Add parallel Print Page Options

22 Pavao zato stane posred Areopaga i reče: 'Atenjani! Vidim da ste vrlo pobožni.

23 Prolazeći gradom, promatrao sam vaše brojne žrtvenike. Na jednome od njih pisalo je: Nepoznatome Bogu. želim vam dakle navijestiti tog Boga kojega štujete, ali ga ne poznajete.

24 On je stvorio svijet i sve što je na njemu. Gospodar je neba i zemlje i ne prebiva u hramovima koje je načinila ljudska ruka.

25 Ne poslužuju ga ljudske ruke. On je taj koji svima daje život, dah i sve što je potrebno.

26 Od jednoga je čovjeka stvorio cijeli ljudski rod da živi na cijeloj Zemlji. Odredio je vrijeme i granice njihova prebivanja.

27 On želi da svi traže Boga ne bi li ga nekako napipali i našli. Nije daleko ni od koga od nas.

28 Jer u njemu živimo, krećemo se i jesmo. Kao što je rekao i jedan od vaših pjesnika: "Njegova smo djeca.'

29 Ako je dakle tako, Boga ne smijemo smatrati idolom, likom od zlata, srebra ili kamena, isklesanim ljudskom vještinom i maštom.

30 Bog se ne obazire na neznanje u kojemu su ljudi živjeli, nego sada svakomu nudi da se obrati od idola k njemu.

31 Jer odredio je dan kad će pravedno suditi svijetu po Čovjeku kojega je za to odredio i pred svima ga potvrdio uskrisivši ga od mrtvih.'

32 Kad su čuli kako spominje uskrsnuće od mrtvih, neki se počnu smijati, a drugi rekoše: 'Još ćemo te o tome slušati!'

33 Tako Pavao prestane s njima raspravljati.

Read full chapter