Djela apostolska 23-26

Knijga O Kristu

23 Pavao se zagleda u vijećnike i reče: 'Braćo, sve do danas sam pred Bogom živio posve mirne savjesti.'

² Nato veliki svećenik Ananija zapovjedi onima do Pavla da ga udare po ustima.

³ 'Udarit će tebe Bog, zidu obijeljeni! Sjediš tu da me sudiš po Zakonu, a sam ga kršiš i zapovijedaš da me tuku!'

⁴ Nazočni rekoše Pavlu: 'Zar tako grdiš Božjega velikog svećenika?'

⁵ 'Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik

⁶ Pavao je znao da su neki članovi Velikoga vijeća saduceji, a neki farizeji, pa poviče: 'Braćo, ja sam farizej i preci su mi farizeji! Sudi mi se zbog nade u uskrsnuće mrtvih!'

⁷ Nato izbije svađa među farizejima i saducejima i mnoštvo se podijeli.

⁸ Saduceji, naime, kažu da nema ni uskrsnuća, ni anđela, ni duhova, a farizeji u sve to vjeruju.

⁹ Nastane silna graja. Neki pismoznanci iz farizejske sljedbe ustanu u Pavlovu obranu žestoko prosvjedujući: 'Ne nalazimo da je taj čovjek počinio ikakvo zlo! A što ako mu je govorio duh ili anđeo?'

¹⁰ Nastane tako velika svađa da se zapovjednik prestrašio da Pavla ne rastrgaju. Zapovjedi zato da vojnici siđu po njega. Oni ga otrgnu iz svjetine i odvedu natrag u vojarnu.

¹¹ Te noći Gospodin pristupi Pavlu i reče mu: 'Samo hrabro, Pavle! Kao što si za mene posvjedočio ovdje u Jeruzalemu, tako trebaš svjedočiti i u Rimu.'

Zavjera protiv Pavla

¹² Kad se razdanilo, židovi skuju urotu i zakunu se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.

¹³ Bilo ih je više od četrdesetorice.

¹⁴ Odu zatim kazati velikim svećenicima i starješinama: 'Zakleli smo se da nećemo jesti ni piti dok ne ubijemo Pavla.

¹⁵ Zato vi sada skupa s Vijećem zamolite zapovjednika da ga opet dovedu u Vijeće. Recite da želite pobliže razmotriti njegov slučaj. A mi ćemo ga pogubiti na putu ovamo.'

¹⁶ Ali Pavlov nećak, sin njegove sestre, dočuje za tu zavjeru pa ode u vojarnu dojaviti Pavlu.

¹⁷ Pavao pozove nekog stotnika i reče mu: 'Odvedi ovoga mladića k zapovjedniku. Ima mu nešto važno reći.'

¹⁸ Stotnik ga odvede i reče zapovjedniku: 'Zatvorenik Pavao pozvao me i zamolio da ovoga mladića dovedem k tebi jer ti ima nešto reći.'

¹⁹ Zapovjednik ga uhvati za ruku i povede u stranu te ga upita: 'Što mi želiš reći?'

²⁰ 'Neki su se židovi dogovorili da te sutra zamole da dovedeš Pavla u Vijeće pretvarajući se da žele pomnjivije ispitati njegov slučaj.

²¹ Ne čini to! Čekat će ga u zasjedi više od četrdesetero ljudi koji su se zakleli da neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju. Već su spremni i samo čekaju tvoj pristanak.'

²² Zapovjednik otpusti mladića i zapovjedi mu: 'Nikomu ne reci da si mi to javio.'

Pavla šalju u Cezareju

²³ Dozove zatim dva stotnika i reče im: 'Priredite dvjesto vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesto strijelaca da večeras po devetoj uri^[a] pođu u Cezareju.

²⁴ Pripravite Pavlu konje za jahanje te ga živa i zdrava odvedite upravitelju Feliksu.

²⁷ Ovoga su čovjeka uhvatili židovi i umalo ga ubili, kad sam pritrčao s vojnicima. Doznavši da je rimski građanin, sklonio sam ga od njih na sigurno.

²⁸ Odveo sam ga zatim pred njihovo Vijeće da doznam što je skrivio.

²⁹ Utvrdio sam da ga optužuju za nešto prijeporno glede njihova vjerskoga zakona - ali nije skrivio ništa što bi zasluživalo da ga se kazni smrću ili zatvorom.

³⁰ Javili su mi da su protiv njega skovali urotu. Šaljem ga zato tebi, a njegove tužitelje uputio sam da tužbu iznesu pred tobom.'

³¹ Te noći vojnici, prema zapovijedi, povedu Pavla u Antipatridu.

³² Sutradan se vrate u vojarnu ostavivši konjanike da ga odvedu dalje.

³³ Kad su oni pak s njim stigli u Cezareju, uruče upravitelju pismo i privedu Pavla pred njega.

³⁴ Upravitelj pročita pismo te zapita Pavla iz koje je pokrajine. 'Iz Cilicije

³⁵ 'Saslušat ću te kad stignu tvoji tužitelji

Pavao pred Feliksom

24 Nakon pet dana dođe židovski veliki svećenik Ananija sa starješinama i odvjetnikom Tertulom. Iznesu upravitelju tužbu protiv Pavla.

² Pošto su pozvali Pavla da dođe, Tertulijan ga počne optuživati pred upraviteljem:'Preuzvišeni Felikse, mi židovi uživamo velik mir i boljitak korisnih promjena u narodu zahvaljujući tvojoj providnosti.

³ Na svemu tome smo duboko zahvalni.

⁴ Da ti dugo ne dodijavam, molim te da nas blagonaklono poslušaš samo nakratko.

⁵ Utvrdili smo da je taj čovjek prava kuga, da neprekidno podjaruje židove po cijelomu svijetu i da je kolovođa nazaretske sljedbe.

⁶ Čak je i Hram pokušao oskvrnuti pa smo ga uhitili.

⁸ Ispitaš li ga sam, utvrdit ćeš da su naše optužbe opravdane.'

⁹ Potvrde to i drugi židovi podupirući ga.

¹⁰ Upravitelj glavom dade Pavlu znak da govori te on reče: 'Znam da već mnogo godina sudiš ovomu narodu i zato se mirne duše branim.

¹¹ Sam se možeš osvjedočiti da nije prošlo više od dvanaest dana otkako sam se otišao pokloniti Bogu u jeruzalemski Hram.

¹² Nisam ni s kim raspravljao niti dizao bunu ni ondje, ni u sinagogama, ni po gradu.

¹³ Ovi ljudi ne mogu dokazati to za što me optužuju.

¹⁴ Ali priznajem da sam sljedbenik Puta, koji oni nazivaju sljedbom, te služim Bogu svojih predaka vjerujući u sve što piše u židovskome Zakonu i u proročkim knjigama.

¹⁵ Jednako se, kao i oni, pouzdajem u Boga da će uskrsnuti i pravednici i nepravednici.

¹⁶ Zato se uvijek trudim imati čistu savjest i pred Bogom i pred ljudima.

¹⁷ Nakon nekoliko godina vratio sam se u Jeruzalem donijeti milodare svojemu narodu i prinijeti žrtvu Bogu.

¹⁸ Moji su me tužitelji vidjeli u Hramu kad sam dovršavao obred posvećenja, a ne sa svjetinom ni u metežu.

¹⁹ Ali ondje su bili neki židovi iz Male Azije - oni bi me, zapravo, trebali doći optužiti pred tobom ako imaju što protiv mene.

²⁰ Ili upitaj ove ovdje kakvu su krivnju na meni našli članovi Vijeća

²¹ osim možda jedne jedine riječi što sam ju viknuo stojeći među njima: "Danas mi se pred vama sudi jer vjerujem u uskrsnuće mrtvih!''

²² Feliks, koji je mnogo znao o Putu, odgodi preslušanje i reče: 'Pričekat ćete da dođe zapovjednik Lizija. On će riješiti vaš spor.'

²³ Zapovjedi stotniku da i dalje čuva Pavla u zatvoru, ali da mu odobri olakšice i da nikomu od njegovih ne brani da ga poslužuje.

²⁴ Nekoliko dana zatim Feliks dođe sa svojom ženom Druzilom koja je bila židovka. Pošalje po Pavla te ga je slušao kako govori o vjeri u Isusa Krista.

²⁵ Kad je Pavao počeo govoriti o pravednosti, uzdržljivosti i sudu što dolazi, Feliks se prestraši. 'Idi sada

²⁶ Nadao se, osim toga, da će mu Pavao dati novca. Zato ga je često pozivao i razgovarao s njim.

²⁷ Tako su prošle dvije godine. Feliksa zatim zamijeni Porcije Fest. želeći ugoditi židovima, Feliks ostavi Pavla u zatvoru.

Pavao pred Festom

25 Tri dana pošto je preuzeo vlast nad pokrajinom, Fest iz Cezareje ode u Jeruzalem.

² Ondje mu veliki svećenici i drugi židovski uglednici iznesu tužbu protiv Pavla. Preklinjali su ga da se smiluje

³ i pošalje Pavla u Jeruzalem jer su spremali zasjedu da ga putem smaknu.

⁴ Ali Fest odgovori da je Pavao u zatvoru u Cezareji te da će i on uskoro onamo.

⁵ 'Ovlastite nekolicinu da pođu sa mnom

⁶ Osam ili deset dana potom vrati se u Cezareju. Sutradan sjedne na sudački stolac i zapovjedi da dovedu Pavla.

⁷ Kad uđe Pavao, židovski vođe iz Jeruzalema okruže ga i iznesu protiv njega mnoge teške optužbe koje nisu mogli dokazati.

⁸ Pavao se branio: 'Nisam zgriješio ni protiv židovskoga Zakona, ni protiv Hrama, ni protiv cara.'

⁹ A Festus ga, želeći ugoditi židovima, upita: 'Jesi li voljan poći u Jeruzalem da ti se ondje za to sudi u mojoj nazočnosti?'

¹⁰ Pavao odgovori: 'Ne. Stojim pred carevim sudom, gdje mi se i treba suditi. Dobro znaš da tim židovima nisam ništa skrivio.

¹¹ Ako sam pak zaista skrivio što zaslužuje smrt, ne bježim od toga. Ali ako me ovi ovdje neopravdano tuže, nitko me ne može njima izručiti. Prizivam se na cara!'

¹² Fest se na to posavjetuje s Vijećem pa odgovori: 'Na cara si se prizvao, pred cara ćeš ići!'

¹³ Nakon nekoliko dana dođu kralj Agripa i njegova sestra Berenika u Cezareju pozdraviti Festa.

¹⁴ Kako su se ondje zadržali nekoliko dana, Fest ispriča kralju o Pavlu. 'Tu je neki čovjek što ga je Feliks ostavio u zatvoru

¹⁵ 'Dok sam bio u Jeruzalemu, veliki svećenici i starješine optužili su ga i zatražili da ga osudim.

¹⁶ Odgovorio sam im da Rimljani ne običavaju kazniti čovjeka a da mu ne sude. Prije toga valja optuženika suočiti s tužiteljima i dati mu prigodu da se brani od optužbe.

¹⁷ Kad su dakle skupa sa mnom doputovali ovamo, odmah sam sutradan, bez odgađanja, sjeo na sudački stolac i zapovjedio da dovedu tog čovjeka.

¹⁸ Ali tužitelji koji su stajali oko njega nisu ga optužili ni za što od onoga što sam ja pretpostavljao.

¹⁹ Riječ je bila o nečemu prijepornom glede njihove vjere, o nekakvome Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da je živ.

²⁰ Ne snalazeći se u takvoj raspravi, upitao sam ga bi li htio poći u Jeruzalem da mu ondje za to sude.

²¹ Ali prizivom je zatražio da se podloži presudi njegova Veličanstva. Zato sam zapovjedio da ga čuvaju u zatvoru dok ga ne pošaljem caru.'

²² 'Htio bih i ja čuti tog čovjeka

Pavao pred Agripom

²³ Sutradan tako Agripa i Berenika uđu u dvoranu s velikim sjajem, praćeni vojnim zapovjednicima i najvećim gradskim uglednicima. Na Festovu zapovijed dovedu Pavla.

²⁴ Fest tada reče: 'Kralju Agripa i svi nazočni, evo čovjeka zbog kojega me svi ovdašnji i jeruzalemski židovi salijeću vičući da ga smaknem.

²⁵ Ali nisam utvrdio da je učinio išta zbog čega bi zaslužio smrt. Kako se on sam prizvao na cara, odlučio sam ga caru i poslati.

²⁶ Ali nemam o njemu što pouzdano napisati caru. Zato sam ga izveo pred vas, posebice pred tebe, kralju Agripa, da bih nakon ove istrage znao što napisati.

²⁷ Jer doista je besmisleno poslati zatvorenika caru a ne navesti za što se optužuje!'

26 Agripa nato reče Pavlu: 'Dopušta ti se da se braniš.'Pavao zato ispruži ruku i počne se braniti:

² 'Kralju Agripa, smatram se sretnim da se od svega za što me židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom

³ jer ti najbolje poznaješ židovske običaje i razmirice. Molim te zato, strpljivo me poslušaj!

⁴ židovski vođe dobro znaju kako sam od najranije mladosti živio među svojim narodom, u Jeruzalemu.

⁵ Odavno me poznaju i mogli bi, da samo hoće, posvjedočiti da sam bio farizej, član najstrože sljedbe u našoj vjeri.

⁶ Sada mi sude jer se nadam da će Bog ispuniti obećanje koje je dao našim precima.

⁷ Ispunjenju toga obećanja nadaju se i dvanaest izraelskih plemena koja postojano dan i noć služe Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže židovi!

⁸ Zašto smatrate nevjerojatnim da Bog uskrisuje mrtve?

⁹ I ja sam nekoć smatrao da se svim silama moram boriti protiv sljedbenika Isusa Nazarećanina.^[b]

¹⁰ Pošto sam dobio ovlasti od velikih svećenika u Jeruzalemu, mnoge sam svete zatvorio u tamnicu. Glasovao sam da ih osuđuju na smrt.

¹¹ Po svim sam ih sinagogama primoravao, često mučenjem, da govore pogrde protiv Boga. Prekomjerno gnjevan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima.

¹² Dok sam tako po istoj zadaći išao u Damask s punomoći i ovlaštenjem velikih svećenika,

¹³ u pol bijela dana vidio sam, kralju, kako je mene i moje suputnike obasjala svjetlost s neba sjajnija od Sunca.

¹⁴ Popadali smo na zemlju. Zatim sam začuo glas kako mi na hebrejskome govori: "Savle, Savle! Zašto me progoniš? Teško je boriti se protiv moje volje.'

¹⁵ "Tko si ti, Gospodine?' upitam.A Gospodin odgovori: "Ja sam Isus kojega ti progoniš.

¹⁶ Ustani sada! Ukazao sam ti se da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti još pokazati.

¹⁷ Izbavit ću te i od tvojega naroda i od pogana kojima te šaljem

¹⁸ da im otvoriš oči, da se obrate od tame k svjetlosti, od Sotonine vlasti k Bogu. Tako će po vjeri u mene primiti oproštenje grijeha i mjesto među mojim svetim narodom.

¹⁹ Kralju Agripa, nisam bio neposlušan tome nebeskom viđenju.

²⁰ Najprije sam propovijedao ljudima u Damasku pa u Jeruzalemu, a zatim svoj Judeji i poganima - da se pokaju od svojih grijeha i da se obrate Bogu te da čine djela dostojna obraćenja.

²¹ židovi su me zato uhvatili u Hramu i pokušali ubiti.

²² Ali Bog me, eto, sačuvao da do današnjeg dana svjedočim svima, od najmanjega do najvećega, upravo ono što su pretkazivali proroci i Mojsije:

²³ da će Mesija trpjeti i da će prvi ustati od mrtvih te navješćivati svjetlost židovima i poganima.'

²⁴ Dok je još govorio u svoju obranu, Fest poviče: 'Luduješ, Pavle! Preveliko ti je znanje pomutilo um!'

²⁵ Ali Pavao odgovori: 'Ne ludujem, preuzvišeni Feste. Govorim istinito i razumno.

²⁶ Kralj Agripa zna za sve to i zato mu otvoreno govorim. Siguran sam da mu ništa od toga nije nepoznato jer se nije događalo u kakvu zakutku.

²⁷ Kralju Agripa, vjeruješ li prorocima? Znam da im vjeruješ.'

²⁸ Agripa reče: 'Zamalo si me uvjerio da na brzinu postanem kršćaninom!'

²⁹ 'Na brzinu ili ne,' odgovori mu Pavao, 'dao Bog da ne samo ti nego i svi koji me ovdje slušaju postanu poput mene, izuzevši ove okove!'

³⁰ Nato kralj, upravitelj, Berenika i njihovi pratitelji ustanu i odu.

³¹ Dok su odlazili, međusobno su razgovarali: 'Taj čovjek nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt ili zatvor.'

³² Agripa reče Festu: 'Da se nije prizvao na cara, mogli bismo ga osloboditi!'