Djela apostolska 13-14
Knijga O Kristu
Poslanje Barnabe i Savla
13 Među prorocima i učiteljima u sirijskoj Antiohiji bili su Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, koji je kao dijete othranjen s Herodom Antipom, i Savao.
2 Dok su jednom obavljali Božju službu i postili, Sveti Duh im reče: 'Pošaljite Barnabu i Savla na djelo na koje sam ih pozvao.'
3 Postili su i dalje i molili. Zatim na njih polože ruke i pošalju ih na put.
Prvo Pavlovo misijsko putovanje
4 Savla i Barnabu Sveti je Duh poslao u Seleuciju, a odande jedrenjakom na Cipar.
5 Kad su došli u grad Salaminu, navješćivali su Božju riječ po židovskim sinagogama. Ivan Marko pratio ih je i pomagao im.
6 Kad su tako prešli sav otok i stigli do grada Pafa, naiđu na nekog vračara, samozvanog proroka imenom Barjesus.
7 Bio je iz kruga namjesnika Sergija Pavla, razborita čovjeka. Sergije pozove Barnabu i Savla pa ih zamoli da mu kazuju Božju riječ,
8 ali usprotivi im se vračar Elim (tako mu ime glasi na grčkome) i namjesnika počne odvraćati od vjere.
9 Tada ga Savao, kojega su zvali i Pavao, pun Svetoga Duha, ošine pogledom
10 i reče: 'Sine đavolski pun lukavštine i pakosti, neprijatelju svake pravednosti, dokle ćeš iskrivljavati ispravne putove Gospodnje?
11 Udarit će te sada ruka Gospodnja! Oslijepit ćeš na neko vrijeme i nećeš gledati Sunca!' Na vračara smjesta padne tama te on počne glavinjati uokolo tražeći tko će ga voditi.
12 Kad je namjesnik vidio što se dogodilo, povjeruje i zadivi se učenju Gospodnjem.
Pavao propovijeda u pizidijskoj Antiohiji
13 Pavao i njegovi pratitelji otisnu se lađom iz Pafa te stignu u luku Pergu u Pamfiliji.[a] Ondje ih napusti Ivan Marko i vrati se u Jeruzalem.
14 Barnaba i Pavao iz Perge odu u pizidijsku Antiohiju.U subotu odu u sinagogu i sjednu.
15 Nakon uobičajenog čitanja Mojsijeva zakona i Proroka nadstojnici sinagoge im poruče: 'Braćo, imate li koju riječ utjehe za narod, govorite!'
16 Nato Pavao ustane, podigne ruku i reče: 'Izraelci i svi koji se bojite izraelskoga Boga, čujte:
17 Bog ovoga, izraelskog naroda izabrao je naše pretke i učinio da napreduju u Egiptu. Zatim ih je svojom silnom rukom izveo iz te zemlje u kojoj su robovali.
18 Četrdesetak godina ih je u pustinji strpljivo podnosio.
19 Zatro je sedam naroda u kanaanskoj zemlji da bi im njihovu zemlju dao u naslijeđe.
20 Sve je to trajalo kojih četiristo pedeset godina. Potom im je dao suce da vladaju njima - sve do proroka Samuela.
21 Tada su ljudi zaiskali kralja pa im je Bog dao Šaula, Kišova sina iz Benjaminova plemena, da vlada četrdeset godina.
22 Ali njega je svrgnuo i postavio im za kralja Davida, za kojega je sam rekao: "Jišajev sin David čovjek je po mojemu srcu jer će učiniti sve što želim.'[b]
23 Iz Davidova je potomstva Bog po svojemu obećanju Izraelu izveo Spasitelja Isusa.
24 Prije Isusova dolaska Ivan Krstitelj propovijedao je svem izraelskom narodu da se mora obratiti Bogu i krstiti.
25 Kad je Ivan završavao sa svojoj službom, govorio je: "Nisam onaj za kojega me smatrate. Nisam Mesija. Ali on dolazi za mnom. Ja mu nisam dostojan ni biti robom.'[c]
26 Braćo moja, sinovi Abrahamovi i svi koji se bojite Izraelova Boga, ta je riječ spasenja nama namijenjena!
27 žitelji Jeruzalema i njihovi vođe ispunili su proročanstvo osudivši Isusa na smrt. Nisu ga prepoznali ni shvatili da je on taj o kojemu su pisali proroci iako svake subote čitaju iz proročkih knjiga.
28 Tražili su od Pilata da ga smakne iako za to nisu imali nikakav razlog.
29 Kad su tako ispunili proročanstva o njegovoj smrti, skinuli su ga s križa i položili u grob.
30 Ali Bog ga je uskrisio od mrtvih.
31 Mnogo dana ukazivao se onima koji su s njim išli iz Galileje u Jeruzalem. Oni sad o njemu svjedoče narodu.
32 A mi vam navješćujemo Radosnu vijest. Bog je ispunio obećanje koje je dao našim precima
33 za života nas, njihove djece, uskrisivši Isusa od mrtvih. O tomu govori Drugi psalam:
"Ti si moj Sin,
danas sam ti postao Ocem.'[d]
34 Jer Bog je obećao da će ga podignuti od mrtvih i da nikada više neće umrijeti. Rekao je: "Vama ću dati svete blagoslove koje sam pouzdano obećao Davidu.'[e]
35 Na drugome mjestu kaže: "Nećeš dopustiti da tvoj svetac istrune.'[f]
36 To se ne odnosi na Davida jer je on služio svojemu naraštaju po Božjoj volji i zatim preminuo i bio pokopan, a tijelo mu je istrunulo.
37 Riječ je o nekomu drugome - kojega je Bog podignuo od mrtvih i čije tijelo nije istrunulo.
38 Čujte me, braćo! U tome čovjeku, Isusu, imate oproštenje svojih grijeha.
39 Tko god povjeruje u njega, oslobađa se krivnje i opravdan je pred Bogom za sve za što vas Mojsijev zakon nije mogao opravdati.
40 Pazite! Nemojte da vas snađe ono što piše u Prorocima:
41 "Gledajte, vi preziratelji,
snebivajte se i umrite!
Jer u vaše dane činim djelo
u koje ne biste vjerovali
da vam tko o njemu ispriča.''[g]
42 Kad su Pavao i Barnaba izlazili iz sinagoge, ljudi ih zamole da im iduće subote dođu govoriti o tomu.
43 Mnogi židovi i pobožni obraćenici na judaizam su nakon sastanka u sinagogi išli za Pavlom i Barnabom. Poticali su ih: 'Božjom milošću, ostanite vjerni!'.
Pavao se vraća poganima
44 Sljedeće subote gotovo je sav grad nagrnuo da čuje riječ Gospodnju.
45 Kad su židovski vođe ugledali mnoštvo, spopadne ih zavist. Vrijeđali su Pavla i suprotstavljali se onomu što je govorio.
46 Na to su im Pavao i Barnaba hrabro rekli: 'Božju Radosnu vijest najprije je trebalo navijestiti vama židovima. Ali kako je vi odbacujete i sami sebe smatrate nedostojnima vječnoga života, navijestit ćemo ju poganima.
47 Jer to nam je zapovjedio Gospodin rekavši:
"Postavio sam te za svjetlost poganima, da
doneseš spasenje u sve krajeve Zemlje.''[h]
48 Kad su pogani to čuli, počnu se radovati i zahvaljivati Gospodinu na njegovoj Riječi. I svi koji su bili određeni za vječni život, povjeruju.
49 A Riječ Gospodnja pronijela se cijelim tim krajem.
50 Ali židovski vođe nagovore neke utjecajne bogobojazne žene i gradske dužnosnike te oni pokrenu progon protiv Pavla i Barnabe i istjeraju ih iz grada.
51 Njih dvojica stresu prašinu s nogu protiv njih i odu u grad Ikonij.
52 A vjernici[i] su bili puni radosti i Svetoga Duha.
Pavao i Barnaba u Ikoniju
14 U Ikoniju[j] Pavao i Barnaba također uđu u židovsku sinagogu te su propovijedali s takvom silom da je povjerovalo veliko mnoštvo židova i pogana.[k]
2 Ali židovi koji nisu htjeli poslušati podjare pogane protiv Pavla i Barnabe klevećući ih.
3 Apostoli su ipak ondje dugo ostali i hrabro propovijedali o Božjoj milosti. A Bog je potvrđivao njihove riječi dajući da im da čine čudesa i znamenja.
4 žitelji grada podijelili su se. Neki su bili za židove, drugi za apostole.
5 Na koncu pogani i židovi sa svojim poglavarima navale na njih da ih kamenuju.
6 Kad su to doznali, pobjegnu u likaonske gradove Listru i Derbu
7 te su ondje navješćivali Radosnu vijest.
Pavao i Barnaba u Listri i Derbi
8 U Listri Pavao i Barnaba naiđu na čovjeka hroma od rođenja. Nikada nije hodao.
9 Slušao je Pavlovo propovijedanje
10 i Pavao je vidio da vjeruje u iscjeljenje pa mu glasno reče: 'Ustani!' Čovjek skoči i prohoda.
11 Kad je mnoštvo vidjelo što je Pavao učinio, poviče na svojemu likaonskom narječju: 'Bogovi u ljudskom obličju sišli su k nama!'
12 Zaključili su da je Barnaba grčki bog Zeus, a Pavao Hermes jer je vodio glavnu riječ.
13 Iz Zeusova hrama u predgrađu dođe svećenik s bikovima i cvjetnim vijencima te su ih on inarod htjeli žrtvovati apostolima pred gradskim vratima.
14 Kad su za to čuli Barnaba i Pavao, razderu svoju odjeću i potrče među narod vičući:
15 'Ljudi, što to radite? Mi smo samo smrtnici, jednako kao i vi! Došli smo vam navijestiti Radosnu vijest, da se od tih ispraznosti obratite živomu Bogu koji je stvorio nebo, zemlju, more i sve što je u njima!
16 Prije je puštao da svaki narod ide svojim putem,
17 ali nikada vas nije ostavljao bez svjedočanstva o sebi. Uvijek je slao dobročinstva s neba: kišu, dobru žetvu, hranu i radost u srca.'
18 Ali svejedno su jedva spriječili mnoštvo da im prinese žrtvu.
19 Neki židovi iz Antiohije i Ikonija dođu i podjare svjetinu da kamenuje Pavla. Zatim ga odvuku izvan grada misleći da je mrtav.
20 Ali kad su ga okružili vjernici,[l] Pavao ustane i vrati se u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.
Pavao i Barnaba vraćaju se u sirijsku Antiohiju
21 Kad su u Derbi navijestili Radosnu vijest i stekli brojne učenike, vrate se u Listru, Ikonij i Antiohiju.
22 Ondje su snažili vjernike i ohrabrivali ih da ustraju u vjeri podsjećajući ih da u Božje kraljevstvo treba ući kroz mnoge nevolje.
23 Po crkvama su postavljali starješine te su ih, pošto su za njih postili i molili, predavali na brigu Gospodinu u kojega su povjerovali.
24 Zatim kroz Pizidiju opet dođu u Pamfiliju.
25 U Pergi su opet propovijedali Riječ, a zatim odu u Ataliju.
26 Odande na koncu odjedre u sirijsku Antiohiju odakle su i započeli putovanje, povjereni Božjoj milosti za djelo koje su dovršili.
27 Kad stignu u Antiohiju, sazovu Crkvu i ispripovijedaju što je Bog sve kroz njih učinio na putu: kako je i poganima otvorio vrata vjere.
28 I dugo su ondje ostali s vjernicima.
Footnotes
- Djela apostolska 13:13 Pamfilija i Pizidija bile su pokrajine u današnjoj Turskoj.
- Djela apostolska 13:22 1. Samuelova 13:14.
- Djela apostolska 13:25 U grčkome: ni odvezati sandale.
- Djela apostolska 13:33 Psalam 2:7.
- Djela apostolska 13:34 Izaija 55:3.
- Djela apostolska 13:35 Psalam 16:10.
- Djela apostolska 13:41 Habakuk 1:5
- Djela apostolska 13:47 Izaija 49:6.
- Djela apostolska 13:52 U grčkome: učenici.
- Djela apostolska 14:1 Ikonij, Listra i Derba (14:6) bili su gradovi na području današnje Turske.
- Djela apostolska 14:1 U grčkome: židova i Grka.
- Djela apostolska 14:20 U grčkome: učenici. Isto i u 15:23, 36 i 40.
Djela 13-14
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
Barnaba i Savao kreću na put
13 U Crkvi u Antiohiji bilo je nekoliko proroka i učitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, koji je odrastao zajedno s vladarom Herodom[a], i Savao. 2 Dok su služili Gospodinu i postili, Sveti Duh im je rekao: »Dajte mi Barnabu i Savla da obave zadatak koji sam im namijenio.«
3 Nakon što su svi zajedno postili i molili, položili su ruke na Barnabu i Savla te ih otpremili na put.
Barnaba i Savao na Cipru
4 Poslani od Svetog Duha, Barnaba i Savao stigli su do Seleucije, a odatle su otplovili do Cipra. 5 Kad su stigli u Salaminu, propovijedali su Božju riječ u židovskim sinagogama, a pomagao im je Ivan zvani Marko.
6 Obišli su čitav otok sve do Pafa, a ondje su naišli na vrača i lažnoga proroka, Židova po imenu Barjesus. 7 On je bio u društvu namjesnika Sergija Pavla, vrlo mudrog čovjeka. Sergij Pavao poslao je po Barnabu i Savla pa ih zamolio da čuje Božju poruku. 8 No suprotstavio im se vračar Elim—tako mu je bilo ime na grčkome. Pokušao je namjesnika odvratiti od vjere. 9 Tada je Savao, zvan i Pavao, pun Svetog Duha, pogledao ravno u vrača 10 i rekao mu: »Pun si svake vrste prijevara i lukavstva. Ti si đavolji sin i neprijatelj svega što je dobro. Zar nikada nećeš prestati izokretati Gospodinove ispravne putove? 11 Slušaj sad, Božja je ruka nad tobom! Oslijepit ćeš i neko vrijeme nećeš ništa vidjeti, čak ni sunce.«
Istoga je trena tama prekrila Elimove oči. Počeo je tapkati uokolo i tražiti nekoga tko će ga voditi za ruku. 12 Kad je namjesnik vidio što se dogodilo, povjerovao je u Božju poruku. Bio je zadivljen učenjem o Gospodinu.
Pavao i Barnaba odlaze s Cipra
13 Pavao i njegovi suputnici otplovili su iz Pafa i stigli u grad Pergu u Pamfiliji. Tamo ih je Ivan zvani Marko napustio i vratio se u Jeruzalem. 14 Iz Perge su nastavili put i stigli u Antiohiju u Pizidiji. Na šabat su Pavao i Barnaba otišli u sinagogu i sjeli. Tamo se čitao Zakon i proročke knjige. 15 Nakon toga, voditelji sinagoge poslali su im ovu poruku: »Braćo, ako imate neku poruku ohrabrenja za narod, slobodno govorite!«
16 Pavao je ustao, podigao ruku i rekao: »Izraelci i svi ostali koji štujete pravoga Boga, poslušajte me! 17 Bog ovih ljudi, Izraelaca, izabrao je naše pretke i naš narod učinio brojnim za vrijeme boravka u Egiptu. Svojom ga je moćnom rukom izveo iz te zemlje. 18 Oko četrdeset godina Bog je Izraelce strpljivo podnosio u pustinji. 19 U Kanaanu je uništio sedam naroda, a njihovu zemlju dao u naslijeđe svome narodu. Sve se to zbilo u otprilike četiristo pedeset godina. 20 Nakon toga, Bog im je dao suce koji su ih vodili sve do vremena proroka Samuela.
21 Tada je narod zatražio kralja. Bog im je dao Šaula, Kiševog sina, čovjeka iz Benjaminovog plemena. Šaul je vladao četrdeset godina. 22 Nakon što je Bog uklonio Šaula, odredio je Izraelcima Davida za kralja, za kojeg je rekao: ‘Vidim da je David, Jišajev sin, čovjek koji čini što je meni ugodno[b]. On će učiniti sve što je po mojoj volji.’ 23 Bog je obećao poslati Izraelcima Spasitelja koji će biti Davidov potomak. To je i učinio poslavši im Isusa. 24 Prije Isusovog dolaska, Ivan je pozivao sav izraelski narod da se krsti u znak obraćenja. 25 A Ivan je, pretkraj svog života, rekao: ‘Što vi mislite, tko sam ja? Ja nisam Krist. On dolazi nakon mene, a ja nisam dostojan ni da mu razvežem obuću.’
26 Čujte me, braćo, sinovi Abrahamovog roda, i svi ostali koji štujete pravoga Boga! Nama je poslana ova poruka o spasenju! 27 Stanovnici Jeruzalema i njihovi vođe nisu u Isusu prepoznali Spasitelja. Osudili su ga i tako ispunili proročke riječi koje čitamo svakog šabata. 28 Oni nisu našli nikakvog razloga da osude Isusa na smrt, ali su ipak zatražili od Pilata da ga pogubi. 29 Kad su izvršili sve što u Svetim pismima piše o Isusu, skinuli su ga s križa i položili u grob. 30 No Bog ga je podigao iz mrtvih. 31 Isus se zatim još mnogo dana ukazivao onima koji su ga pratili iz Galileje do Jeruzalema. Oni sada svjedoče o njemu. 32 A mi vam govorimo Radosnu vijest o obećanju koje je Bog dao našim precima. 33 Mi smo njihovi potomci. Nama je Bog ispunio to obećanje time što je podigao Isusa iz mrtvih. Kao što je napisano u drugom psalmu:
‘Ti si moj Sin.
Danas sam te rodio.’[c]
34 Bog je Isusa podigao iz mrtvih da se nikada više ne vrati u grob i ne trune u njemu kao što je rekao:
‘Dat ću vam svete i sigurne blagoslove
koje sam obećao Davidu.’[d]
35 Na drugome mjestu Bog također kaže:
‘Nećeš dopustiti da tvoj Svetac istrune.’[e]
36 David je cijeli život vršio Božju volju. Kad je umro, pokopan je pokraj svojih predaka i istrunuo je u grobu. 37 No Onaj kojeg je Bog podigao iz mrtvih, nije istrunuo u grobu. 38 Dakle, braćo, trebali biste znati da vam se po njemu daje oproštenje grijeha. 39 Po Isusu se svaki koji vjeruje opravdava od svega čega se nije mogao opravdati Mojsijevim zakonom. 40 Stoga, dobro pazite da vam se ne dogodi ono što su najavljivali proroci:
41 ‘Slušajte, vi koji se izrugujete!
Čudite se, pa propadnite!
Jer, djelo činim u vaše vrijeme,
djelo u koje ne biste povjerovali,
čak ni da vam netko objasni.’«[f]
42 Kad su Pavao i Barnaba bili na odlasku, zamolili su ih da im o tome još govore i sljedećeg šabata. 43 Nakon što je sastanak raspušten, mnogi Židovi, kao i obraćenici na židovsku vjeru, pošli su za Pavlom i Barnabom, a oni su s njima razgovarali i poticali ih da ustrajno vjeruju u Božju milost.
44 Sljedećeg šabata okupio se gotovo čitav grad da čuje Gospodinovu poruku. 45 Kad su Židovi vidjeli mnoštvo, spopala ih je zavist i uvredama su se usprotivili onome što je govorio Pavao. 46 No Pavao i Barnaba vrlo su odvažno rekli: »Naša je dužnost bila da Božju riječ kažemo najprije vama, ali budući da je vi odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima vječnog života, mi ćemo se sada okrenuti drugim narodima. 47 Evo što nam je zapovjedio Gospodin:
‘Postavio sam te za svjetlo drugim narodima,
da doneseš spasenje u sve dijelove svijeta.’«[g]
48 Kad su nežidovi to čuli, obradovali su se i počeli slaviti Gospodinovu riječ, i svi određeni za vječni život povjerovali su u nju.
49 Gospodinova poruka širila se po cijelom kraju, 50 a Židovi su nagovorili ugledne pobožne žene i muškarce na vodećim mjestima u gradu protiv Pavla i Barnabe. Oni su ih počeli progoniti i otjerali su ih iz svoga kraja. 51 Pavao i Barnaba otresli su prašinu sa svojih stopala kao znak protiv njih i otišli u Ikonij. 52 A sljedbenici su bili puni radosti i Svetog Duha.
Pavao i Barnaba u Ikoniju
14 Kao i u drugim mjestima, i u Ikoniju su Pavao i Barnaba otišli u židovsku sinagogu. Tako su snažno govorili narodu da je povjerovao velik broj Židova, ali i nežidova. 2 No neki Židovi nisu povjerovali. Nahuškali su nežidove protiv braće i zatrovali njihove umove. 3 Pavao i Barnaba ostali su u Ikoniju dosta dugo i odvažno govorili o Gospodinu koji je preko njih činio silna i čudesna djela i znakove te tako potvrdio svoju poruku milosti. 4 Stanovništvo je grada bilo podijeljeno: neki su stali na stranu Židova, a neki uz apostole.
5 Neki nežidovi i Židovi, zajedno sa svojim vođama, udružili su se protiv Pavla i Barnabe. Htjeli su im nanijeti zlo i kamenovati ih. 6 Kad su saznali za to, pobjegli su u Likaoniju, u gradove Listru i Derbu i njihovu okolicu. 7 Tamo su nastavili propovijedati Radosnu vijest.
Pavao u Listri i Derbi
8 U Listri je živio čovjek paraliziranih nogu. On je bio nepokretan od rođenja i nikada nije hodao. 9 Sjedeći ondje, čuo je Pavlov govor. Pavao je pogledao ravno u njega i vidio da čovjek vjeruje kako ga Bog može ozdraviti 10 te mu glasno rekao: »Uspravi se na noge!« I paralizirani je skočio na noge i počeo hodati. 11 Kada su ljudi vidjeli što je učinio Pavao, iz svega su glasa povikali na likaonskom jeziku: »Bogovi su uzeli lik ljudi i sišli k nama!« 12 I nazvali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je uglavnom on govorio. 13 Svećenik boga Zeusa, čiji se hram nalazio odmah izvan grada, donio je bikove i vijence pred gradska vrata. Zajedno s mnoštvom htio je prinijeti žrtve u čast Pavla i Barnabe.
14 Kad su Barnaba i Pavao to čuli, ogorčeno su razderali svoju odjeću i jurnuli među gomilu vičući: 15 »Ljudi, zašto to radite? I mi smo samo ljudi od krvi i mesa, kao i vi. Ovdje smo da vam kažemo Radosnu vijest, da se okrenete od ovih bezvrijednih stvari živome Bogu. On je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima. 16 U prošlim je vremenima dopustio svim narodima da idu svojim putovima. 17 Ali, ipak, nikad nije prestao dokazivati da je stvaran, čineći vam dobro, dajući vam kišu s neba i žetvu kad je za to vrijeme, dajući vam obilje hrane i ispunjavajući vaša srca radošću.« 18 Iako su ovako govorili, Pavao i Barnaba jedva su uspjeli odvratiti mnoštvo da ne prinese žrtve njima u čast.
19 Tada su stigli neki Židovi iz Antiohije i Ikonija pa okrenuli mnoštvo na svoju stranu. Narod je zasuo Pavla kamenjem i odvukao ga izvan grada, misleći da je mrtav. 20 No kad su se učenici okupili oko njega, on je ustao i vratio se u grad. Sutradan je zajedno s Barnabom otišao u Derbu.
Povratak u Antiohiju u Siriji
21 U tom su gradu navješćivali Radosnu vijest i mnoge učinili Isusovim učenicima. Zatim su se vratili u Listru, Ikonij i Antiohiju. 22 Tamo su osnažili učenike i ohrabrili ih da ustraju u vjeri, govoreći: »Mi moramo mnogo toga propatiti na putu u Božje kraljevstvo.« 23 U svakoj su crkvi Pavao i Barnaba imenovali starješine. Molili su i postili za njih, a onda ih predali na brigu Gospodinu, u kojeg su bili povjerovali.
24 Nakon što su Pavao i Barnaba prošli kroz Pizidiju, stigli su u Pamfiliju. 25 Zatim su navijestili Božju poruku u Pergi te se spustili do Atalije. 26 Odatle su otplovili u Antiohiju, gdje su i bili predani Gospodinu i njegovoj brizi te poslani da izvrše djelo koje je sada bilo obavljeno.
27 Kad su stigli u Antiohiju, sazvali su Crkvu i izvijestili je o svemu što je s njima učinio Bog. Obznanili su da je Bog i ostalim narodima otvorio vrata vjere. 28 Pavao i Barnaba dosta su dugo ostali ondje s učenicima.
Footnotes
- 13,1 Herod Doslovno: »Herord tetrarh«, što znači vladar četvrtine, tj. vladar jednog od četiri upravna područja zemlje ili regije. Odnosi se na Heroda Antipu.
- 13,22 što je meni ugodno Doslovno: »čovjek po mojem srcu«.
- 13,33 Citat iz Ps 2,7.
- 13,34 Citat iz Iz 55,3.
- 13,35 Citat iz Ps 16,10.
- 13,41 Citat iz Hab 1,5.
- 13,47 Citat iz Iz 49,6.
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International