Poslanica Hebrejima 10

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Prinos Kristov - jednom zauvijek

10 Jer kako Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sam lik stvari, ne može nikada onim istim žrtvama, što se neprestance iz godine u godinu prinose, učiniti savršenim one što pristupaju. ² Ne bi li se inače one prestale prinositi, budući da bogoslužnici, jednom očišćeni, ne bi više imali nikakve svijesti grijeha? ³ No one su godišnje podsjećanje na grijehe, ⁴ jer nemoguće je da krv bikova i jaraca grijehe ukloni. ⁵ Zato On ulazeći u svijet govori:

⁸ Pošto gore kaže: »Žrtve i prinose i paljenice i okajnice ne htjede niti su ti se svidjele« - a koje se po Zakonu prinose - ⁹ reče potom: »Evo dolazim vršiti volju tvoju.« Ukida prvo, kako bi uspostavio drugo. ¹⁰ U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek. ¹¹ I svaki pak svećenik stoji danomice bogoslužeći i učestalo prinoseći iste žrtve, koje nikada ne mogu ukloniti grijehe; ¹² a ovaj, prinijevši samo jednu žrtvu za grijehe, sjede zauvijek zdesna Bogu ¹³ čekajući otada dok neprijatelji njegovi ne budu položeni za podnožje nogama njegovim. ¹⁴ Doista, jednim je prinosom zauvijek učinio posvećene savršenima. ¹⁵ A to nam svjedoči i Duh Sveti. Jer nakon što je rekao:

¹⁸ A gdje je njihov oprost, nema više prinosa za grijeh.

Poticanje na ljubav i dobra djela

¹⁹ Imajući dakle, braćo, smjelosti za pristup u Svetinju po krvi Isusovoj, ²⁰ put nov i živ koji nam otvori kroza zastor, to jest svoje tijelo, ²¹ i Velikoga svećenika nad kućom Božjom, ²² pristupajmo s istinitim srcem, u punoći vjere, srdaca poškropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. ²³ Držimo se nepokolebljiva vjeroispovijedanja nade, jer je vjeran Onaj koji dade obećanje. ²⁴ I pazimo jedni na druge, poradi poticanja na ljubav i dobra djela, ²⁵ ne propuštajući zajedničkog okupljanja, kao što je u nekih običaj, nego se hrabrimo, i to više kako vidite da se približuje Dan.

²⁶ Jer ako hotimice griješimo nakon što primismo spoznanje istine, ne preostaje nam više žrtva za grijehe, ²⁷ nego neko strahotno očekivanje suda i bijes ognja što će proždrijeti protivnike. ²⁸ Prezre li tko Zakon Mojsijev, bez milosrđa 'pogiba na temelju dvaju ili triju svjedoka' ²⁹ - promislite koliko će goru zavrijediti kaznu onaj tko je Sina Božjega pogazio i krv Saveza, u kojoj je bio posvećen, smatrao nečistom, i Duha milosti uvrijedio? ³⁰ Doista, poznajemo Onoga koji je rekao: »Moja je odmazda, ja ću uzvratiti«, i opet: »Sudit će Gospodin narodu svojemu.« ³¹ Strahotno je upasti u ruke Boga živoga.

Ustrajnošću do obećanja

³² A prisjetite se onih prvih dana u kojima ste, prosvijetljeni, podnijeli veliku borbu, u patnjama, ³³ dijelom javno izvrgnuti porugama i nevoljama, dijelom pak zajedničari onih s kojima se tako postupalo. ³⁴ Doista, i sa sužnjevima ste trpjeli i s radošću prihvatili otimanje svojih imetaka, znajući da vi imate bolje i trajnije imanje. ³⁵ Ne odbacujte dakle svoje smjelosti; pripada joj velika nagrada! ³⁶ Jer treba vam ustrajnosti kako biste, izvršavajući volju Božju, zadobili obećanje.

³⁹ A mi nismo od onih koji uzmiču - na propast, nego od onih koji vjeruju - na zadobivanje duše.