Add parallel Print Page Options

Danielova molitva

Ovo se dogodilo u prvoj godini vladavine kralja Darija. Darije je bio Kserksov[a] sin, porijeklom iz Medije, a postao je vladar Babilona. U prvoj godini njegove vladavine, ja, Daniel, proučavao sam Sveto pismo[b]. Iz Božje poruke proroku Jeremiji shvatio sam da će Jeruzalem sedamdeset godina ležati u ruševinama. Tek nakon toga, grad će biti obnovljen.

Okrenuo sam se svom Gospodaru Bogu. U molitvi sam zatražio njegovu pomoć. Obukao sam pokajničku tkaninu i posuo glavu pepelom. Nisam ništa jeo. Molio sam se svom BOGU i priznao svoje grijehe:

»O Gospodaru, veliki i predivni Bože, ti si vjeran savezu ljubavi s onima koji ljube tebe i poštuju tvoje zapovijedi.

Griješili smo, krivo postupali, bili smo zli i opirali ti se. Zanemarili smo tvoje zapovijedi i odluke. Nismo slušali tvoje sluge proroke koji su u tvoje ime govorili našim kraljevima i poglavarima, našim precima i cijelom narodu Izraela.

Ti si, Gospodaru, pravedan, a nas treba biti sram, čak i sada. Neka se srame Judejci, stanovnici Jeruzalema i svi Izraelci, bili oni blizu ili negdje daleko po drugim zemljama, kamo si ih rastjerao. Neka ih bude sram zbog toga što su ti bili nevjerni.

BOŽE, treba nas biti sram, nas i naše kraljeve, naše poglavare i naše pretke. Jer, griješili smo protiv tebe.

Ali ti, Gospodaru, naš Bože, uvijek si spreman smilovati se i oprostiti iako smo bili protiv tebe. 10 Nismo bili poslušni svome BOGU i nismo slijedili tvoja učenja koja si nam dao preko svojih slugu proroka. 11 Cijeli je Izrael zanemario tvoja učenja i okrenuo se protiv tebe. Nismo te slušali. Griješili smo i zato smo doživjeli sva prokletstva i prijeteća obećanja[c] koja su zapisana u zakonu Mojsija, Božjeg sluge.

12 Sve što je Bog govorio protiv nas i naših poglavara, to se i dogodilo. Sručio je na nas veliku nesreću. Ni jedan grad nije doživio to što se dogodilo u Jeruzalemu. 13 Baš kao što je zapisano u Mojsijevom zakonu, sva nesreća sručila se na nas. No ipak nismo od svoga BOGA tražili milost, nismo prestali griješiti i još uvijek ne obraćamo pažnju na tvoju istinu. 14 Zato je BOG dopustio da nam se i dalje događaju strahote. Jer, naš je BOG pravedan u svemu što radi. Ali, mi smo i dalje neposlušni.

15 Gospodaru, naš Bože, svojom si snagom izveo svoj narod iz Egipta. I danas si slavan zbog toga. A mi smo griješili i činili zlo. 16 Gospodaru, dobar si i pravedan. Odvrati svoj gnjev od grada Jeruzalema i od svojega Svetog brda. Griješili smo i mi i naši preci pa je tvoj grad i tvoj narod svima postao ruglo.

17 Poslušaj sada, naš Bože, molitve i molbe svog sluge. Obasjaj svoje razoreno svetište svojom prisutnošću.[d] Učini to radi sebe, Gospodaru. 18 Poslušaj me, moj Bože. Otvori oči i pogledaj ruševine našega grada, grada koji se zove tvojim imenom. Ove molitve ti upućujem zato što znam da si dobar i milosrdan iako to nismo zaslužili. 19 Poslušaj me, Gospodaru! Oprosti nam! Čuj što te molim i učini nešto! Djeluj sada, Gospodaru, za svoje dobro, za dobro svoga grada i svog naroda koji nosi tvoje ime.«

Read full chapter

Footnotes

  1. 9,1 Kserkso Hebrejski »Ahašver«.
  2. 9,2 Sveto pismo Doslovno: »svitke«.
  3. 9,11 prokletstva i prijeteća obećanja Dio saveza koji je Bog sklopio s Izraelcima. Vidi npr. Pnz 27–30.
  4. 9,17 Obasjaj … prisutnošću Doslovno: »Neka tvoje lice sja na tvoje svetište«.