Samuel unge a Saúl

Había un hombre de la tribu de Benjamín, muy respetado, cuyo nombre era Quis, hijo de Abiel, hijo de Zeror, hijo de Becorat, hijo de Afía, también benjamita. Quis tenía un hijo llamado Saúl, que era buen mozo y apuesto como ningún otro israelita, tan alto que los demás apenas le llegaban al hombro.

En cierta ocasión se perdieron las burras de su padre Quis, y este dijo a Saúl: «Toma a uno de los criados y ve a buscar las burras». Saúl y el criado se fueron y cruzaron la región montañosa de Efraín, hasta pasar por la región de Salisá, pero no las encontraron. Pasaron también por la región de Salín, y después por el territorio de Benjamín, pero tampoco allí las encontraron. Cuando llegaron al territorio de Zuf, Saúl dijo al criado que lo acompañaba:

—Vámonos. Debemos regresar, no sea que mi padre comience a preocuparse más por nosotros que por las burras.

El criado contestó:

—En este pueblo vive un hombre de Dios que es muy respetado. Todo lo que dice se cumple sin falta. ¿Por qué no vamos allá? A lo mejor nos indica el camino que debemos seguir.

—Pero si vamos, ¿qué le podemos llevar? —preguntó Saúl—. En las alforjas no nos queda nada de comer ni tenemos ningún regalo que ofrecerle al hombre de Dios. ¡Qué tenemos!

—Aquí tengo un cuarto de siclo[a] de plata —respondió el criado—. Se los puedo dar al hombre de Dios para que nos indique el camino.

(Antiguamente, cuando alguien en Israel iba a consultar a Dios, solía decir: «Vamos a ver al vidente», porque así se llamaba entonces al que ahora se le llama profeta).

10 —Muy bien —dijo Saúl—, vamos.

Dicho esto, se dirigieron al pueblo donde vivía el hombre de Dios. 11 Subían por la cuesta de la ciudad cuando se encontraron con unas jóvenes que iban a sacar agua. Les preguntaron:

—¿Se encuentra por aquí el vidente?

12 —Sí, está más adelante —contestaron ellas—. Dense prisa, que acaba de llegar a la ciudad y el pueblo va a ofrecer un sacrificio en el lugar alto. 13 Cuando entren en la ciudad lo encontrarán, si llegan antes de que suba al altar que estaba en el lugar alto para comer. La gente no empezará a comer hasta que él llegue, pues primero tiene que bendecir el sacrificio, y luego los invitados comerán. Así que vayan de inmediato, que hoy mismo lo van a encontrar.

14 Saúl y su criado se dirigieron entonces a la ciudad. Iban entrando cuando Samuel se encontró con ellos, camino al altar que estaba en el lugar alto.

15 Un día antes de que Saúl llegara, el Señor había hecho esta revelación a Samuel: 16 «Mañana, a esta hora, te voy a enviar un hombre de la tierra de Benjamín. Lo ungirás como gobernante de mi pueblo Israel, para que lo libre del poder de los filisteos. Me he compadecido de mi pueblo, pues sus gritos de angustia han llegado hasta mí».

17 Cuando Samuel vio a Saúl, el Señor dijo: «Ahí tienes al hombre de quien te hablé; él gobernará a mi pueblo».

18 Al llegar a la puerta de la ciudad, Saúl se acercó a Samuel y preguntó:

—¿Podría usted indicarme dónde está la casa del vidente?

19 —Yo soy el vidente —respondió Samuel—. Acompáñame al santuario, que hoy comerán ustedes conmigo. Ya mañana, cuando te deje partir, responderé a todas tus inquietudes. 20 En cuanto a las burras que se te perdieron hace tres días, ni te preocupes, que ya las encontraron.

Y agregó:

—Lo que Israel más desea, ¿no tiene que ver contigo y con toda la familia de tu padre?

21 —¿Por qué me dices eso? —respondió Saúl—. ¿No soy yo de la tribu de Benjamín, que es la más pequeña de Israel? ¿Y no es mi familia la más insignificante de la tribu de Benjamín?

22 No obstante, Samuel tomó a Saúl y a su criado, los llevó al salón y les dio un lugar especial entre los invitados, que eran unos treinta. 23 Luego Samuel dijo al cocinero:

—Trae la ración de carne que te pedí que apartaras y que yo mismo te entregué.

24 El cocinero sacó la ración entera y la sirvió a Saúl. Entonces Samuel dijo:

—Ahí tienes lo que estaba reservado para ti. Come, pues antes de invitar a los otros, tu ración ya había sido apartada para esta ocasión.

Así fue como Saúl comió aquel día con Samuel.

25 Luego bajaron del altar que estaba en el lugar alto a la ciudad, y Samuel conversó con Saúl en la azotea de su casa. 26 Al amanecer, a la hora de levantarse, Samuel habló con Saúl en ese mismo lugar:

—¡Levántate! —dijo—; ya debes partir.

Saúl se levantó, y salieron de la casa juntos. 27 Mientras se dirigían a las afueras de la ciudad, Samuel dijo a Saúl:

—Dile al criado que se adelante, pero tú quédate un momento, que te voy a dar un mensaje de parte de Dios.

El criado se adelantó.

Footnotes

  1. 9:8 Es decir, aprox. 3 g.

Šaul odabran za kralja

U to je vrijeme živio jedan vrlo ugledan čovjek iz Benjaminovog plemena. Zvao se Kiš. Bio je Abielov sin. Preci su mu bili Abiel, Seror, Bekorat i Afijah. Imao je sina, lijepog mladića koji se zvao Šaul. U cijelom Izraelu nije bilo ljepšega od njega. Bio je za glavu viši od svih.

Jednom su se izgubile magarice Šaulovog oca. Kiš je rekao Šaulu: »Povedi sa sobom jednog od slugu i idi u potragu za magaricama.«

Šaul je prošao kroz Efrajimovo gorje i kroz područje Šališa, ali ih nije našao. Prošao je i kroz područje Šaalima. Ni tamo nije pronašao magarice. Zatim je išao kroz područje Benjaminovog plemena, ali ni ondje ih nije pronašao.

Kad su stigli na područje grada Sufa, Šaul je rekao slugi koji je bio s njim: »Hajde da se vratimo jer će se moj otac početi brinuti za nas umjesto za magarice.«

No sluga mu je odgovorio: »U ovom gradu ima jedan Božji čovjek, koji je vrlo poštovan. Sve što kaže, ostvaruje se. Hajdemo do njega, možda će nam reći kojim putem trebamo ići.«

Šaul je pitao slugu: »Ako idemo k Božjem čovjeku, što da mu odnesemo? U vrećama više nemamo hrane, a nemamo ni dar koji bismo mu dali. Što uopće imamo?«

Sluga je odgovorio: »Ja imam nešto malo novca[a]. Dat ću ga Božjem čovjeku, a on će nam reći kojim putem trebamo ići.«

(Nekad se u Izraelu proroka nazivalo »vidjelac«. Ako se htjelo tražiti savjet od Boga, govorilo se: »Idemo k vidiocu«.)

10 »Dobro govoriš«, rekao je Šaul slugi. »Hajdemo!«

Krenuli su u grad u kojem je bio Božji čovjek.

11 Dok su se penjali prema gradu, sreli su djevojke koje su išle po vodu. Pitali su ih: »Je li vidjelac u gradu?«

12 »Tu je«, odgovorile su. »Malo ispred vas. Samo požurite. Baš je danas došao jer narod prinosi žrtvu u svetištu. 13 Čim uđete u grad, naći ćete ga prije nego što krene gore, prema svetištu, na obrok. Okupljeni uzvanici neće početi jesti prije nego što on dođe i blagoslovi žrtvu. Idite sad! Ubrzo ćete naići na njega.«

14 Tako su oni nastavili putem, gore u grad. Baš kad su ulazili u grad, ugledali su Samuela kako ide prema njima na putu za svetište.

15 A dan prije nego što je Šaul došao, BOG mu je objavio: 16 »Sutra u ovo vrijeme poslat ću ti jednog čovjeka iz zemlje Benjaminovog plemena. Pomazat[b] ćeš ga za vladara nad mojim narodom Izraelom. On će ih osloboditi od Filistejaca. Jer, vidio sam nevolju svog naroda i čuo sam njegove vapaje.«

17 Kad je Samuel ugledao Šaula, BOG mu je rekao: »To je čovjek o kojem sam ti govorio. On će vladati mojim narodom.«

18 Šaul je pristupio Samuelu na vratima grada i zatražio: »Molim te, reci mi gdje je vidiočeva kuća.«

19 »Ja sam vidjelac«, odgovorio je Samuel. »Idi ispred mene u svetište. Danas ćeš ručati sa mnom. A ujutro, prije nego što te pustim da odeš, odgovorit ću na sva tvoja pitanja. 20 I ne brini se više za magarice koje su se izgubile prije tri dana. Pronađene su. Uostalom, koga traži cijeli Izrael? To si ti i cijela tvoja obitelj.«

21 A Šaul je odgovorio: »Ali ja sam Benjaminovac, pripadnik najmanjega izraelskog plemena. Moja je obitelj najmanja među svim obiteljima u Benjaminovom plemenu. Zašto mi onda tako govoriš?«

22 Samuel je uveo Šaula i njegovog slugu u prostor za jelo. Posjeo ih je na čelo stola, za kojim se već bilo okupilo tridesetak uzvanika.

23 Samuel se obratio kuharu: »Donesi onaj komad mesa za koji sam ti rekao da ga sačuvaš.«

24 Kuhar je poslužio but pred Šaula. Samuel je rekao: »Evo, pred tobom je ono što smo čuvali baš za ovu posebnu priliku zajedničkog obroka. Uzmi!«

Tako je Šaul toga dana jeo sa Samuelom.

25 Poslije su sišli iz svetišta u grad. Za Šaula su pripremili ležaj na krovu kuće pa je legao i zaspao.[c]

26 Ustali su rano u zoru. Samuel je doviknuo Šaulu na krov: »Ustani! Ispratit ću te na put.«

Šaul je ustao pa su on i Samuel zajedno izašli.

27 Kad su došli do kraja grada, Samuel je rekao Šaulu: »Reci svome slugi da ide naprijed, a ti zastani ovdje na trenutak, da ti predam poruku od Boga.« I tako je sluga otišao naprijed.

Footnotes

  1. 9,8 nešto malo novca Doslovno: »četvrt šekela srebra«, što je oko 2,5 grama srebra.
  2. 9,16 Pomazanje Obred u kojem svećenik ili prorok izlijeva posvećeno ulje na glavu osobe koju je Bog izabrao za određenu službu. Simbolizira Božju prisutnost, odabir i ovlaštenje.
  3. 9,25 Ova je rečenica preuzeta iz starogrčkog teksta. Hebrejski tekst navodi: »Samuel je razgovarao sa Šaulom na krovu.« Kuće u drevnom Izraelu imale su ravan krov koji se koristio kao prostor za stanovanje.