Add parallel Print Page Options

Poslanje Barnabe i Savla

13 Među prorocima i učiteljima u sirijskoj Antiohiji bili su Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, koji je kao dijete othranjen s Herodom Antipom, i Savao.

Dok su jednom obavljali Božju službu i postili, Sveti Duh im reče: 'Pošaljite Barnabu i Savla na djelo na koje sam ih pozvao.'

Postili su i dalje i molili. Zatim na njih polože ruke i pošalju ih na put.

Prvo Pavlovo misijsko putovanje

Savla i Barnabu Sveti je Duh poslao u Seleuciju, a odande jedrenjakom na Cipar.

Kad su došli u grad Salaminu, navješćivali su Božju riječ po židovskim sinagogama. Ivan Marko pratio ih je i pomagao im.

Kad su tako prešli sav otok i stigli do grada Pafa, naiđu na nekog vračara, samozvanog proroka imenom Barjesus.

Bio je iz kruga namjesnika Sergija Pavla, razborita čovjeka. Sergije pozove Barnabu i Savla pa ih zamoli da mu kazuju Božju riječ,

ali usprotivi im se vračar Elim (tako mu ime glasi na grčkome) i namjesnika počne odvraćati od vjere.

Tada ga Savao, kojega su zvali i Pavao, pun Svetoga Duha, ošine pogledom

10 i reče: 'Sine đavolski pun lukavštine i pakosti, neprijatelju svake pravednosti, dokle ćeš iskrivljavati ispravne putove Gospodnje?

11 Udarit će te sada ruka Gospodnja! Oslijepit ćeš na neko vrijeme i nećeš gledati Sunca!' Na vračara smjesta padne tama te on počne glavinjati uokolo tražeći tko će ga voditi.

12 Kad je namjesnik vidio što se dogodilo, povjeruje i zadivi se učenju Gospodnjem.

Pavao propovijeda u pizidijskoj Antiohiji

13 Pavao i njegovi pratitelji otisnu se lađom iz Pafa te stignu u luku Pergu u Pamfiliji.[a] Ondje ih napusti Ivan Marko i vrati se u Jeruzalem.

14 Barnaba i Pavao iz Perge odu u pizidijsku Antiohiju.U subotu odu u sinagogu i sjednu.

15 Nakon uobičajenog čitanja Mojsijeva zakona i Proroka nadstojnici sinagoge im poruče: 'Braćo, imate li koju riječ utjehe za narod, govorite!'

16 Nato Pavao ustane, podigne ruku i reče: 'Izraelci i svi koji se bojite izraelskoga Boga, čujte:

17 Bog ovoga, izraelskog naroda izabrao je naše pretke i učinio da napreduju u Egiptu. Zatim ih je svojom silnom rukom izveo iz te zemlje u kojoj su robovali.

18 Četrdesetak godina ih je u pustinji strpljivo podnosio.

19 Zatro je sedam naroda u kanaanskoj zemlji da bi im njihovu zemlju dao u naslijeđe.

20 Sve je to trajalo kojih četiristo pedeset godina. Potom im je dao suce da vladaju njima - sve do proroka Samuela.

21 Tada su ljudi zaiskali kralja pa im je Bog dao Šaula, Kišova sina iz Benjaminova plemena, da vlada četrdeset godina.

22 Ali njega je svrgnuo i postavio im za kralja Davida, za kojega je sam rekao: "Jišajev sin David čovjek je po mojemu srcu jer će učiniti sve što želim.'[b]

23 Iz Davidova je potomstva Bog po svojemu obećanju Izraelu izveo Spasitelja Isusa.

24 Prije Isusova dolaska Ivan Krstitelj propovijedao je svem izraelskom narodu da se mora obratiti Bogu i krstiti.

25 Kad je Ivan završavao sa svojoj službom, govorio je: "Nisam onaj za kojega me smatrate. Nisam Mesija. Ali on dolazi za mnom. Ja mu nisam dostojan ni biti robom.'[c]

26 Braćo moja, sinovi Abrahamovi i svi koji se bojite Izraelova Boga, ta je riječ spasenja nama namijenjena!

27 žitelji Jeruzalema i njihovi vođe ispunili su proročanstvo osudivši Isusa na smrt. Nisu ga prepoznali ni shvatili da je on taj o kojemu su pisali proroci iako svake subote čitaju iz proročkih knjiga.

28 Tražili su od Pilata da ga smakne iako za to nisu imali nikakav razlog.

29 Kad su tako ispunili proročanstva o njegovoj smrti, skinuli su ga s križa i položili u grob.

30 Ali Bog ga je uskrisio od mrtvih.

31 Mnogo dana ukazivao se onima koji su s njim išli iz Galileje u Jeruzalem. Oni sad o njemu svjedoče narodu.

32 A mi vam navješćujemo Radosnu vijest. Bog je ispunio obećanje koje je dao našim precima

33 za života nas, njihove djece, uskrisivši Isusa od mrtvih. O tomu govori Drugi psalam:
    "Ti si moj Sin,
            danas sam ti postao Ocem.'[d]

34 Jer Bog je obećao da će ga podignuti od mrtvih i da nikada više neće umrijeti. Rekao je: "Vama ću dati svete blagoslove koje sam pouzdano obećao Davidu.'[e]

35 Na drugome mjestu kaže: "Nećeš dopustiti da tvoj svetac istrune.'[f]

36 To se ne odnosi na Davida jer je on služio svojemu naraštaju po Božjoj volji i zatim preminuo i bio pokopan, a tijelo mu je istrunulo.

37 Riječ je o nekomu drugome - kojega je Bog podignuo od mrtvih i čije tijelo nije istrunulo.

38 Čujte me, braćo! U tome čovjeku, Isusu, imate oproštenje svojih grijeha.

39 Tko god povjeruje u njega, oslobađa se krivnje i opravdan je pred Bogom za sve za što vas Mojsijev zakon nije mogao opravdati.

40 Pazite! Nemojte da vas snađe ono što piše u Prorocima:
41     "Gledajte, vi preziratelji,
            snebivajte se i umrite!
    Jer u vaše dane činim djelo
            u koje ne biste vjerovali
            da vam tko o njemu ispriča.''[g]

42 Kad su Pavao i Barnaba izlazili iz sinagoge, ljudi ih zamole da im iduće subote dođu govoriti o tomu.

43 Mnogi židovi i pobožni obraćenici na judaizam su nakon sastanka u sinagogi išli za Pavlom i Barnabom. Poticali su ih: 'Božjom milošću, ostanite vjerni!'.

Pavao se vraća poganima

44 Sljedeće subote gotovo je sav grad nagrnuo da čuje riječ Gospodnju.

45 Kad su židovski vođe ugledali mnoštvo, spopadne ih zavist. Vrijeđali su Pavla i suprotstavljali se onomu što je govorio.

46 Na to su im Pavao i Barnaba hrabro rekli: 'Božju Radosnu vijest najprije je trebalo navijestiti vama židovima. Ali kako je vi odbacujete i sami sebe smatrate nedostojnima vječnoga života, navijestit ćemo ju poganima.

47 Jer to nam je zapovjedio Gospodin rekavši:
    "Postavio sam te za svjetlost poganima, da
            doneseš spasenje u sve krajeve Zemlje.''[h]

48 Kad su pogani to čuli, počnu se radovati i zahvaljivati Gospodinu na njegovoj Riječi. I svi koji su bili određeni za vječni život, povjeruju.

49 A Riječ Gospodnja pronijela se cijelim tim krajem.

50 Ali židovski vođe nagovore neke utjecajne bogobojazne žene i gradske dužnosnike te oni pokrenu progon protiv Pavla i Barnabe i istjeraju ih iz grada.

51 Njih dvojica stresu prašinu s nogu protiv njih i odu u grad Ikonij.

52 A vjernici[i] su bili puni radosti i Svetoga Duha.

Pavao i Barnaba u Ikoniju

14 U Ikoniju[j] Pavao i Barnaba također uđu u židovsku sinagogu te su propovijedali s takvom silom da je povjerovalo veliko mnoštvo židova i pogana.[k]

Ali židovi koji nisu htjeli poslušati podjare pogane protiv Pavla i Barnabe klevećući ih.

Apostoli su ipak ondje dugo ostali i hrabro propovijedali o Božjoj milosti. A Bog je potvrđivao njihove riječi dajući da im da čine čudesa i znamenja.

žitelji grada podijelili su se. Neki su bili za židove, drugi za apostole.

Na koncu pogani i židovi sa svojim poglavarima navale na njih da ih kamenuju.

Kad su to doznali, pobjegnu u likaonske gradove Listru i Derbu

te su ondje navješćivali Radosnu vijest.

Pavao i Barnaba u Listri i Derbi

U Listri Pavao i Barnaba naiđu na čovjeka hroma od rođenja. Nikada nije hodao.

Slušao je Pavlovo propovijedanje

10 i Pavao je vidio da vjeruje u iscjeljenje pa mu glasno reče: 'Ustani!' Čovjek skoči i prohoda.

11 Kad je mnoštvo vidjelo što je Pavao učinio, poviče na svojemu likaonskom narječju: 'Bogovi u ljudskom obličju sišli su k nama!'

12 Zaključili su da je Barnaba grčki bog Zeus, a Pavao Hermes jer je vodio glavnu riječ.

13 Iz Zeusova hrama u predgrađu dođe svećenik s bikovima i cvjetnim vijencima te su ih on inarod htjeli žrtvovati apostolima pred gradskim vratima.

14 Kad su za to čuli Barnaba i Pavao, razderu svoju odjeću i potrče među narod vičući:

15 'Ljudi, što to radite? Mi smo samo smrtnici, jednako kao i vi! Došli smo vam navijestiti Radosnu vijest, da se od tih ispraznosti obratite živomu Bogu koji je stvorio nebo, zemlju, more i sve što je u njima!

16 Prije je puštao da svaki narod ide svojim putem,

17 ali nikada vas nije ostavljao bez svjedočanstva o sebi. Uvijek je slao dobročinstva s neba: kišu, dobru žetvu, hranu i radost u srca.'

18 Ali svejedno su jedva spriječili mnoštvo da im prinese žrtvu.

19 Neki židovi iz Antiohije i Ikonija dođu i podjare svjetinu da kamenuje Pavla. Zatim ga odvuku izvan grada misleći da je mrtav.

20 Ali kad su ga okružili vjernici,[l] Pavao ustane i vrati se u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.

Pavao i Barnaba vraćaju se u sirijsku Antiohiju

21 Kad su u Derbi navijestili Radosnu vijest i stekli brojne učenike, vrate se u Listru, Ikonij i Antiohiju.

22 Ondje su snažili vjernike i ohrabrivali ih da ustraju u vjeri podsjećajući ih da u Božje kraljevstvo treba ući kroz mnoge nevolje.

23 Po crkvama su postavljali starješine te su ih, pošto su za njih postili i molili, predavali na brigu Gospodinu u kojega su povjerovali.

24 Zatim kroz Pizidiju opet dođu u Pamfiliju.

25 U Pergi su opet propovijedali Riječ, a zatim odu u Ataliju.

26 Odande na koncu odjedre u sirijsku Antiohiju odakle su i započeli putovanje, povjereni Božjoj milosti za djelo koje su dovršili.

27 Kad stignu u Antiohiju, sazovu Crkvu i ispripovijedaju što je Bog sve kroz njih učinio na putu: kako je i poganima otvorio vrata vjere.

28 I dugo su ondje ostali s vjernicima.

Footnotes

  1. Djela apostolska 13:13 Pamfilija i Pizidija bile su pokrajine u današnjoj Turskoj.
  2. Djela apostolska 13:22 1. Samuelova 13:14.
  3. Djela apostolska 13:25 U grčkome: ni odvezati sandale.
  4. Djela apostolska 13:33 Psalam 2:7.
  5. Djela apostolska 13:34 Izaija 55:3.
  6. Djela apostolska 13:35 Psalam 16:10.
  7. Djela apostolska 13:41 Habakuk 1:5
  8. Djela apostolska 13:47 Izaija 49:6.
  9. Djela apostolska 13:52 U grčkome: učenici.
  10. Djela apostolska 14:1 Ikonij, Listra i Derba (14:6) bili su gradovi na području današnje Turske.
  11. Djela apostolska 14:1 U grčkome: židova i Grka.
  12. Djela apostolska 14:20 U grčkome: učenici. Isto i u 15:23, 36 i 40.