Add parallel Print Page Options

亚伯拉罕因信称义

那么,论到在血统(“血统”原文作“肉身”)上作我们祖先的亚伯拉罕所经验的,我们可以说甚么呢? 亚伯拉罕若是因行为称义,就有可夸的,只是不能在 神面前夸口。 经上怎么样说呢?“亚伯拉罕信 神,这就算为他的义。” 作工的得工资,不算是恩典,是他应得的。 可是,那不作工而只信那称不敬虔的人为义的 神的,他的信就算为义了。 大卫也是这样说,那不靠行为而蒙 神算为义的人是有福的! “过犯得蒙赦免,罪恶得到遮盖的人,是有福的; 主不算为有罪的,这人是有福的。” 这样看来,那有福的人,是指受割礼的呢,还是也指没有受割礼的呢?因为我们说:“亚伯拉罕的信算为他的义。” 10 那么,是怎样算的呢?是在他受割礼以后呢,还是在他受割礼之前呢?不是在他受割礼以后,而是在他受了割礼以前。 11 他领受了割礼为记号,作他受割礼之前因信称义的印证,使他作所有没有受割礼而信之人的父,使他们也被算为义; 12 又作受割礼之人的父,就是作那些不仅受割礼,并且照着我们祖宗亚伯拉罕未受割礼时就信的那脚踪而行之人的父。

 神应许的他必能成就

13 原来 神给亚伯拉罕和他后裔承受世界的应许,并不是因着律法,而是借着因信而来的义。 14 如果属于律法的人才能成为后嗣,信就没有作用,应许也就落空了。 15 因为律法带来刑罚,没有律法,就没有违背律法的事。

16 所以,成为后嗣是因着信,为的是要按着 神的恩典,使给所有后裔的应许坚定不移,不但临到那属于律法的人,也临到那效法亚伯拉罕而信的人。亚伯拉罕在 神面前作我们众人的父, 17 如经上所记:“我已经立了你作万国的父。”他所信的,是叫死人得生命、使无变为有的 神。 18 在他没有盼望的时候,仍然怀着盼望去信,因此就成了万国的父,正如 神所说:“你的后裔将要这样众多。” 19 他快到一百岁的时候,想到自己的身体好象已经死了,撒拉也不能生育,他的信心还是不软弱, 20 也没有因着不信而疑惑 神的应许,反倒坚信不移,把荣耀归给 神, 21 满心相信 神所应许的, 神必能成就。 22 因此,这就算为他的义。 23 “算为他的义”这一句话,不是单为他写的, 24 也是为我们这将来得算为义的人写的,就是为我们这信 神使我们的主耶稣从死人中复活的人写的。 25 耶稣为我们的过犯被交去处死,为我们的称义而复活。

Abrahamov primjer

Što možemo reći da je o vjeri otkrio Abraham, praotac našega naroda? Jer, da je Abraham bio opravdan pred Bogom svojim djelima, imao bi razloga za ponos, ali nije se mogao ponositi pred Bogom. Što piše u Svetom pismu? »Abraham je povjerovao Bogu i Bog mu je tu vjeru uračunao kao pravednost.«[a]

Radniku se ne daje plaća kao dar, nego kao dug. Čovjek se ne može opravdati pred Bogom svojim djelima, ali ako vjeruje u Boga koji opravdava grešnike, vjera će mu se uračunati kao pravednost. David je govorio da je blagoslovljen onaj čovjek kojemu Bog pripisuje opravdanje neovisno o njegovim djelima:

»Blagoslovljeni su oni
    kojima su oproštena zla djela
    i čiji su grijesi pokriveni.
Blagoslovljeni su oni
    čije grijehe Bog ne uračunava.«[b]

Je li ta sreća ograničena samo na obrezane ili vrijedi i za neobrezane? Naravno, vrijedi i za neobrezane jer smo već prije rekli: »Abrahamu se njegova vjera uračunala kao pravednost.«[c] 10 A kad mu se vjera pripisala kao pravednost? Dok je bio obrezan ili neobrezan? Ne kad je bio obrezan, nego dok je još bio neobrezan. 11 Primio je obrezanje kao znak, pečat svoje pravednosti, koja je rezultat vjere što ju je pokazao dok još nije bio obrezan. Zbog toga je on otac svima koji vjeruju, bez obzira na to što nisu obrezani, da bi se i njima pripisala pravednost. 12 A otac je i onima koji nisu samo obrezani nego koji slijede njegovu vjeru što ju je pokazao dok još nije bio obrezan.

Božja obećanja primaju se vjerom

13 Jer, obećanje dano Abrahamu i njegovim potomcima da će naslijediti svijet nije došlo po Zakonu, nego po pravednosti koja je rezultat vjere. 14 Ako poštujući Zakon ljudi mogu naslijediti Božja obećanja, onda je vjera postala beznačajna i obećanje ne vrijedi ništa. 15 Jer, Zakon izaziva Božji gnjev ako ga se krši, ali ako nema Zakona, nema ni kršenja Zakona.

16 Tako je i Božje obećanje rezultat vjere: ono je dar i vrijedi za sve Abrahamove potomke; ne samo za one koji su podložni Zakonu nego i za one koji imaju vjeru kao Abraham. On je otac svima nama, 17 kao što piše u Svetom pismu: »Učinio sam te ocem mnogih naroda.«[d] To je istina pred Bogom u kojeg je vjerovao Abraham. Taj Bog je onaj koji vraća mrtve u život te ono što ne postoji poziva da postoji.

18 Kad nije bilo nade da će dobiti djecu[e], Abraham je u nadi povjerovao. I postao je otac mnogim narodima prema onome što mu je rečeno: »Brojni će biti tvoji potomci«[f]. 19 Abraham je dobro znao da je prošao dob kada može imati djecu jer je imao skoro stotinu godina. Znao je isto tako da Sara ne može rađati, ali nije mu oslabjela vjera. 20 Čekao je da Bog ispuni svoje obećanje i nije sumnjao u nevjeri, nego se ojačao vjerom pa je hvalio Boga. 21 Bio je potpuno uvjeren da Bog može ispuniti ono što je obećao. 22 Zato se »njegova vjera uračunala kao pravednost«[g]. 23 No to što piše »uračunala mu se« ne piše samo za njega 24 nego i za nas. Naša će vjera biti prihvaćena da nas opravda pred Bogom. To će se dogoditi nama koji vjerujemo u Boga koji je uskrisio od mrtvih našega Gospodina Isusa. 25 On je predan da umre za naše grijehe, a uskrsnuo je radi našeg opravdanja.

Footnotes

  1. 4,3 Citat iz Post 15,6.
  2. 4,7-8 Citat iz Ps 32,1-2.
  3. 4,9 Citat iz Post 15,6.
  4. 4,17 Citat iz Post 17,5.
  5. 4,18 da će dobiti djecu Dodano radi razumijevanja teksta.
  6. 4,18 Citat iz Post 15,5.
  7. 4,22 Citat iz Post 15,6.

亚伯拉罕做因信称义的表样

如此说来,我们的祖宗亚伯拉罕凭着肉体得了什么呢? 倘若亚伯拉罕是因行为称义,就有可夸的,只是在神面前并无可夸。 经上说什么呢?说:“亚伯拉罕信神,这就算为他的义。” 做工的得工价,不算恩典,乃是该得的。 唯有不做工的,只信称罪人为义的神,他的信就算为义。 正如大卫称那在行为以外蒙神算为义的人是有福的, 他说:“得赦免其过、遮盖其罪的,这人是有福的! 主不算为有罪的,这人是有福的!” 如此看来,这福是单加给那受割礼的人吗?不也是加给那未受割礼的人吗?因我们所说,亚伯拉罕的信就算为他的义。 10 是怎么算的呢?是在他受割礼的时候呢,是在他未受割礼的时候呢?不是在受割礼的时候,乃是在未受割礼的时候。 11 并且他受了割礼的记号,做他未受割礼的时候因信称义的印证,叫他做一切未受割礼而信之人的父,使他们也算为义; 12 又做受割礼之人的父,就是那些不但受割礼,并且按我们的祖宗亚伯拉罕未受割礼而信之踪迹去行的人。 13 因为神应许亚伯拉罕和他后裔必得承受世界,不是因律法,乃是因信而得的义。 14 若是属乎律法的人才得为后嗣,信就归于虚空,应许也就废弃了。 15 因为律法是惹动愤怒的[a],哪里没有律法,哪里就没有过犯。 16 所以人得为后嗣是本乎信,因此就属乎恩,叫应许定然归给一切后裔,不但归给那属乎律法的,也归给那效法亚伯拉罕之信的。

亚伯拉罕为众信者之祖

17 亚伯拉罕所信的是那叫死人复活,使无变为有的神,他在主面前做我们世人的父,如经上所记:“我已经立你做多国的父。” 18 他在无可指望的时候,因信仍有指望,就得以做多国的父,正如先前所说:“你的后裔将要如此。” 19 他将近百岁的时候,虽然想到自己的身体如同已死,撒拉的生育已经断绝,他的信心还是不软弱, 20 并且仰望神的应许,总没有因不信心里起疑惑,反倒因信心里得坚固,将荣耀归给神, 21 且满心相信神所应许的必能做成。 22 所以这就“算为他的义”。 23 “算为他义”的这句话不是单为他写的, 24 也是为我们将来得算为义之人写的,就是我们这信神使我们的主耶稣从死里复活的人。 25 耶稣被交给人,是为我们的过犯;复活,是为叫我们称义。[b]

Footnotes

  1. 罗马书 4:15 或作:叫人受刑的。
  2. 罗马书 4:25 或作:耶稣是为我们的过犯交付了,是为我们称义复活了。

亞伯拉罕的榜樣

那麼,從我們的先祖亞伯拉罕身上,我們學到什麼呢? 如果亞伯拉罕是因為有好行為而被稱為義人,他就可以誇口了,但他在上帝面前沒有可誇的。 聖經上不是說「亞伯拉罕信上帝,就被算為義人」嗎? 人工作得來的工錢不算是恩典,是應得的。 但對於只信赦免罪人的上帝、不靠功勞的人,他的信就被算為義。

大衛也說不靠行為而被上帝算為義的人是有福的,他說: 「過犯得到赦免、罪惡被遮蓋的人有福了。 不被主定罪的人有福了。」

那麼,這種福分只給受割禮的人嗎?還是也給沒有受割禮的人呢?因為我們說,亞伯拉罕信上帝,就被算為義人。 10 他究竟是怎麼被算為義人的呢?是他受割禮以前呢?還是以後呢?不是以後,而是以前。 11 他後來受割禮只不過是一個記號,表明他在受割禮前已經因信而被稱為義人了。他因此成為一切未受割禮的信徒之父,使這些人也可以被算為義人。 12 他也做了受割禮之人的父。這些人不只是受了割禮,還跟隨我們先祖亞伯拉罕的腳步,效法他在未受割禮時的信心。

13 上帝應許將世界賜給亞伯拉罕和他的後裔,不是因為亞伯拉罕遵行了律法,而是因為他因信而成了義人。 14 如果只有遵行律法的人才可以承受應許,信心就沒有價值,上帝的應許也就落了空。 15 因為有律法,就有刑罰;哪裡沒有律法,哪裡就沒有違法的事。 16 所以,上帝的應許是藉著人的信心賜下的,好叫這一切都是出於上帝的恩典,確保應許歸給所有亞伯拉罕的子孫,不單是守律法的人,也包括一切效法亞伯拉罕信心的人。 17 亞伯拉罕在上帝面前是我們所有人的父,正如聖經上說:「我已經立你為萬族之父。」他所信的上帝是能夠使死人復活、使無變有的上帝。

18 他在毫無指望的情況下仍然滿懷盼望地相信上帝的應許,因而成為「萬族之父」,正如上帝的應許:「你的後裔必這麼多」。 19 那時他將近百歲,知道自己身體如同已死,撒拉也過了生育的歲數,但他的信心仍然沒有動搖。 20 他沒有因不信而懷疑上帝的應許,反倒信心更加堅定,將榮耀歸給上帝。 21 他完全相信上帝必能實現祂的應許。 22 因此,他被算為義人。 23 「他被算為義人」這句話不單單是為他寫的, 24 也是為將來要被算為義人的我們寫的,就是相信上帝使主耶穌從死裡復活的人。 25 耶穌受害而死是為了我們的過犯,祂復活是為了使我們成為義人。