodi, prestrašeno kriknuli: »Duh!« i počeli od straha vikati.

27 No Isus im je odmah rekao: »Budite hrabri! To sam ja. Ne bojte se!«

28 Petar mu je na to rekao: »Gospodine, ako si to ti, naredi mi da dođem k tebi hodajući po vodi.«

29 Isus mu je rekao: »Dođi!«

Petar je izašao iz lađe i, hodajući po vodi, krenuo prema Isusu. 30 Ali kad je primijetio koliko je vjetar jak, uplašio se i počeo tonuti te povikao: »Gospodine, spasi me!«

31 Isus je odmah ispružio ruku, uhvatio ga i rekao mu: »Premala je tvoja vjera. Zašto si posumnjao?«

32 Kad su ušli u lađu, vjetar je prestao. 33 A oni koji su bili u lađi, poklonili su se Isusu govoreći: »Ti si zaista Božji Sin!«

Isus ozdravlja mnoge

(Mk 6,53-56)

34 Kad su preplovili jezero, stigli su na kopno u Genezaret. 35 Čim su stanovnici toga mjesta prepoznali Isusa, razglasili su po cijeloj okolici o njegovom dolasku, pa su mu donosili sve bolesnike. 36 Molili su ga da im dopusti da samo dotaknu rub njegovog ogrtača. Svi koji su ga dotaknuli, bili su potpuno ozdravljeni.

Božji zakon i ljudska pravila

(Mk 7,1-23)

15 Tada su Isusu pristupili neki farizeji i učitelji Zakona iz Jeruzalema i upitali ga: »Zašto tvoji učenici krše učenje koje su nam ostavili preci? Ne peru ruke prije jela.«

No Isus ih je upitao: »A zašto vi kršite Božju zapovijed zbog svoje tradicije? Jer, Bog je rekao: ‘Poštuj oca i majku!’[o] i ‘Tko prokune svoga oca ili majku, neka se kazni smrću.’[p] Ali vi učite da čovjek može reći svome ocu ili majci: ‘Ono čime bih ti mogao pomoći dajem Bogu na dar’ i da na taj način postaje slobodan dužnosti prema ocu i majci. Time ste ukinuli Božju zapovijed zbog svoje tradicije. Vi, licemjeri! Izaija je točno prorekao o vama:

‘Ovi ljudi hvale me usnama,
    ali srca su im daleko od mene.
Bezvrijedno je njihovo štovanje,
    jer njihova su učenja ljudska pravila.’«[q]

10 Isus je dozvao narod k sebi 11 te im rekao: »Poslušajte i razumijte! Ne čini čovjeka nečistim ono što na usta ulazi, nego ono što iz usta izlazi.«

12 Tada su mu pristupili učenici i rekli: »Znaš li da su se farizeji uvrijedili kad su čuli što si rekao?«

13 Isus im je odgovorio: »Svaka sadnica, koju nije posadio moj nebeski Otac, bit će iščupana. 14 Pustite ih! Oni su slijepe vođe slijepaca. A ako slijepac vodi slijepca, obojica će pasti u jamu.«

15 Petar mu je na to rekao: »Objasni nam značenje usporedbe o tome što čini čovjeka nečistim.«

16 Isus je odgovorio: »Zar ni vi još ne shvaćate? 17 Zar ne shvaćate da sve što ulazi kroz čovjekova usta ide u trbuh, a zatim se izbacuje iz tijela? 18 No ono što izlazi iz usta dolazi iz srca, i to onečišćuje čovjeka. 19 Jer, iz srca dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, seksualni grijesi, krađe, laži i psovke. 20 To onečišćuje čovjeka. A jesti neopranim rukama ne onečišćuje čovjeka.«

Isus pomaže nežidovki

(Mk 7,24-30)

21 Isus je napustio to mjesto te otišao na područje Tira i Sidona. 22 Približila im se neka žena, Kananejka iz toga kraja, i počela glasno zapomagati: »Smiluj mi se, Gospodine, Davidov Sine! Moja je kći opsjednuta zlim duhom i strašno pati.«

23 Isus joj nije rekao ni riječi pa su mu prišli učenici i počeli ga moliti: »Otjeraj je, jer nas slijedi i viče za nama!«

24 Isus im je odgovorio: »Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama izraelskog naroda.«

25 Tada je žena prišla Isusu, poklonila mu se i rekla: »Gospodine, pomozi mi!«

26 Isus joj je odgovorio: »Nije u redu djeci oduzeti kruh i baciti ga psima.«

27 Ona je rekla: »Da, Gospodine, ali i psi jedu mrvice koje padnu sa stola njihovih gospodara.«

28 Isus joj je tada odgovorio: »O, ženo, velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako želiš!« I istoga je trena ozdravila njezina kći.

Isus ozdravlja mnoge

29 Isus je tada krenuo odande i otišao na obalu Galilejskog jezera, a zatim se popeo na brdo i sjeo.

30 Prišlo mu je silno mnoštvo, dovodeći hrome, slijepe, osakaćene, gluhonijeme i mnoge druge bolesnike. Položili su ih na zemlju do Isusovih nogu i on ih je ozdravio. 31 Narod se divio kad je vidio da gluhonijemi govore, osakaćeni ozdravljaju, hromi hodaju, a slijepi gledaju, pa je slavio Izraelovog Boga.

Isus hrani mnoštvo

(Mk 8,1-10)

32 Isus je pozvao svoje učenike i rekao im: »Žao mi je naroda. Već su tri dana sa mnom, a nemaju što jesti. Ne želim ih odavde poslati gladne, da ne bi klonuli na putu.«

33 Tada su mu učenici rekli: »Gdje bismo na ovako pustome mjestu nabavili dovoljno kruha da nahranimo toliki narod?«

34 A on ih je upitao: »Koliko imate kruhova?«

»Sedam kruhova i nekoliko ribica«, odgovorili su mu.

35 Isus je naredio ljudima da sjednu na zemlju. 36 Zatim je uzeo sedam kruhova i ribice, zahvalio Bogu i razlomio ih te ih dao učenicima, a učenici narodu. 37 Svi su jeli dok se nisu nasitili. Učenici su zatim uzeli ostatke hrane i njima napunili sedam košara. 38 Bilo je ondje četiri tisuće ljudi koji su jeli, ne ubrajajući žene i djecu. 39 Nakon što je Isus poslao narod kući, ušao je u lađu i otišao na područje Magadana.

Opomena nevjernom naraštaju

(Mk 8,11-13; Lk 12,54-56)

16 Isusu su prišli farizeji i saduceji s namjerom da ga iskušaju i zatražili da učini neko čudo koje bi im bilo znak da je došao od Boga.

Isus im je odgovorio: »Kad pada mrak, vi kažete: ‘Bit će lijepo vrijeme jer je nebo crveno.’ A ujutro kažete: ‘Bit će nevrijeme jer je nebo crveno i tmurno.’ Znate protumačiti izgled neba, ali ne znate protumačiti znakove vremena u kojem živite. Zao i nevjeran naraštaj traži znak, ali neće dobiti drugi znak osim znaka proroka Jone[r].« Tada ih je ostavio i otišao.

Učenici ne razumiju Isusa

(Mk 8,14-21)

Isusovi su učenici pošli na drugu stranu jezera, ali su zaboravili ponijeti kruh. Isus im je rekao: »Čuvajte se farizejskoga i saducejskoga kvasca!«

A oni su međusobno počeli raspravljati pa su rekli: »To je vjerojatno rekao zato što nismo ponijeli kruh.«

Isus je znao o čemu razgovaraju pa je rekao: »Vaša je vjera premala. Zašto raspravljate među sobom o tome što nemate kruha? Zar još uvijek ne shvaćate? Zar se ne sjećate pet kruhova za pet tisuća ljudi i koliko ste košara ostataka nakupili? 10 Ne sjećate li se sedam kruhova za četiri tisuće ljudi i koliko ste košara ostataka nakupili? 11 Kako ne shvaćate da nisam govorio o kruhu kad sam vam rekao da se čuvate farizejskoga i saducejskoga kvasca?« 12 Tada su shvatili da im nije govorio da se čuvaju krušnoga kvasca, nego farizejskoga i saducejskoga učenja.

Isus je Krist (Mesija)

(Mk 8,27-30; Lk 9,18-21)

13 Kad je Isus došao na područje Cezareje Filipove, upitao je svoje učenike: »Što kažu ljudi, tko je Sin Čovječji?«

14 Odgovorili su: »Neki kažu da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, a treći da si Jeremija ili jedan od proroka.«

15 Upitao ih je: »A što vi kažete: tko sam ja?«

16 Odgovorio mu je Šimun Petar: »Ti si Krist—Sin živoga Boga!«

17 Isus mu je na to rekao: »Blago tebi, Šimune, Jonin sine, jer nije ti to otkrio nitko od ljudi, već moj nebeski Otac. 18 Kažem ti, ti si Petar[s], a na toj Stijeni izgradit ću svoju Crkvu koju sile zla[t] neće moći nadvladati. 19 Dat ću ti ključeve Kraljevstva nebeskog i, što god svežeš na Zemlji, bit će svezano i na Nebu, a što god odriješiš na Zemlji, bit će odriješeno i na Nebu.«[u] 20 Tada je svojim učenicima strogo naredio da nikomu ne govore da je on Krist.

Isus govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mk 8,31–9,1; Lk 9,22-27)

21 Od toga je vremena Isus počeo svojim učenicima objašnjavati da mora ići u Jeruzalem i da će ondje mnogo pretrpjeti od starješina, svećeničkih poglavara i učitelja Zakona; da mora biti ubijen i da će uskrsnuti treći dan.

22 Tada ga je Petar poveo na stranu i počeo ga odvraćati, govoreći mu: »Gospodine, neka ti Bog bude milostiv! To se tebi nikada ne smije dogoditi.«

23 Isus se okrenuo Petru i rekao: »Odlazi od mene, Sotono[v]! Samo mi smetaš jer tvoje misli nisu Božje, nego ljudske.«

24 Tada je Isus rekao svojim učenicima: »Ako me tko želi slijediti, treba se odreći samoga sebe, uzeti križ i poći za mnom. 25 Tko god želi spasiti svoj život—izgubit će ga, a tko izgubi svoj život radi mene—naći će ga. 26 Kakvu će korist imati onaj tko dobije cijeli svijet, a pritom izgubi vlastiti život? Jer, što može čovjek dati u zamjenu za svoj život? 27 Sin Čovječji doći će u slavi svoga Oca sa svojim anđelima. Tada će dati nagradu svakomu za njegova djela. 28 Istinu vam kažem: neki od ovih ovdje neće okusiti smrt dok ne vide Sina Čovječjeg kako dolazi sa svojim Kraljevstvom.«

Isus s Mojsijem i Ilijom

(Mk 9,2-13; Lk 9,28-36)

17 Šest dana kasnije Isus je sa sobom poveo Petra, Jakova i Jakovljevog brata Ivana te ih doveo na planinu. Ondje su bili potpuno sami. Tada se, njima naočigled, promijenio njegov izgled. Lice mu je zasjalo poput sunca, a odjeća mu je postala bijela poput svjetlosti. Zatim su se iznenada pojavili Mojsije i Ilija te počeli razgovarati s Isusom.

Tada je Petar rekao Isusu: »Gospodine, dobro je što smo ovdje. Ako želiš, napravit ću ovdje tri zaklona: jedan za tebe, jedan za Mojsija, jedan za Iliju.«

Dok je Petar još govorio, zasjenio ih je sjajan oblak, a iz oblaka se začuo glas: »Ovo je moj ljubljeni Sin s kojim sam potpuno zadovoljan. Njega slušajte!«

Kad su to čuli Isusovi učenici, toliko su se uplašili da su pali licem na zemlju. Tada im je prišao Isus, dodirnuo ih i rekao: »Ustanite, ne bojte se!« A kad su podigli pogled, nisu vidjeli nikoga osim Isusa.

Kad su silazili s planine, Isus im je naredio: »Nikome nemojte reći što ste vidjeli dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih!«

Footnotes

  1. 11,10 Citat iz Mal 3,1.
  2. 11,12 Od vremena … prisvajaju Druga mogućnost prijevoda: »Od vremena kad je Ivan Krstitelj propovijedao, Kraljevstvo nebesko trpi silovite napade i siloviti ga prisvajaju.«
  3. 11,29 jaram Jaram je bio simbol židovskog zakona (vidi Dj 15,10; Gal 5,1) ili vladavine stranih osvajača. Ovdje se vjerojatno odnosi na Isusovu nauku.
  4. 11,30 Jer … nositi Doslovno: »Moj je jaram blag i moje breme lako.«
  5. 12,7 Citat iz Hoš 6,6.
  6. 12,10 Je li … na šabat Raditi u vrijeme šabata bilo je protivno židovskom zakonu jer je to bio dan za odmor od rada i za štovanje Boga.
  7. 12,21 Citat iz Iz 42,1-4.
  8. 12,24 Sotona Doslovno: »Beelzebul« (đavao). Isto u 27. retku.
  9. 12,39 Jona Prorok koji je nakon tri dana u utrobi morske nemani izašao živ i prenio Božju poruku grešnom narodu Ninive (vidi Knjigu o Joni). Slično tomu, Isus je uskrsnuo nakon tri dana u grobu, potvrđujući istinitost Božje poruke o Kristu.
  10. 12,41 Ninivljani Stanovnici Ninive, grada u kojem je propovijedao Jona (vidi Jon 3).
  11. 12,42 Kraljica Juga Kraljica Šebe, koja je prešla dalek put kako bi čula Božju mudrost od Salomona. Vidi 1 Kr 10,1-13.
  12. 13,14-15 Citat iz Iz 6,9-10.
  13. 13,35 Citat iz Ps 78,2.
  14. 13,39 svijeta Doslovno: »doba« ili »vremena«. Isto u 40. i 49. retku.
  15. 15,4 Citat iz Izl 20,12; Pnz 5,16.
  16. 15,4 Citat iz Izl 21,17.
  17. 15,8-9 Citat iz Iz 29,13.
  18. 16,4 Jona Prorok koji je nakon tri dana u utrobi morske nemani izašao živ i prenio Božju poruku grešnom narodu Ninive (vidi Knjigu o Joni). Slično tomu, Isus je uskrsnuo nakon tri dana u grobu, potvrđujući istinitost Božje poruke o Kristu.
  19. 16,18 Petar Grčko ime »Petar« znači »kamen«. Očita je igra riječi u ovome retku.
  20. 16,18 sile zla Doslovno: »Vrata Hada (Podzemlja).«
  21. 16,19 Druga mogućnost prijevoda: »Što god osudiš na Zemlji, Bog je već osudio na Nebu, a što god oprostiš na Zemlji, Bog je već oprostio na Nebu.« Vidi Mt 18,18.
  22. 16,23 Sotona Đavao, neprijatelj. Petar je ovdje govorio poput Sotone.