Daniel 4

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

Nabukodonosor sanja veliko stablo

4 Kralj Nabukodonosor poslao je poruku ljudima svih naroda i jezika:

Pozdrav! Želim vam mir i napredak!

² Zadovoljstvo mi je obavijestiti vas o čudima koja je za mene učinio i znakovima koje mi je pokazao Svevišnji Bog.

⁴ Ja, Nabukodonosor, živio sam mirno i sretno u svojoj palači. ⁵ No usnio sam san koji me prestravio. Ležao sam na krevetu, kad su me uplašile slike i prizori preda mnom. ⁶ Naredio sam da se okupe svi babilonski mudraci, da bi mi otkrili što znači moj san. ⁷ Skupili su se čarobnjaci, vidovnjaci, astrolozi i drugi babilonski mudraci. Ispričao sam im svoj san, ali nitko ga nije znao protumačiti. ⁸ Na kraju, došao je Daniel, koji je u čast mog boga dobio ime Beltešasar. U njemu je sveti božanski duh pa sam mu ispričao svoj san.

⁹ Rekao sam: »Beltešasare, starješino čarobnjaka, znam da je u tebi sveti božanski duh i da možeš razriješiti svaku tajnu. Reći ću ti što sam sanjao, a ti mi otkrij što znači. ¹⁰ Dok sam ležao na svom krevetu, ugledao sam jako visoko stablo, nasred zemlje. ¹¹ Stablo je naraslo i ojačalo, dosegnulo do samog neba. Vidjelo se iz svih krajeva svijeta. ¹² Lišće mu je bilo lijepo, a plodovi bogati. Na njemu je bilo hrane za svakoga. Divlje su se životinje sklanjale u njegovu sjenu, a ptice gnijezdile među njegovim granama. Sva su živa bića imala što jesti.

¹³ Gledao sam taj prizor ležeći na krevetu, no tada sam opazio svetog anđela kako silazi s neba. ¹⁴ Glasno je povikao: ‘Srušite drvo i posijecite mu grane! Skinite mu lišće i razbacajte plodove! Neka se razbježe životinje koje se sklanjaju u njegovu sjenu, neka odlete ptice s njegovih grana! ¹⁵ Ali panj s korijenjem ostavite u zemlji, okružen travom. Vežite ga željeznim i brončanim okovima. Neka po njemu pada rosa s neba, neka živi među poljskim životinjama i biljkama. ¹⁶ Neće više misliti kao čovjek, već kao životinja. I neka tako prođe sedam razdoblja^[a]’.

¹⁷ Sveti anđeli su to objavili da bi svi ljudi na zemlji shvatili da nad njima vlada Svevišnji. On daje vlast kome želi i bira skromne da vladaju.

¹⁸ Bio je to moj san, san kralja Nabukodonosora. A sada mi ti, Beltešasare, otkrij njegovo značenje. Nitko od mudraca u mojem kraljevstvu nije ga znao protumačiti. No ti to možeš jer je u tebi sveti božanski duh.«

Daniel tumači kraljev san o stablu

¹⁹ Daniel, zvan Beltešasar, neko je vrijeme šutio. Mučile su ga teške misli. Kralj mu je tada rekao: »Beltešasare, ne plaši se mog sna i njegovog značenja.«

A Beltešasar je odgovorio kralju: »Gospodaru, kad bi se barem ovaj san odnosio na tvoje neprijatelje. Kad bi barem njegovo značenje vrijedilo za one koji rade protiv tebe. ²⁰ Stablo, koje si vidio, koje je naraslo snažno i visoko, doseglo sve do neba i vidjelo se iz svih dijelova svijeta, ²¹ to stablo lijepog lišća i bogatih plodova, koji su davali dovoljno hrane za svakoga, stablo pod koje su se sklanjale divlje životinje i ptice svijale gnijezda u njegovim granama, ²² to stablo si ti, kralju. Postao si velik i moćan. Tvoja moć seže do neba, a vlast ti se prostire sve do krajeva zemlje. ²³ Kralju, vidio si svetog anđela kako silazi s neba i kaže: ‘Srušite drvo i uništite ga, no panj s korijenjem ostavite u zemlji okružen travom. Okujte ga okovima od željeza i bronce. Neka po njemu pada rosa s neba, neka živi među poljskim životinjama i biljkama, sve dok ne prođe sedam razdoblja.’ ²⁴ Tvoj san znači da je Svevišnji odredio sudbinu moga gospodara kralja. ²⁵ Bit ćeš prisiljen otići od ljudi. Živjet ćeš među divljim životinjama i jesti travu kao govedo. Na tebe će padati rosa. Bit će tako sve dok ne prođe sedam razdoblja i dok ne shvatiš da nad ljudima vlada Svevišnji, koji daje vlast kome želi.

²⁶ A naredba da se u zemlji ostavi panj s korijenjem znači da će ti kraljevstvo biti vraćeno kada shvatiš da njime vlada onaj koji je na nebesima. ²⁷ Stoga, pripremi se, kralju, i poslušaj moj savjet. Prestani griješiti i počni činiti dobro. Ne budi okrutan, nego ljubazan prema siromašnima. Možda će to produžiti tvoj miran život.«

Kraljev san o stablu se ispunjava

²⁸ Sve se to dogodilo kralju Nabukodonosoru. ²⁹ Dvanaest mjeseci kasnije kralj je šetao po krovu kraljevske palače u Babilonu. ³⁰ Gledajući grad, rekao je: »O, kako je velik Babilon! Izgradio sam svoju prijestolnicu svojom snagom, da svima pokažem kako sam veličanstven!«

³¹ Još dok je govorio, začuo se glas s neba: »Kralju Nabukodonosore, tebi se govori! Oduzima ti se kraljevstvo. ³² Bit ćeš prisiljen otići od ljudi. Živjet ćeš među divljim životinjama i pasti travu kao govedo. Kad prođe sedam razdoblja, shvatit ćeš da nad ljudima vlada Svevišnji, koji daje vlast kome on želi.«

³³ Tako je odmah i bilo. Nabukodonosor je morao otići od ljudi. Jeo je travu kao govedo, a na njega je padala rosa s neba. Kosa mu je narasla kao orlovo perje, a nokti kao ptičje pandže.

Nabukodonosor slavi Boga

³⁴ »Na kraju tog razdoblja, ja, Nabukodonosor, podigao sam pogled prema nebu i vratio mi se razum. Slavio sam Svevišnjeg. Iskazao sam hvalu i čast onome koji živi zauvijek.

³⁶ Kad mi se vratio razum, bili su mi odmah vraćeni moja kraljevska čast i moć. Moji savjetnici i službenici opet su tražili moje mišljenje. Ponovo sam bio kralj, čak i moćniji nego prije. ³⁷ Sada ja, Nabukodonosor, slavim, veličam i štujem nebeskoga Kralja. Sve što on čini, jest dobro. Uvijek je pravedan i ponižava one koji su se uzoholili.«