帖撒罗尼迦前书 2
Chinese Standard Bible (Simplified)
保罗的服事
2 弟兄们,你们自己知道,我们进到你们那里并不是空无果效的; 2 相反,正如你们知道,虽然我们以前在腓立比受了苦、受了凌辱,但是靠着我们的神,我们还是放胆直言,在大争战中把神的福音传给了你们。 3 我们的劝勉不是出于迷惑[a],不是出于污秽,也不是用诡诈; 4 相反,我们怎样被神考验而受了福音的委托,我们就照样传讲;不是要讨人的喜悦,而是要讨神的喜悦——神是考验我们内心的。 5 实际上,我们从来没有用过谄媚的话,这是你们知道的;也没有怀着贪婪的居心,这是神可以见证的[b]。 6 无论向你们或向其他人,我们也都没有寻求从人来的荣耀。 7 我们身为基督的使徒,虽然可以加给你们重担,但是我们在你们当中成了温柔的[c],就像哺乳的母亲顾惜自己的儿女那样。 8 我们这样眷爱你们,不仅乐意把神的福音分享给你们,连自己的生命[d]也乐意分享给你们,因为你们成了我们所爱的人。 9 弟兄们,你们记得我们的辛苦和劳碌:我们把神的福音传给你们的时候,我们日夜做工,免得成为你们任何人的负担。 10 你们和神可以见证:我们对你们这些信的人是多么圣洁、公义、无可指责的。 11 正如你们知道我们怎样待你们每一个人,就像父亲待自己的儿女那样; 12 我们鼓励你们,安慰你们,忠告你们,为要你们行事为人配得上那召唤你们进入他国度和荣耀的神。
两种态度
13 我们之所以也不住地感谢神,是因为你们接受了从我们所听的神的话语,没有把它看做人的话语,而是把它看做神的话语接受了;这确实是神的话语,而且它也正在你们这些信的人里面做工。 14 弟兄们,你们效法了犹太地区在基督耶稣里属神的各教会,因为你们也受了自己同胞的苦害,就像他们受了犹太人的苦害那样。 15 这些犹太人不但杀了主耶稣和[e]先知们,也驱逐了我们,并且不讨神的喜悦,又与所有的人作对, 16 阻止我们向外邦人传道使外邦人得救。这样,他们常常积满自己的罪孽,而神的[f]震怒在最后临到了他们身上!
保罗的渴望
17 弟兄们,我们被迫暂时与你们分离——身体分离,心却没有;我们非常渴望并且更加努力要见你们的面, 18 所以我们想要到你们那里去。我保罗确实一再地要去,只是撒旦拦阻了我们。 19 我们主耶稣[g]来临的时候,在主[h]面前,到底谁是我们的盼望、喜乐和所夸耀的冠冕呢?难道不也是你们吗? 20 的确,你们就是我们的荣耀和喜乐。
Footnotes
- 帖撒罗尼迦前书 2:3 迷惑——或译作“错觉”。
- 帖撒罗尼迦前书 2:5 这是神可以见证的——原文直译“神就是见证者”。
- 帖撒罗尼迦前书 2:7 温柔的——有古抄本作“小孩子”。
- 帖撒罗尼迦前书 2:8 生命——原文直译“灵魂”。
- 帖撒罗尼迦前书 2:15 有古抄本附“他们自己的”。
- 帖撒罗尼迦前书 2:16 神的——辅助词语。
- 帖撒罗尼迦前书 2:19 耶稣——有古抄本作“耶稣基督”。
- 帖撒罗尼迦前书 2:19 主——原文直译“他”。
Solunjanima 1 2
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
Pavlov rad u Solunu
2 Braćo i sestre, vi sami znate da naš boravak kod vas nije bio uzaludan. 2 Kao što znate, u Filipima smo trpjeli i bili vrijeđani, ali uz Božju pomoć hrabro smo vam propovijedali Božju Radosnu vijest, bez obzira na jak otpor. 3 Zaista, ono što propovijedamo ne proizlazi iz zablude ili krivih motiva. Ne pokušavamo nikoga prevariti. 4 Naprotiv, govorimo kao ljudi koje je Bog smatrao dostojnima propovijedanja Radosne vijesti. Ne pokušavamo udovoljiti ljudima, nego Bogu koji preispituje naša srca. 5 Zaista, kao što znate, nismo došli s laskavim riječima niti nam je propovijedanje služilo kao izlika da sakrijemo svoju pohlepu. Bog nam je svjedok u tome! 6 I nismo tražili da nas slave ljudi—niti vi niti itko drugi.
7 A mogli smo to zahtijevati kao Kristovi apostoli. No bili smo blagi među vama,[a] kao majka koja se s ljubavlju brine o svojoj djeci. 8 Prema vama smo osjećali toliku naklonost da smo bili spremni podijeliti s vama, ne samo Božju Radosnu vijest nego i vlastite živote, jer smo vas zavoljeli. 9 Braćo i sestre, prisjetite se našega napora i truda! Radili smo danonoćno da nikome od vas ne budemo na teret dok vam propovijedamo Božju Radosnu vijest.
10 Vi ste nam svjedoci, a i Bog nam je svjedok, da smo prema vama vjernicima nastupili čistih motiva, pravedno i besprijekorno. 11 Prema svakome od vas ponašali smo se poput oca. 12 Hrabrili smo vas, tješili i poticali da živite na način dostojan pripadnosti Bogu koji vas zove u svoje Kraljevstvo i slavu.
13 Također, neprekidno zahvaljujemo Bogu jer ste Božju poruku, koju ste od nas čuli, primili ne kao ljudsku poruku, nego kao onakvu kakva ona doista jest—Božja poruka koja djeluje u vama vjernicima. 14 Vi ste, braćo i sestre, slijedili primjer Božjih crkvi u Isusu Kristu iz Judeje[b]. Trpjeli ste progonstva od svojih zemljaka kao što su i oni od Židova, 15 koji su ubili Isusa Krista i proroke, a i nas protjerali; koji ne udovoljavaju Bogu i suprotstavljaju se svim ljudima, 16 pokušavajući nas spriječiti u propovijedanju nežidovima, da bi se i oni mogli spasiti. Time su prevršili mjeru svojih grijeha i Božji je gnjev konačno pao na njih.
Ponovni susret
17 Što se nas tiče, braćo i sestre, razdvojeni smo od vas za kratko vrijeme; razdvojeni smo tijelom, ali u mislima smo s vama. Silno smo vas željeli vidjeti i to smo na sve načine nastojali postići. 18 Da, htjeli smo doći k vama. Ja, Pavao, pokušavao sam više puta, ali Sotona nas je spriječio u tome. 19 Uostalom, što je naša nada, naša radost i kruna našeg ponosa pred našim Gospodinom Isusom na dan njegovog dolaska? Niste li to vi? 20 Da, vi ste naša slava i naša radost!
1 Thessalonians 2
New King James Version
Paul’s Conduct(A)
2 For you yourselves know, brethren, that our coming to you was not in vain. 2 But [a]even after we had suffered before and were spitefully treated at (B)Philippi, as you know, we were (C)bold in our God to speak to you the gospel of God in much conflict. 3 (D)For our exhortation did not come from error or uncleanness, nor was it in deceit.
4 But as (E)we have been approved by God (F)to be entrusted with the gospel, even so we speak, (G)not as pleasing men, but God (H)who tests our hearts. 5 For (I)neither at any time did we use flattering words, as you know, nor a [b]cloak for covetousness—(J)God is witness. 6 (K)Nor did we seek glory from men, either from you or from others, when (L)we might have (M)made demands (N)as apostles of Christ. 7 But (O)we were gentle among you, just as a nursing mother cherishes her own children. 8 So, affectionately longing for you, we were well pleased (P)to impart to you not only the gospel of God, but also (Q)our own lives, because you had become dear to us. 9 For you remember, brethren, our (R)labor and toil; for laboring night and day, (S)that we might not be a burden to any of you, we preached to you the gospel of God.
10 (T)You are witnesses, and God also, (U)how devoutly and justly and blamelessly we behaved ourselves among you who believe; 11 as you know how we exhorted, and comforted, and [c]charged every one of you, as a father does his own children, 12 (V)that you would walk worthy of God (W)who calls you into His own kingdom and glory.
Their Conversion
13 For this reason we also thank God (X)without ceasing, because when you (Y)received the word of God which you heard from us, you welcomed it (Z)not as the word of men, but as it is in truth, the word of God, which also effectively (AA)works in you who believe. 14 For you, brethren, became imitators (AB)of the churches of God which are in Judea in Christ Jesus. For (AC)you also suffered the same things from your own countrymen, just as they did from the Judeans, 15 (AD)who killed both the Lord Jesus and (AE)their own prophets, and have persecuted us; and they do not please God (AF)and are [d]contrary to all men, 16 (AG)forbidding us to speak to the Gentiles that they may be saved, so as always (AH)to fill up the measure of their sins; (AI)but wrath has come upon them to the uttermost.
Longing to See Them
17 But we, brethren, having been taken away from you for a short time (AJ)in presence, not in heart, endeavored more eagerly to see your face with great desire. 18 Therefore we wanted to come to you—even I, Paul, time and again—but (AK)Satan hindered us. 19 For (AL)what is our hope, or joy, or (AM)crown of rejoicing? Is it not even you in the (AN)presence of our Lord Jesus Christ (AO)at His coming? 20 For you are our glory and joy.
Footnotes
- 1 Thessalonians 2:2 NU, M omit even
- 1 Thessalonians 2:5 pretext for greed
- 1 Thessalonians 2:11 NU, M implored
- 1 Thessalonians 2:15 hostile
Copyright © 2011 by Global Bible Initiative
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International
Scripture taken from the New King James Version®. Copyright © 1982 by Thomas Nelson. Used by permission. All rights reserved.