³¹ Pokušali su ga ubiti, a tada je zapovjedniku rimske vojske u Jeruzalemu stigla vijest da se pobunio cijeli grad. ³² On je odmah poveo sa sobom neke vojnike i časnike te se brzo uputio k narodu. Kad su Židovi ugledali zapovjednika i vojnike, prestali su tući Pavla. ³³ Tada je zapovjednik pristupio Pavlu, uhitio ga i zapovjedio da ga vežu dvama lancima. Nakon toga, upitao je ljude tko je Pavao i što je učinio, na što su jedni počeli vikati jedno, a drugi drugo. ³⁴ U svoj toj zbrci zapovjednik nije mogao utvrditi što je istina pa je zapovjedio da Pavla odvedu u vojarnu. ³⁵ Kad se Pavao približio stepenicama, vojnici su ga morali ponijeti na rukama da ga zaštite od nasilne gomile ³⁶ koja ih je slijedila i vikala za njima: »Ubijte ga!«

³⁷ Baš kad su se spremali odvesti ga u vojarnu, Pavao je rekao zapovjedniku: »Smijem li vam se obratiti?«

Zapovjednik je rekao: »Zar ti znaš grčki? ³⁸ Ti onda nisi onaj Egipćanin koji je prije nekog vremena započeo pobunu i poveo sa sobom u pustinju četiri tisuće razbojnika?«

³⁹ Pavao je odgovorio: »Ja sam Židov iz Tarza, građanin znamenitoga grada u Ciliciji. Molim vas, dopustite mi da se obratim narodu!«

⁴⁰ I zapovjednik mu je dopustio. Pavao je stao na stepenice i rukom dao znak da želi govoriti. Narod se stišao, a Pavao je počeo govoriti na aramejskom jeziku.

Pavao se obraća narodu

22 »Braćo i očevi naroda, poslušajte što imam reći pred vama u svoju obranu!« ² Kad su čuli da im se obratio na aramejskom, još su se više stišali. Tada je Pavao rekao: ³ »Ja sam Židov. Rođen sam u Tarzu u Ciliciji, ali sam odrastao u ovom gradu. Bio sam Gamalielov učenik i on me potanko poučio Zakonu naših predaka. Revno sam služio Bogu, kao što to i vi danas činite. ⁴ Progonio sam i ubijao one koji su slijedili Put, uhićivao muškarce i žene te ih odvodio u zatvor. ⁵ O tome mogu posvjedočiti vrhovni svećenik i čitavo Vijeće starješina. Od njih sam primio pisma za našu židovsku braću u Damasku. Otišao sam onamo da uhitim Isusove sljedbenike i privedem ih u Jeruzalem da budu kažnjeni.«

Pavao govori o svom obraćenju

⁶ »Kad sam već bio blizu Damaska, negdje oko podne, odjednom je oko mene zasjalo jako svjetlo s neba. ⁷ Pao sam na zemlju i začuo glas koji mi je rekao: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ ⁸ Ja sam upitao: ‘Gospodine, tko si ti?’, a glas mi je odgovorio: ‘Ja sam Isus iz Nazareta kojega ti progoniš.’ ⁹ Oni koji su bili sa mnom vidjeli su svjetlo, ali nisu čuli glas koji mi je govorio. ¹⁰ Ja sam upitao: ‘Što da radim, Gospodine?’ A Gospodin mi je rekao: ‘Ustani i idi u Damask! Tamo će ti biti rečeno sve što ti je određeno da učiniš.’ ¹¹ Budući da je svjetlost bila toliko jaka da sam oslijepio, moji su me suputnici, vodeći me za ruku, odveli u Damask.

¹² Ondje se nalazio čovjek po imenu Ananija^[a], vjeran vršilac Zakona. Njega su cijenili svi tamošnji Židovi. ¹³ On mi je pristupio, stao pokraj mene i rekao: ‘Brate Savle, progledaj!’ Istoga sam trena progledao i ugledao Ananiju. ¹⁴ On mi je rekao: ‘Bog naših predaka izabrao te je da upoznaš njegovu volju. Izabrao te je da vidiš njegovog Pravednika i čuješ glas iz njegovih usta. ¹⁵ Ti ćeš svim ljudima govoriti o njemu i o tome što si vidio i čuo. ¹⁶ A sada, ne čekaj ni trena! Ustani i krsti se! Operi se od svojih grijeha, zazivajući njegovo ime.’

¹⁷ Kad sam se vratio u Jeruzalem, otišao sam u Hram. Dok sam ondje molio, imao sam viđenje. ¹⁸ Ugledao sam Isusa kako mi govori: ‘Smjesta otiđi iz Jeruzalema, jer njegovi stanovnici neće prihvatiti ono što im namjeravaš govoriti o meni.’ ¹⁹ Ja sam odgovorio: ‘Gospodine, ovdašnji ljudi znaju da sam išao od sinagoge do sinagoge, hvatao i tukao one koji vjeruju u tebe. ²⁰ Znaju i da sam bio prisutan kad su ubili Stjepana, tvog svjedoka. Ja sam stajao ondje i to odobravao. Čak sam čuvao odjeću onima koji su ga ubijali.’ ²¹ Isus mi je na to rekao: ‘Idi! Poslat ću te daleko, k nežidovskim narodima.’«

²² Židovi su slušali Pavla sve dok nije izgovorio te riječi, a tada su počeli vikati: »Uklonite ovoga čovjeka s lica zemlje! On ne zaslužuje da živi.« ²³ Dok su tako vikali, trgali su sa sebe odjeću i bacali prašinu u zrak. ²⁴ A zapovjednik je naredio da Pavla odvedu u vojarnu. Zapovjedio je da ga bičuju kako bi saznali zašto su Židovi tako vikali protiv njega. ²⁵ Kad su ga počeli vezivati za bičevanje, Pavao se obratio časniku koji je ondje stajao: »Je li dopušteno bičevati rimskoga građanina kojemu nije dokazana nikakva krivnja?«

²⁶ Kad je to čuo, časnik je otišao zapovjedniku i rekao mu: »Što to radite? Pa ovaj čovjek je rimski građanin!«

²⁷ Zapovjednik je prišao Pavlu i upitao ga: »Reci mi, jesi li ti stvarno rimski građanin?«

Pavao je rekao: »Jesam.«

²⁸ Zapovjednik je odgovorio: »Ja sam morao puno platiti da steknem rimsko građanstvo.«

Pavao je rekao: »A ja sam se s njime rodio.«

²⁹ Vojnici, koji su se spremali ispitivati Pavla, odmah su odstupili. I zapovjednik se uplašio kad je uvidio da je Pavao rimski građanin, a da ga je on stavio u lance.

Pavao govori židovskim vođama

³⁰ Sutradan je zapovjednik htio doznati za što Židovi optužuju Pavla pa mu je skinuo lance. A vodećim svećenicima i cijelom židovskom Velikom vijeću naredio je da se sastanu. Tada je izveo Pavla i doveo ga pred njih.

23 Pavao je pogledao članove Vijeća i rekao: »Braćo, do današnjeg dana živim čiste savjesti pred Bogom.« ² Na te je riječi vrhovni svećenik Ananija naredio onima koji su stajali pokraj Pavla da ga udare po ustima. ³ A Pavao je rekao Ananiji: »Tebe će udariti Bog, okrečeni zide! Sjediš ovdje i sudiš mi prema Zakonu, a protivno njemu naređuješ da me udaraju!«

⁴ Oni koji su stajali pokraj Pavla, rekli su: »Kako se usuđuješ vrijeđati Božjega vrhovnog svećenika!«

⁵ Pavao je odgovorio: »Braćo, nisam znao da je on vrhovni svećenik. Pa piše: ‘Ne govori loše o vladaru svoga naroda.’^[b]«

⁶ Kad je Pavao shvatio da su neki članovi Vijeća saduceji, a neki farizeji, povikao je: »Braćo, ja sam farizej. I moj je otac bio farizej. Ovdje mi se sudi zbog moje nade u uskrsnuće od mrtvih.«

⁷ Čim je to rekao, nastala je prepirka između farizeja i saduceja, a Vijeće se podijelilo na dva tabora. ⁸ Saduceji tvrde da nema uskrsnuća i da ne postoje ni anđeli, ni duhovi, a farizeji sve to priznaju. ⁹ Nastao je silan metež. Neki su se učitelji Zakona iz stranke farizeja ustali i odlučno izjavili: »Mi ne nalazimo nikakve krivnje na tom čovjeku. Možda mu je zaista govorio neki duh ili anđeo.«

¹⁰ Prepirka je postala vrlo žestoka pa se zapovjednik uplašio da će Židovi rastrgati Pavla. Stoga je zapovjedio vojnicima da siđu među ljude, izvuku Pavla i odvedu ga u vojarnu.

¹¹ Sljedeće je noći Gospodin došao k Pavlu i rekao mu: »Samo hrabro, ovako kako si svjedočio za mene ovdje u Jeruzalemu, tako trebaš učiniti i u Rimu.«

¹² Kad se razdanilo, Židovi su skovali urotu. Zakleli su se, uz zaziv prokletstva na sebe, da neće ni jesti ni piti sve dok ne ubiju Pavla. ¹³ Bilo ih je više od četrdeset koji su sudjelovali u toj uroti. ¹⁴ Potom su otišli vodećim svećenicima i starješinama te im rekli: »Čvrsto smo se zakleli, uz zaziv prokletstva na sebe, da nećemo ništa jesti sve dok ne ubijemo Pavla. ¹⁵ A vi sada, zajedno s Vijećem, zatražite od zapovjednika da dovede Pavla k vama. Recite mu da želite detaljnije ispitati njegov slučaj. Mi smo ga spremni ubiti dok je još na putu.«

¹⁶ No sin Pavlove sestre saznao je za zasjedu. Uputio se u vojarnu i obavijestio Pavla. ¹⁷ Pavao je pozvao jednoga od časnika i rekao mu: »Odvedi ovog mladića zapovjedniku! Ima mu nešto priopćiti.« ¹⁸ Časnik je odveo mladića zapovjedniku i rekao mu: »Zatvorenik Pavao pozvao me i zamolio da ti dovedem ovoga mladića jer ti želi nešto priopćiti.«

¹⁹ Zapovjednik je uzeo mladića za ruku, poveo ga u stranu i rekao: »Što mi želiš reći?«

²⁰ Mladić je odgovorio: »Židovi su se dogovorili da te zamole da dovedeš Pavla sutra pred Vijeće. Izlika će im biti da ga žele detaljnije ispitati. ²¹ To nije istina, više od njih četrdeset čeka Pavla u zasjedi. Zakleli su se da neće ni jesti ni piti sve dok ga ne ubiju. Oni su spremni, samo čekaju tvoj pristanak.«

²² Zapovjednik je otpustio mladića i naredio mu: »Ne govori nikomu da si me obavijestio o ovome.«

Pavla šalju u Cezareju

²³ Zatim je pozvao dvojicu časnika i rekao im: »Do devet sati navečer pripremite dvjesto vojnika za put u Cezareju. Pripremite i sedamdeset konjanika i dvjesto strijelaca. ²⁴ Pripremite Pavlu konje za put i dovedite ga upravitelju Feliksu živog i zdravog.« ²⁵ Zapovjednik je napisao i pismo u kojem je pisalo:

²⁶ »Klaudije Lizija upućuje pozdrave preuzvišenom upravitelju Feliksu.

²⁷ Ovoga su čovjeka Židovi uhvatili i namjeravali ga ubiti. Kad sam saznao da je on rimski građanin, sa svojim sam ga vojnicima izbavio iz njihovih ruku. ²⁸ Htio sam doznati za što ga optužuju pa sam ga doveo pred njihovo Vijeće. ²⁹ Saznao sam da ga optužuju zbog nekih spornih pitanja u vezi s njihovim Zakonom, no te optužbe ne zahtijevaju smrtnu kaznu ni zatvor. ³⁰ Kad sam saznao da je skovana urota protiv njega, smjesta sam ga poslao k tebi. Naredio sam, također, da se oni koji ga optužuju, obrate tebi i iznesu svoje optužbe.«

³¹ Vojnici su izvršili sve zapovijedi. Noću su uzeli Pavla iz pritvora i odveli ga u Antipatridu. ³² Sutradan su konjanike uputili dalje s Pavlom, a ostali su se vratili u vojarnu. ³³ Kad su stigli u Cezareju, uručili su upravitelju pismo i izručili mu Pavla. ³⁴ Kad je upravitelj pročitao pismo, upitao je Pavla iz koje je pokrajine. Kad je saznao da je iz Cilicije, ³⁵ rekao je: »Saslušat ću tvoj slučaj kad stignu tvoji tužitelji.« Zapovjedio je da ga čuvaju pod stražom u Herodovoj palači.

Židovi optužuju Pavla

24 Pet dana nakon toga, vrhovni svećenik Ananija uputio se u Cezareju s nekim starješinama i odvjetnikom koji se zvao Tertul. Oni su iznijeli upravitelju svoje optužbe protiv Pavla.

² Pavao je pozvan unutra, a Tertul je pred Feliksom počeo iznositi optužbe: »Preuzvišeni Felikse, zahvaljujući tebi, uživamo mir, a zahvaljujući tvojoj mudrosti, u našoj su zemlji provedene nužne promjene. ³ Uvijek i na svaki način mi to primamo s velikom zahvalnošću. ⁴ Ne želimo ti oduzimati vrijeme, ali bismo te zamolili da nas kratko saslušaš. ⁵ Ovaj nam čovjek stvara nevolje. Diže pobune među Židovima širom svijeta i vođa je nazarejske sljedbe. ⁶ Pokušao je oskvrnuti i naš Hram, ali smo ga u tome spriječili. ^{7 [c] 8} Ako ga ispitaš, i sam ćeš se uvjeriti što je istina u vezi s tim za što ga optužujemo.« ⁹ A ostali su se Židovi složili s njegovim riječima. Tvrdili su da je istina sve što je rekao Tertul.

¹⁰ Kad je upravitelj kretnjom dao znak Pavlu da može govoriti, Pavao je počeo: »Znam da si već mnogo godina sudac ovom narodu i zato mi je drago što se mogu braniti pred tobom. ¹¹ Kao što se možeš uvjeriti, nije prošlo više od dvanaest dana otkako sam krenuo u Jeruzalem pokloniti se Bogu. ¹² Ovi me ljudi nisu zatekli da se i sa kim prepirem u Hramu, da dižem ljude na pobunu, bilo u sinagogama ili igdje drugdje u gradu. ¹³ Oni ne mogu pred tobom dokazati ove optužbe protiv mene. ¹⁴ No priznat ću ti: ja štujem Boga naših predaka i slijedim Put, koji oni nazivaju sektom. Vjerujem u sve što piše u Zakonu i Prorocima. ¹⁵ Isto tako, s ovim ljudima dijelim istu nadu da će Bog podići iz mrtvih i pravedne i nepravedne. ¹⁶ Stoga, dajem sve od sebe da uvijek imam čistu savjest i pred Bogom i pred ljudima.

¹⁷ Nisam već godinama bio u Jeruzalemu, a sad sam došao da svom narodu donesem darove za siromašne i da prinesem žrtve. ¹⁸ Upravo sam završio obred pranja u Hramu kad su me pronašli. Nije bilo nikakve gužve oko mene niti ikakvog nemira. ¹⁹ Neki su Židovi iz Azije bili tamo, pa bi i oni trebali doći ovdje da svjedoče pred tobom i optužuju me, ako imaju što protiv mene. ²⁰ Stao sam i pred Vijeće u Jeruzalemu. Neka ovi što su ovdje kažu je li mi ono dokazalo ikakvu krivnju. ²¹ Osim ako se ne radi o jednoj stvari koju sam viknuo dok sam stajao među njima: ‘Vi mi danas sudite zbog toga što vjerujem u uskrsnuće mrtvih!’«

²² Tada je Feliks, koji je bio dobro upoznat s Putom, prekinuo saslušanje i rekao: »Kada dođe zapovjednik Lizija, donijet ću odluku o vašem slučaju.«