约伯咒诅自己

后来,约伯开口咒诅自己的生日, 说:

“愿我出生的那日和怀我的那夜灭没。
愿那日一片黑暗,
被天上的上帝遗忘,
没有阳光照耀。
愿那日被黑暗和阴影笼罩,
被密云覆盖,
被阴暗淹没。
愿那夜被幽暗吞噬,
不列在年日中,
不算在岁月里。
愿那夜无人生育,
毫无快乐之声。
愿那些咒诅白日、
能惹动海怪的人,
咒诅那夜。
愿那夜的晨星昏暗,
等不到晨光的出现,
看不见黎明的眼帘。
10 因为那夜没有关闭我母胎的门,
以致让我看见患难。

11 “为何我不出生时就夭折,
出母胎时就断气?
12 为何要把我抱在膝上,
用乳汁哺育我?
13 不然我早已安然躺卧、长眠安息,
14 与世上的君王和谋臣作伴——他们建造的宫殿已荒废,
15 与房屋堆满金银的王侯同眠。
16 为何我没有像未见天日就流产的婴儿一样消逝?
17 那里,恶人不再搅扰,
疲惫者得到安息,
18 被囚者得到安宁,
听不见监工的斥责。
19 尊贵与卑贱的人都在那里,
奴仆不再受主人的辖制。

20 “为何赐光给受苦的人,
赐生命给心灵痛苦的人?
21 他们等候死亡却等不到,
他们求死胜于求宝藏。
22 他们归入坟墓时非常快乐,
欣喜若狂。
23 为何赐生命给前路渺茫、
被上帝围困的人?
24 我以叹息为食,
呻吟如水涌流。
25 我害怕的事发生了,
我恐惧的事来临了。
26 我不得安宁,
不得平静,
不得安息,
只有苦难。”

約伯咒詛自己

後來,約伯開口咒詛自己的生日, 說:

「願我出生的那日和懷我的那夜滅沒。
願那日一片黑暗,
被天上的上帝遺忘,
沒有陽光照耀。
願那日被黑暗和陰影籠罩,
被密雲覆蓋,
被陰暗淹沒。
願那夜被幽暗吞噬,
不列在年日中,
不算在歲月裡。
願那夜無人生育,
毫無快樂之聲。
願那些咒詛白日、
能惹動海怪的人,
咒詛那夜。
願那夜的晨星昏暗,
等不到晨光的出現,
看不見黎明的眼簾。
10 因為那夜沒有關閉我母胎的門,
以致讓我看見患難。

11 「為何我不出生時就夭折,
出母胎時就斷氣?
12 為何要把我抱在膝上,
用乳汁哺育我?
13 不然我早已安然躺臥、長眠安息,
14 與世上的君王和謀臣作伴——他們建造的宮殿已荒廢,
15 與房屋堆滿金銀的王侯同眠。
16 為何我沒有像未見天日就流產的嬰兒一樣消逝?
17 那裡,惡人不再攪擾,
疲憊者得到安息,
18 被囚者得到安寧,
聽不見監工的斥責。
19 尊貴與卑賤的人都在那裡,
奴僕不再受主人的轄制。

20 「為何賜光給受苦的人,
賜生命給心靈痛苦的人?
21 他們等候死亡卻等不到,
他們求死勝於求寶藏。
22 他們歸入墳墓時非常快樂,
欣喜若狂。
23 為何賜生命給前路渺茫、
被上帝圍困的人?
24 我以歎息為食,
呻吟如水湧流。
25 我害怕的事發生了,
我恐懼的事來臨了。
26 我不得安寧,
不得平靜,
不得安息,
只有苦難。」

Job proklinje dan svog rođenja

Tada je Job progovorio i prokleo dan vlastitog rođenja. Rekao je:

»Da barem nestane dan kad sam se rodio,
    i noć kad je rečeno: ‘Začet je čovjek!’
Neka se taj dan pretvori u tamu,
    neka ga zaboravi Bog na visini
    i neka ga svjetlost ne obasjava.
Kad bi mu svjetlo zastrla duboka tama,
    prekrili ga tmurni oblaci,
    i nadjačala pomrčina!
Želim da ga odnese gusta tmina,
    da se ne ubraja u dane u godini,
    da ne bude ni u jednom mjesecu.
Volio bih da je ona noć bila besplodna,
    da se u njoj nije čulo radosno klicanje.
Neka magi, koji mogu dozvati Levijatana[a],
    prokunu dan na koji sam se rodio.
Neka potamne zvijezde svanuća tog dana,
    neka uzalud čeka svjetlost jutra.
    Neka taj dan nikad ne ugleda zrake zore
10 jer mi nije zatvorio vrata utrobe
    niti sakrio muku od mojih očiju.

11 Zašto nisam umro u majčinoj utrobi,
    zašto nisam izdahnuo izlazeći iz nje?
12 Zašto me majka na koljenima držala
    i zašto me grudima nadojila?
13 Jer, da sam umro na porodu,
    sada bih ležao u miru.
    Spavao bih i spokojno počivao
14 s kraljevima i njihovim savjetnicima,
    koji su obnovili ruševne gradove.
15 Bio bih pokopan s vladarima,
    koji su zlatom i srebrom punili kuće.
16 Zašto nisam zakopan kao mrtvorođenče,
    kao dijete što nije ugledalo svjetlo dana?
17 Tamo zli ne izazivaju nevolje,
    tamo se iznemogli odmaraju.
18 Zatočenici su na miru,
    ne čuju viku porobljivača.
19 Tamo su i maleni i veliki,
    i rob je slobodan od gospodara.

20 Zašto je svjetlo dano onom koji pati
    i život onima turobne duše?
21 Oni čeznu za smrću, a smrt ne dolazi;
    traže je više nego zakopano blago.
22 Bili bi izvan sebe od radosti,
    da nađu grob, od sreće bi klicali.
23 Što će život čovjeku kome je njegov put skriven,
    kojega je Bog zagradio sa svih strana?
24 Kad jedem, naviru mi uzdasi,
    jecaji mi izviru kao voda.
25 Snašlo me ono od čega sam strepio,
    stiglo me ono čega sam se plašio.
26 Nemam ni spokoja ni odmora,
    previše sam uznemiren da bih predahnuo.«

Footnotes

  1. 3,8 Levijatan Vjerojatno se odnosi na veliku morsku neman.