Add parallel Print Page Options

Job odgovara Elifazu

Tada je Job odgovorio:

»O, kad bi mi se gorčina mogla izmjeriti,
    a sav moj jad staviti na vagu!
Bili bi teži od sveg morskoga pijeska.
    Zato su mi riječi brzoplete.
U meni su strijele Svemoćnoga,
    moj duh ispija njihov otrov.
    Božje strahote na mene su se ustremile.
I magarac njače kad nema trave!
    I vol muče kad nema hrane!
Neukusno jelo ne jede se bez soli.
    Bljutavi bjelanjak nema slasti.
Ne želim jesti što mi je Bog pripremio[a]
    jer mi je muka od toga.

O, kad bi mi molba bila ispunjena,
    kad bi mi Bog dao ono za čim čeznem!
O, kad bi me Bog htio satrti,
    zamahnuti rukom i uništiti me!
10 Tada bih barem imao ovu utjehu:
    kroz svu patnju koju sam podnio,
    govorio sam istinu o Svetome.

11 Nemam snage da bih se još nadao,
    ne mogu izdržati to što me čeka na kraju.
12 Zar sam čvrst kao kamen?
    Zar mi je tijelo od bronce?
13 Nemam snage da si pomognem,
    sad kad mi je svaki uspjeh uskraćen.

14 Čovjek u nevolji treba prijatelja,
    čak i ako se okrenuo od Svemoćnoga.[b]
15 Ali moja su braća nepouzdana
    kao potok bez stalnog toka,
    kao potoci koji se izlijevaju,
16 kad su ispunjeni ledom
    i nabujali od rastopljenog snijega.
17 Ali u sušno doba prestaju teći
    i u žezi nestaju iz korita.
18 Skreću s tokova svojih,
    zalaze u prazno i propadaju.
19 Karavane iz Teme ih traže,
    nadaju im se putnici iz Šebe.
20 Uzdaju se u njih, ali se razočaraju;
    kad stignu do njih, shvate da su prevareni.
21 Vi ste meni postali takvi—
    vidjeli ste moju nesreću i uplašili se.
22 Jesam li vas tražio da mi nešto date,
    da ponudite mito od svog bogatstva,
23 izbavite iz ruku neprijatelja,
    otkupite iz pandži tlačitelja?

24 Poučite me, i ušutjet ću.
    Pokažite mi gdje sam pogriješio.
25 Iskrene su riječi snažne,
    ali vaši su prijekori krivi.
26 Zar mislite ukoravati očajnika,
    kao da govori bez razloga?
27 Vi biste bacili kocku za siroče
    i trgovali biste svojim prijateljem.
28 Sada me, molim vas, pogledajte.
    Kunem se da vam ne bih lagao u lice.
29 Popustite i ne budite nepravedni;
    razmislite, radi se o mojoj nedužnosti.
30 Govorim li što krivo?
    Zar ne razlikujem laž od istine?

Footnotes

  1. 6,7 što mi je Bog pripremio Dodano radi boljeg razumijevanja teksta.
  2. 6,14 Druga mogućnost prijevoda: »Ljudi koji nisu vjerni svojim prijateljima izgubili su strah od Svemoćnoga«.
'Knjiga o Jobu 6 ' not found for the version: Knijga O Kristu.

Job reprocha la actitud de sus amigos

Respondió entonces Job, y dijo:

¡Oh, que pesasen justamente mi queja y mi tormento,

Y se alzasen igualmente en balanza!

Porque pesarían ahora más que la arena del mar;

Por eso mis palabras han sido precipitadas.

Porque las saetas del Todopoderoso están en mí,

Cuyo veneno bebe mi espíritu;

Y terrores de Dios me combaten.

¿Acaso gime el asno montés junto a la hierba?

¿Muge el buey junto a su pasto?

¿Se comerá lo desabrido sin sal?

¿Habrá gusto en la clara del huevo?

Las cosas que mi alma no quería tocar,

Son ahora mi alimento.

¡Quién me diera que viniese mi petición,

Y que me otorgase Dios lo que anhelo,

Y que agradara a Dios quebrantarme;

Que soltara su mano, y acabara conmigo!

10 Sería aún mi consuelo,

Si me asaltase con dolor sin dar más tregua,

Que yo no he escondido las palabras del Santo.

11 ¿Cuál es mi fuerza para esperar aún?

¿Y cuál mi fin para que tenga aún paciencia?

12 ¿Es mi fuerza la de las piedras,

O es mi carne de bronce?

13 ¿No es así que ni aun a mí mismo me puedo valer,

Y que todo auxilio me ha faltado?

14 El atribulado es consolado por su compañero;

Aun aquel que abandona el temor del Omnipotente.

15 Pero mis hermanos me traicionaron como un torrente;

Pasan como corrientes impetuosas

16 Que están escondidas por la helada,

Y encubiertas por la nieve;

17 Que al tiempo del calor son deshechas,

Y al calentarse, desaparecen de su lugar;

18 Se apartan de la senda de su rumbo,

Van menguando, y se pierden.

19 Miraron los caminantes de Temán,

Los caminantes de Sabá esperaron en ellas;

20 Pero fueron avergonzados por su esperanza;

Porque vinieron hasta ellas, y se hallaron confusos.

21 Ahora ciertamente como ellas sois vosotros;

Pues habéis visto el tormento, y teméis.

22 ¿Os he dicho yo: Traedme,

Y pagad por mí de vuestra hacienda;

23 Libradme de la mano del opresor,

Y redimidme del poder de los violentos?

24 Enseñadme, y yo callaré;

Hacedme entender en qué he errado.

25 ¡Cuán eficaces son las palabras rectas!

Pero ¿qué reprende la censura vuestra?

26 ¿Pensáis censurar palabras,

Y los discursos de un desesperado, que son como el viento?

27 También os arrojáis sobre el huérfano,

Y caváis un hoyo para vuestro amigo.

28 Ahora, pues, si queréis, miradme,

Y ved si digo mentira delante de vosotros.

29 Volved ahora, y no haya iniquidad;

Volved aún a considerar mi justicia en esto.

30 ¿Hay iniquidad en mi lengua?

¿Acaso no puede mi paladar discernir las cosas inicuas?