Atos 4
O Livro
Pedro e João perante o conselho judaico
4 Enquanto assim falavam ao povo, chegaram os sacerdotes, o comandante da guarda do templo e os saduceus, 2 muito preocupados por Pedro e João ensinarem o povo, pela autoridade de Jesus, que há ressurreição dos mortos. 3 Prenderam-nos e, uma vez que já era noite, meteram-nos na cadeia, aguardando o dia seguinte. 4 Mas muitas das pessoas que tinham ouvido a sua mensagem acreditaram nela. Em consequência, o número de crentes passou para cerca de 5000, contando só os homens!
5 No dia seguinte, reuniram-se em Jerusalém os líderes, os anciãos e especialistas na Lei, 6 Anás o sumo sacerdote, Caifás, João, Alexandre e todos quantos havia da linhagem do sumo sacerdote. 7 E, pondo-os no meio, perguntaram: “Com que poder ou com que autoridade fizeram uma coisa destas?”
8 Então Pedro, cheio do Espírito Santo, disse-lhes: “Líderes e anciãos do povo: 9 se se referem ao bem praticado naquele coxo que foi curado, 10 deixem que vos diga claramente, a vós e a todo o povo de Israel que tal ato foi feito em nome e pelo poder de Jesus de Nazaré, o Cristo, o homem que crucificaram, mas que Deus ressuscitou. É pela sua autoridade que este se encontra aqui curado! 11 Pois Jesus é:
‘A pedra que vocês, os construtores, rejeitaram
veio a tornar-se a pedra fundamental do edifício!’[a]
12 Em mais ninguém há salvação! Debaixo do céu não há outro nome que as pessoas possam invocar para serem salvas.”
13 Quando os membros do conselho viram a coragem de Pedro e João, e perceberam que eram pessoas sem instrução, ficaram pasmados, reconhecendo que tinham realmente estado com Jesus. 14 E como poderiam pôr em dúvida aquela cura quando o antigo coxo se encontrava ali de pé? 15 Mandaram-nos então sair da sala do conselho e puseram-se a discutir o caso entre si.
16 “Que vamos fazer com estes homens?”, perguntavam uns aos outros. “Não podemos negar que realizaram um sinal assinalável e toda a gente em Jerusalém tem conhecimento dele. 17 Mesmo assim, talvez possamos impedi-los de espalhar a sua propaganda. Vamos ameaçá-los, para que não tornem a falar do nome de Jesus a ninguém.”
18 Assim, voltaram a chamá-los e ordenaram-lhes que nunca mais mencionassem nem ensinassem no nome de Jesus. 19 Contudo, Pedro e João responderam: “Acham justo que obedeçamos antes às vossas ordens do que às de Deus? 20 Não podemos deixar de falar no que Jesus fez e disse na nossa presença.”
21 O conselho ameaçou-os ainda mais, mas por fim deixou-os ir embora, porque não sabia como castigá-los sem provocar uma revolta, pois toda a gente glorificava Deus pelo que tinha acontecido. 22 O homem que fora curado por meio daquele sinal tinha mais de quarenta anos.
A oração dos crentes
23 Logo que se viram em liberdade, Pedro e João foram ter com os outros discípulos e contaram-lhes o que lhes disseram os principais sacerdotes e os anciãos. 24 Então todos os crentes, unidos, fizeram esta oração: “Ó soberano, que fizeste o céu, a Terra, o mar e tudo quanto há neles, 25 falaste há muito tempo pelo Espírito Santo, por meio do nosso antepassado, o rei David, teu servo, dizendo:
‘Porque se revoltam os povos?
Porque elaboram eles planos vãos?
26 Os reis da Terra reúnem-se com os líderes,
para conspirarem contra o Senhor e contra o seu Messias!’[b]
27 Foi o que verdadeiramente aconteceu, pois o rei Herodes e Pôncio Pilatos e as nações, além do povo de Israel, reuniram-se nesta cidade contra Jesus, o teu santo Servo, que tu ungiste. 28 Mas não fizeram mais do que aquilo que, no teu poder e vontade, determinaste que fizessem. 29 Agora, Senhor, escuta as suas ameaças e concede aos teus servos ousadia na pregação. 30 Estende a tua mão para curar e realizar sinais e maravilhas pelo nome do teu santo Servo Jesus!”
31 Depois desta oração o edifício em que se encontravam reunidos estremeceu e todos foram cheios do Espírito Santo, pregando corajosamente a palavra de Deus.
Os crentes repartem os seus haveres
32 Todos os crentes tinham um só coração e um só espírito, e ninguém considerava seu o que lhe pertencia, repartindo os haveres uns com os outros. 33 Os apóstolos davam testemunhos poderosos acerca da ressurreição do Senhor Jesus. Havia, sob a bênção de Deus, uma atitude de grande estima da parte de todos para com eles. 34 Não se sabia o que era a pobreza, pois quem tinha terras ou casas vendia-as, levando o produto da venda 35 para o entregarem aos apóstolos, e distribuíam-no segundo a necessidade de cada um.
36 Foi o caso de José, um levita de Chipre, a quem os apóstolos puseram o nome de Barnabé, que quer dizer “filho do consolo”. 37 Este vendeu um campo e entregou o dinheiro obtido aos apóstolos.
Djela 4
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
Petar i Ivan pred Velikim vijećem
4 Dok su Petar i Ivan govorili narodu, prišli su im svećenici, zapovjednik hramske straže i neki saduceji[a]. 2 Uzrujali su se zbog toga što su Petar i Ivan poučavali i navješćivali uskrsnuće od mrtvih na Isusovom primjeru. 3 Uhitili su ih, a kako je već bila večer, stavili su ih u pritvor do sljedećeg dana. 4 A mnogi su od onih, koji su bili čuli njihovu poruku, povjerovali. Tako se broj onih koji su povjerovali popeo na otprilike pet tisuća.
5 Sutradan su se židovski vođe, starješine i učitelji Zakona[b] okupili u Jeruzalemu. 6 Tamo su bili i vrhovni svećenik Ananija, Kaifa, Ivan, Aleksandar i svi iz obitelji vrhovnog svećenika. 7 Izveli su apostole pred njih i počeli ih ispitivati: »Čijom ste silom i u čije ime to učinili?«
8 Tada im je Petar, ispunjen Svetim Duhom, rekao: »Narodni vođe i starješine! 9 Ako nas danas ispitujete zbog dobrog djela učinjenog jednom invalidu i pitate nas kako je izliječen, 10 onda biste svi vi i čitav izraelski narod trebali znati: to je učinjeno po imenu Isusa Krista iz Nazareta, kojeg ste vi razapeli i kojeg je Bog podigao iz mrtvih. Po njemu ovaj čovjek sada stoji pred vama zdrav. 11 Isus je
‘kamen koji ste vi, graditelji, odbacili,
a koji je postao temeljnim kamenom’.[c]
12 Jedino Isus može spasiti! Niti jedno drugo ime na svijetu nije dano ljudima da se po njemu mogu spasiti.«
13 Kad su vidjeli Petrovu i Ivanovu neustrašivost i shvatili da su samo obični, neobrazovani ljudi, ostali su zadivljeni. Onda su shvatili da su njih dvojica bila s Isusom. 14 Budući da je čovjek, kojeg su iscijelili stajao tamo s njima, nisu im na to ništa više mogli odgovoriti. 15 Naredili su im da izađu iz vijećnice, a zatim se među sobom posavjetovali. Rekli su: 16 »Što da učinimo s ovim ljudima? Svima koji žive u Jeruzalemu jasno je da su oni učinili veliko čudo. Mi to ne možemo zanijekati. 17 No zabranimo im da ubuduće govore o tom imenu. Tako se njihovo učenje neće više širiti među ljudima.«
18 Pozvali su ih unutra i naredili im da ubuduće ne govore niti poučavaju u Isusovo ime. 19 Ali Petar i Ivan su im odgovorili: »Prosudite sami je li ispravno pred Bogom da budemo poslušni vama, a ne Bogu. 20 Ne možemo a da ne govorimo o onome što smo čuli i vidjeli.« 21 Židovski su im starješine opet zaprijetili pa ih pustili. Nisu mogli pronaći nikakav izgovor da ih kazne jer su svi veličali Boga zbog onoga što se dogodilo. 22 Čovjeku, koji je čudesno ozdravljen, bilo je više od četrdeset godina.
Petar i Ivan vraćaju se vjernicima
23 Nakon što su Petar i Ivan pušteni, vratili su se svojima. Izvijestili su ih o svemu što su im rekli vodeći svećenici i starješine. 24 Kad su vjernici to čuli, svi su se jednodušno obratili Bogu i rekli: »Gospodaru, ti si stvorio nebo, Zemlju, more i sve što je u njima. 25 Ti si po svome Svetom Duhu govorio kroz usta svoga sluge, a našega praoca Davida:
‘Zašto su se narodi razbjesnili
i zašto uzalud smišljaju urotu?
26 Podigli su se zemaljski kraljevi i udružili se vladari
protiv Gospodina i njegovog Pomazanika.’[d]
27 Da, Herod i Poncije Pilat zaista su se udružili u ovom gradu s nežidovima i izraelskim narodom protiv tvoga svetog sluge Isusa, kojega si odabrao da bude Mesija. 28 Udružili su se da učine sve ono što si ti, po svojoj odluci i svojom vlašću, unaprijed odredio da se dogodi. 29 A sada, Gospodine, čuj njihove prijetnje i osposobi svoje sluge da neustrašivo pronose tvoju riječ. 30 Pokaži svoju silu[e]—neka ozdravljaju bolesni i neka se vlašću[f] tvoga svetog sluge Isusa čine čuda i znaci.«
31 Kad su završili molitvu, potreslo se mjesto na kojem su se bili okupili. Svi su se ispunili Svetim Duhom i počeli hrabro navješćivati Božju poruku.
Vjernici su ujedinjeni
32 Svi su vjernici bili jedno srce i jedna duša. Nitko nije govorio da je nešto što posjeduje samo njegovo, već su međusobno dijelili sve što su imali. 33 A apostoli su silno svjedočili o uskrsnuću Gospodina Isusa. Bog ih je sve obilno blagoslovio. 34 Nikome od njih ništa nije nedostajalo. Tko god je posjedovao zemlju ili kuće, prodavao ih je i donosio dobiveni novac. 35 Novac su predavali apostolima, a on se zatim dijelio svakome prema njegovim potrebama.
36 Jedan od vjernika zvao se Josip. Bio je levit, rodom Cipranin. Apostoli su ga zvali Barnaba—što znači »hrabritelj«. 37 On je posjedovao polje i prodao ga, a novac predao apostolima.
Footnotes
- 4,1 saduceji Vodeća židovska vjerska i politička skupina. Prihvaćali su samo prvih pet knjiga Staroga zavjeta i nisu vjerovali u život nakon smrti.
- 4,5 učitelji Zakona Židovska društvena i politička skupina. Pisari koji su prepisivali Sveta pisma i tumačenja Mojsijevog zakona. Mnogi su tako postali stručnjaci za Zakon te su bili poštovani učitelji, odvjetnici ili suci.
- 4,11 Citat iz Ps 118,22.
- 4,25-26 Citat iz Ps 2,1-2.
- 4,30 Pokaži svoju silu Doslovno: »Ispruži svoju ruku«.
- 4,30 vlašću Doslovno: »imenom«.
O Livro Copyright © 2000 by Biblica, Inc.® Used by permission. All rights reserved worldwide.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International