Stjepanov govor

7 Tada ga je vrhovni svećenik upitao: »Je li to istina?« ² Stjepan je odgovorio: »Braćo i oci, poslušajte me! Slavni se Bog ukazao našem ocu Abrahamu. On tada još nije živio u Haranu, nego u Mezopotamiji. ³ Bog mu je rekao: ‘Ostavi svoju zemlju i svoj narod i pođi u zemlju koju ću ti pokazati!’^{[a] 4} Abraham je tako napustio kaldejsku zemlju i nastanio se u Haranu. Kada mu je umro otac, Bog ga je nastanio u zemlji gdje vi sada živite. ⁵ Nije mu u njoj dao nikakvog nasljedstva, čak ni stopu zemlje. Ali je Bog obećao dati tu zemlju njemu i njegovim potomcima iako u to vrijeme Abraham nije imao djece. ⁶ Evo što mu je Bog rekao: ‘Tvoji će potomci biti stranci u tuđoj zemlji. Robovat će i biti ugnjetavani četiri stotine godina. ⁷ No kaznit ću narod kojem budu robovali, a oni će kasnije izaći iz te zemlje i štovati me na ovome mjestu.’^{[b] 8} Onda je Bog sklopio Savez s Abrahamom i ostavio mu obrezanje kao znak tog Saveza. Abraham je tada dobio sina Izaka. Obrezao ga je osmoga dana nakon rođenja. Izak je dobio sina Jakova, a Jakov je postao ocem dvanaestorice patrijarha.

⁹ Oni su bili ljubomorni na Josipa i prodali su ga u roblje u Egipat. No Bog je bio s njim i izbavio ga iz svih nevolja. ¹⁰ Bog mu je dao mudrosti i omogućio mu da zadobije naklonost faraona, egipatskoga kralja. Faraon je Josipa postavio za upravitelja Egipta i svoga dvora. ¹¹ Tada je cijelim Egiptom i Kanaanom zavladala glad. Narod je strašno patio i naši preci nisu mogli naći hrane. ¹² Jakov je čuo da u Egiptu ima žita i prvi je put poslao naše pretke onamo. ¹³ Kad su drugi put došli u Egipat, Josip se otkrio svojoj braći, tako da je i faraon saznao za njegovo porijeklo. ¹⁴ Josip je onda poslao po svoga oca Jakova i svu svoju rodbinu. Bilo ih je ukupno sedamdeset i petorica. ¹⁵ Jakov se spustio u Egipat, gdje je umro i on i naši preci. ¹⁶ Njegove su kosti prenijeli u Sihem i položili u grobnicu koju je Abraham srebrnim novcem kupio od Hamorovih sinova.

¹⁷ Naš je narod u Egiptu brojčano narastao i približavalo se vrijeme ispunjenja obećanja koje je Bog dao Abrahamu. ¹⁸ Potom je Egiptom zavladao drugi kralj. On nije ništa znao o Josipu ¹⁹ i lukavo je iskorištavao naš narod. Bio je okrutan prema našim precima i prisiljavao ih da svoju dojenčad ostavljaju vani kako bi pomrla. ²⁰ U to se vrijeme rodio Mojsije. Bio je vrlo lijepo dijete. Tri je mjeseca odgajan u očevoj kući, ²¹ a kad su ga iznijeli iz nje i ostavili, faraonova ga je kći odgojila kao vlastitog sina. ²² Mojsije je stekao najvišu egipatsku naobrazbu, bio je jak i na riječima i na djelu.

²³ Kad mu je bilo četrdeset godina, poželio je posjetiti svoju braću, Izraelce. ²⁴ Kad je vidio da jednoga od njih zlostavljaju, stao je u njegovu obranu i ubio Egipćanina. Tako je osvetio zlostavljanog čovjeka. ²⁵ Mislio je da će njegova izraelska braća uvidjeti da im Bog preko njega šalje oslobođenje, ali oni to nisu razumjeli. ²⁶ Sljedećeg je dana Mojsije naišao na neke Izraelce koji su se tukli. Pokušao ih je pomiriti i rekao im je: ‘Ljudi, pa vi ste braća! Zašto jedan drugome činite zlo?’ ²⁷ Ali ga je čovjek, koji je tukao svoga sunarodnjaka, odgurnuo i rekao: ‘Tko je tebe postavio kao vladara i suca nad nama? ²⁸ Hoćeš li i mene ubiti kao što si jučer ubio onoga Egipćanina?’^{[c] 29} Kad je Mojsije to čuo, pobjegao je iz Egipta i nastanio se u zemlji Midjan, gdje je živio kao stranac. Ondje su mu se rodila dvojica sinova.

³⁰ Četrdeset godina nakon toga Mojsije je bio u pustinji, blizu Sinajske planine. U plamenu gorućega grma ukazao mu se anđeo. ³¹ Kad je Mojsije ugledao taj prizor, ostao je začuđen. I dok se približavao da ga bolje vidi, čuo je Gospodinov glas: ³² ‘Ja sam Bog tvojih predaka: Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.’^[d] A Mojsije je drhtao od straha i nije se usuđivao ni pogledati grm. ³³ Tada mu je Gospodin rekao: ‘Skini obuću sa svojih nogu jer je mjesto na kojem stojiš sveto. ³⁴ Vidio sam kako zlostavljaju moj narod u Egiptu. Čuo sam njegove uzdisaje i sišao da ga oslobodim. Sad, hajde! Poslat ću te u Egipat.’^[e]

³⁵ Bio je to onaj isti Mojsije kojeg su Židovi odbacili i rekli mu: ‘Tko je tebe postavio kao vladara i suca nad nama?’^[f] Njega je Bog, preko anđela koji mu se ukazao u grmu, poslao da nama vlada i da nas izbavi. ³⁶ Mojsije je izveo narod iz Egipta. Četrdeset je godina činio čudesna djela i znakove u Egiptu, na Crvenome moru i u pustinji. ³⁷ To je onaj isti Mojsije koji je rekao izraelskom narodu: ‘Bog će vam iz vašega naroda podići proroka poput mene.’^{[g] 38} On je taj koji je bio s narodom okupljenim u pustinji, s našim precima. S njim je anđeo razgovarao na Sinajskoj planini. On je primio riječi koje daju život da bi ih predao nama.

³⁹ No naši ga preci nisu htjeli slušati. Naprotiv, odbacili su ga i srcem se okrenuli prema Egiptu. ⁴⁰ Rekli su Aronu: ‘Napravi nam neke bogove koji će nas voditi! Ne znamo što se dogodilo s tim Mojsijem koji nas je izveo iz Egipta.’^{[h] 41} I tada su napravili idola u obliku teleta. Prinosili su mu žrtve i održavali svetkovine u čast djela svojih ruku, ⁴² a Bog se okrenuo od njih i predao ih da se klanjaju zvijezdama, kako i piše u knjizi proroka:

⁴⁴ Naši su preci imali Šator svjedočanstva u pustinji. Bog je rekao Mojsiju kako da napravi šator i Mojsije ga je napravio onako kako mu je bilo pokazano. ⁴⁵ Kad su naši preci primili Šator, ponijeli su ga sa sobom u zemlju, koju su zauzeli od naroda koje je Bog pred njima protjerao, a vodio ih je Jošua. Šator je ostao ondje sve do Davidovih dana. ⁴⁶ David je uživao Gospodinovu naklonost i zamolio je Gospodina da mu dopusti podići Hram Jakovljevom Bogu. ⁴⁷ No tek je Salomon bio taj koji ga je sagradio.

⁴⁸ Međutim, Svevišnji ne stanuje u građevinama sagrađenima ljudskom rukom, kako i piše u knjizi proroka.

⁵¹ O vi, tvrdoglavi ljudi, koji ne predajete srca Bogu i ne slušate ga! Uvijek se opirete Svetom Duhu. Isti ste kao vaši preci! ⁵² Postoji li ijedan prorok kojeg vaši preci nisu progonili? Oni su čak ubili one koji su davno prorekli Pravednikov dolazak. Vi ste ga sada izdali i ubili. ⁵³ Vi ste oni koji su, preko anđela, primili Zakon, ali ga nisu vršili.«

Stjepanova smrt

⁵⁴ Kad su Židovi to čuli, toliko su se razljutili na Stjepana da su počeli škripati zubima. ⁵⁵ A Stjepan, pun Svetog Duha, pogledao je u nebo i ugledao Božju slavu i Isusa kako stoji zdesna Bogu. ⁵⁶ I rekao je: »Pogledajte! Evo, nebo je otvoreno i Sin Čovječji stoji zdesna Bogu.«

⁵⁷ Na to su oni pokrili uši rukama i počeli vikati. Svi su kao jedan nasrnuli na njega. ⁵⁸ Odvukli su ga izvan grada i počeli na njega bacati kamenje. Oni koji su svjedočili protiv Stjepana ostavili su svoje ogrtače kod mladića po imenu Savao. ⁵⁹ Dok su bacali kamenje na njega, Stjepan je ovako molio: »Gospodine Isuse, primi moj duh!« ⁶⁰ Onda je pao na koljena i iz svega glasa povikao: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Nakon što je izgovorio te riječi, izdahnuo je.