Djela apostolska 21:31-24:22

Knijga O Kristu

³¹ Dok su ga nastojali ubiti, zapovjedniku rimske čete dojave da je u Jeruzalemu pobuna.

³² On odmah s vojnicima i stotnicima potrči prema pobunjenicima. Kad je svjetina vidjela zapovjednika s vojnicima, prestanu udarati Pavla.

³³ Zapovjednik priđe, uhiti ga i zapovjedi da ga okuju dvostrukim lancima. Onda počne ispitivati tko je on i što je učinio.

³⁴ Iz svjetine su jedni vikali jedno, a drugi drugo. Zbog graje nije mogao pouzdano saznati razlog pa zato Pavla povede u vojarnu.

³⁵ Kad su došli do stuba, svjetina se tako razjarila da su ga vojnici morali nositi kako bi ga zaštitili.

³⁶ Mnoštvo je išlo za njima i vikalo: 'Smakni ga!'

Pavao propovijeda mnoštvu

³⁷ Na ulazu u vojarnu Pavao reče zapovjedniku: 'Smijem li što reći?''Zar ti znaš grčki?' upita ga ovaj iznenađeno.

³⁸ 'Ti dakle nisi onaj Egipćanin koji je nedavno digao pobunu i poveo u pustinju četiri tisuće razbojnika?'

³⁹ 'Nisam

⁴⁰ Zapovjednik mu dopusti. Pavao stane na stube i mahne rukom narodu. Nastane velika tišina. Prozbori im na hebrejskome.

22 'Braćo i oci,' reče Pavao, 'poslušajte što ću reći u svoju obranu.'

² Kad su čuli da govori na njihovu vlastitome, hebrejskom jeziku, još su više utihnuli.

³ 'židov sam, rođen u Tarzu u Ciliciji, ali odrastao ovdje u Jeruzalemu uz Gamaliela. Do njegovih sam nogu odgajan da u svemu poštujem Zakon naših otaca. Gorljivo sam se trudio za Boga, kao i vi danas.

⁴ Progonio sam nasmrt sljedbenike Puta, okivao ih te i muškarce i žene bacao u tamnicu.

⁵ O tomu mogu posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješine. Od njih sam za židovsku braću u Damasku dobio pisma s ovlaštenjem da i kršćane koji su ondje dovedem okovane u Jeruzalem da se kazne.

⁶ Dok sam putovao cestom prema Damasku, oko podneva me s neba odjednom obasjala jaka svjetlost.

⁷ Srušio sam se na tlo. Čuo sam glas koji mi je rekao: "Savle, Savle! Zašto me progoniš?'

⁸ "Tko si ti, Gospodine?' upitao sam. "Ja sam Isus Nazarećanin kojega ti progoniš

⁹ Ljudi koji su bili sa mnom vidjeli su svjetlost, ali nisu čuli glas.

¹⁰ Rekao sam: "Što mi je činiti, Gospodine?' A Gospodin mi odgovori: "Pođi u Damask. Ondje će ti se reći što da činiš.'

¹¹ Od jake sam svjetlosti oslijepio pa su me moji pratitelji morali za ruku odvesti u Damask.

¹² Ondje mi je došao neki Ananija, pobožan čovjek koji je poštivao Zakon i bio na dobru glasu među židovima u Damasku.

¹³ On mi priđe i reče: "Brate Savle, progledaj!' I istog časa sam ga mogao vidjeti.

¹⁴ Reče mi zatim: "Bog naših predaka odabrao te je da spoznaš njegovu volju, da vidiš Pravednika i da mu čuješ glas.

¹⁵ Pred svima ćeš o njemu svjedočiti o tomu što si vidio i čuo.

¹⁶ Što čekaš? Ustani, krsti se i operi se od grijeha prizivajući njegovo ime.'

¹⁷ Po povratku u Jeruzalem jednog sam se dana molio u Hramu i pao u zanos.

¹⁸ Vidio sam Isusa kako mi govori: "Brzo otiđi iz Jeruzalema jer ti ljudi ovdje neće vjerovati kad im budeš svjedočio o meni!'

¹⁹ "Ali, Gospodine,' rekao sam, "pa znaju da sam one koji u tebe vjeruju bacao u tamnice i bičevao po sinagogama.

²⁰ A kad su ubili Stjepana, stajao sam ondje odobravajući. Čuvao sam ogrtače onima koji su ga kamenovali.'

²¹ Ali Gospodin mi reče: "Idi iz Jeruzalema jer te šaljem daleko, k poganima!''

²² Mnoštvo je slušalo sve dok Pavao nije izgovorio tu riječ. Nato složno poviču: 'Zbrišite ga s lica Zemlje! Nije pravo da takav živi!'

²³ Vikali su, bacali sa sebe ogrtače i vitlali prašinu u zrak.

Pavao otkriva da je rimski građanin

²⁴ Zapovjednik zato uvede Pavla u vojarnu i zapovjedi da ga izbičuju kako bi priznao zločin. Htio je znati zašto mnoštvo tako viče na njega.

²⁵ Kad su ga zavezali remenjem da ga bičuju, Pavao upita stotnika koji je bio ondje: 'Zar smijete bičevati rimskoga građanina, a ni sudili mu niste?'

²⁶ Stotnik nato ode zapovjedniku i reče: 'Što radiš? Taj je čovjek rimski građanin!'

²⁷ Zapovjednik ode k Pavlu i upita: 'Jesi li ti Rimljanin?''Jesam

²⁸ 'I ja sam

²⁹ Svi vojnici koji su ga trebali ispitivati odmah odstupe od njega. Zapovjednik se prestrašio doznavši da je Pavao Rimljanin jer ga je on okovao.

Pavao pred Velikim vijećem

³⁰ Sutradan zapovjednik skine Pavlu okove te zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i Vijeće. Htio je doznati za što ga židovi optužuju. Zato ga izvede pred njih.

23 Pavao se zagleda u vijećnike i reče: 'Braćo, sve do danas sam pred Bogom živio posve mirne savjesti.'

² Nato veliki svećenik Ananija zapovjedi onima do Pavla da ga udare po ustima.

³ 'Udarit će tebe Bog, zidu obijeljeni! Sjediš tu da me sudiš po Zakonu, a sam ga kršiš i zapovijedaš da me tuku!'

⁴ Nazočni rekoše Pavlu: 'Zar tako grdiš Božjega velikog svećenika?'

⁵ 'Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik

⁶ Pavao je znao da su neki članovi Velikoga vijeća saduceji, a neki farizeji, pa poviče: 'Braćo, ja sam farizej i preci su mi farizeji! Sudi mi se zbog nade u uskrsnuće mrtvih!'

⁷ Nato izbije svađa među farizejima i saducejima i mnoštvo se podijeli.

⁸ Saduceji, naime, kažu da nema ni uskrsnuća, ni anđela, ni duhova, a farizeji u sve to vjeruju.

⁹ Nastane silna graja. Neki pismoznanci iz farizejske sljedbe ustanu u Pavlovu obranu žestoko prosvjedujući: 'Ne nalazimo da je taj čovjek počinio ikakvo zlo! A što ako mu je govorio duh ili anđeo?'

¹⁰ Nastane tako velika svađa da se zapovjednik prestrašio da Pavla ne rastrgaju. Zapovjedi zato da vojnici siđu po njega. Oni ga otrgnu iz svjetine i odvedu natrag u vojarnu.

¹¹ Te noći Gospodin pristupi Pavlu i reče mu: 'Samo hrabro, Pavle! Kao što si za mene posvjedočio ovdje u Jeruzalemu, tako trebaš svjedočiti i u Rimu.'

Zavjera protiv Pavla

¹² Kad se razdanilo, židovi skuju urotu i zakunu se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.

¹³ Bilo ih je više od četrdesetorice.

¹⁴ Odu zatim kazati velikim svećenicima i starješinama: 'Zakleli smo se da nećemo jesti ni piti dok ne ubijemo Pavla.

¹⁵ Zato vi sada skupa s Vijećem zamolite zapovjednika da ga opet dovedu u Vijeće. Recite da želite pobliže razmotriti njegov slučaj. A mi ćemo ga pogubiti na putu ovamo.'

¹⁶ Ali Pavlov nećak, sin njegove sestre, dočuje za tu zavjeru pa ode u vojarnu dojaviti Pavlu.

¹⁷ Pavao pozove nekog stotnika i reče mu: 'Odvedi ovoga mladića k zapovjedniku. Ima mu nešto važno reći.'

¹⁸ Stotnik ga odvede i reče zapovjedniku: 'Zatvorenik Pavao pozvao me i zamolio da ovoga mladića dovedem k tebi jer ti ima nešto reći.'

¹⁹ Zapovjednik ga uhvati za ruku i povede u stranu te ga upita: 'Što mi želiš reći?'

²⁰ 'Neki su se židovi dogovorili da te sutra zamole da dovedeš Pavla u Vijeće pretvarajući se da žele pomnjivije ispitati njegov slučaj.

²¹ Ne čini to! Čekat će ga u zasjedi više od četrdesetero ljudi koji su se zakleli da neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju. Već su spremni i samo čekaju tvoj pristanak.'

²² Zapovjednik otpusti mladića i zapovjedi mu: 'Nikomu ne reci da si mi to javio.'

Pavla šalju u Cezareju

²³ Dozove zatim dva stotnika i reče im: 'Priredite dvjesto vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesto strijelaca da večeras po devetoj uri^[a] pođu u Cezareju.

²⁴ Pripravite Pavlu konje za jahanje te ga živa i zdrava odvedite upravitelju Feliksu.

²⁷ Ovoga su čovjeka uhvatili židovi i umalo ga ubili, kad sam pritrčao s vojnicima. Doznavši da je rimski građanin, sklonio sam ga od njih na sigurno.

²⁸ Odveo sam ga zatim pred njihovo Vijeće da doznam što je skrivio.

²⁹ Utvrdio sam da ga optužuju za nešto prijeporno glede njihova vjerskoga zakona - ali nije skrivio ništa što bi zasluživalo da ga se kazni smrću ili zatvorom.

³⁰ Javili su mi da su protiv njega skovali urotu. Šaljem ga zato tebi, a njegove tužitelje uputio sam da tužbu iznesu pred tobom.'

³¹ Te noći vojnici, prema zapovijedi, povedu Pavla u Antipatridu.

³² Sutradan se vrate u vojarnu ostavivši konjanike da ga odvedu dalje.

³³ Kad su oni pak s njim stigli u Cezareju, uruče upravitelju pismo i privedu Pavla pred njega.

³⁴ Upravitelj pročita pismo te zapita Pavla iz koje je pokrajine. 'Iz Cilicije

³⁵ 'Saslušat ću te kad stignu tvoji tužitelji

Pavao pred Feliksom

24 Nakon pet dana dođe židovski veliki svećenik Ananija sa starješinama i odvjetnikom Tertulom. Iznesu upravitelju tužbu protiv Pavla.

² Pošto su pozvali Pavla da dođe, Tertulijan ga počne optuživati pred upraviteljem:'Preuzvišeni Felikse, mi židovi uživamo velik mir i boljitak korisnih promjena u narodu zahvaljujući tvojoj providnosti.

³ Na svemu tome smo duboko zahvalni.

⁴ Da ti dugo ne dodijavam, molim te da nas blagonaklono poslušaš samo nakratko.

⁵ Utvrdili smo da je taj čovjek prava kuga, da neprekidno podjaruje židove po cijelomu svijetu i da je kolovođa nazaretske sljedbe.

⁶ Čak je i Hram pokušao oskvrnuti pa smo ga uhitili.

⁸ Ispitaš li ga sam, utvrdit ćeš da su naše optužbe opravdane.'

⁹ Potvrde to i drugi židovi podupirući ga.

¹⁰ Upravitelj glavom dade Pavlu znak da govori te on reče: 'Znam da već mnogo godina sudiš ovomu narodu i zato se mirne duše branim.

¹¹ Sam se možeš osvjedočiti da nije prošlo više od dvanaest dana otkako sam se otišao pokloniti Bogu u jeruzalemski Hram.

¹² Nisam ni s kim raspravljao niti dizao bunu ni ondje, ni u sinagogama, ni po gradu.

¹³ Ovi ljudi ne mogu dokazati to za što me optužuju.

¹⁴ Ali priznajem da sam sljedbenik Puta, koji oni nazivaju sljedbom, te služim Bogu svojih predaka vjerujući u sve što piše u židovskome Zakonu i u proročkim knjigama.

¹⁵ Jednako se, kao i oni, pouzdajem u Boga da će uskrsnuti i pravednici i nepravednici.

¹⁶ Zato se uvijek trudim imati čistu savjest i pred Bogom i pred ljudima.

¹⁷ Nakon nekoliko godina vratio sam se u Jeruzalem donijeti milodare svojemu narodu i prinijeti žrtvu Bogu.

¹⁸ Moji su me tužitelji vidjeli u Hramu kad sam dovršavao obred posvećenja, a ne sa svjetinom ni u metežu.

¹⁹ Ali ondje su bili neki židovi iz Male Azije - oni bi me, zapravo, trebali doći optužiti pred tobom ako imaju što protiv mene.

²⁰ Ili upitaj ove ovdje kakvu su krivnju na meni našli članovi Vijeća

²¹ osim možda jedne jedine riječi što sam ju viknuo stojeći među njima: "Danas mi se pred vama sudi jer vjerujem u uskrsnuće mrtvih!''

²² Feliks, koji je mnogo znao o Putu, odgodi preslušanje i reče: 'Pričekat ćete da dođe zapovjednik Lizija. On će riješiti vaš spor.'