Božji blagoslovi primaju se vjerom

3 O, bezumni Galaćani! Zar vas je netko začarao? Tako sam vam jasno ispričao o tome kako je Isus bio razapet kao da vam je to netko naslikao pred očima. ² Želio bih čuti od vas samo jedno: jeste li primili Duha tako što ste se pridržavali Zakona? Ne, već tako što ste slušali i povjerovali u Radosnu vijest. ³ Zar ste toliko nerazumni da život, koji ste započeli u Duhu, pokušavate nastaviti ljudskim naporima? ⁴ Zar ste uzalud toliko trpjeli? Nadam se da niste. ⁵ Bog je taj koji vam obilno daje Duha i čini čuda među vama. Čini li Bog sve to zato što ste izvršavali što naučava Zakon ili zato što ste povjerovali u poruku Radosne vijesti?

⁶ To je isto kao što piše u Svetom pismu o Abrahamu: »Abraham je povjerovao Bogu i Bog mu je tu vjeru uračunao kao pravednost.^[a]« ⁷ Znajte, dakle, da su prava Abrahamova djeca oni koji vjeruju Bogu. ⁸ A Sveto je pismo pretkazalo da će Bog opravdati nežidove po njihovoj vjeri te je unaprijed navijestilo Abrahamu: »Po tebi će biti blagoslovljeni svi narodi.«^{[b] 9} Stoga, kao što je Abraham vjerovao i bio blagoslovljen, i oni koji vjeruju bit će blagoslovljeni. ¹⁰ No oni koji se oslanjaju na pridržavanje Zakona, pod prokletstvom su. Sveto pismo kaže: »Proklet svaki koji ne vrši dosljedno sve što piše u Knjizi Zakona.«^{[c] 11} Jasno stoji u Zakonu da nitko nije pravedan pred Bogom prema Zakonu jer piše: »pravednik će živjeti po vjeri.«^{[d] 12} A Zakon se ne oslanja na vjeru jer piše: »Onaj tko ovo čini, po tome će imati život.«^{[e] 13} Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona tako što je umjesto nas postao proklet, jer u Svetom pismu piše: »Proklet je svatko tko je obješen o drvo.«^{[f] 14} Krist je umro takvom smrću kako bi blagoslov, koji je bio obećan Abrahamu, mogao doći na sve narode. Umro je da po vjeri^[g] primimo Duha kojeg nam je Bog obećao.

Zakon i obećanje

¹⁵ Braćo i sestre, dat ću vam primjer iz svakodnevnoga života. Ljudi sklapaju ugovore među sobom kojima se, kad se jednom ovjere, ne može ništa dodati niti oduzeti. Tako je i s ovim. ¹⁶ Obećanja su bila dana Abrahamu i njegovom Potomku. Vidite, kada se kaže »njegovim potomcima«, to se ne odnosi na mnoge ljude. Ne, nego se odnosi na jednoga čovjeka—»i tvojem Potomku«^[h]—a to je Krist. ¹⁷ Pritom mislim na ovo: Zakon je utvrđen četiristo trideset godina nakon što je Bog sklopio Savez s Abrahamom. Zato nije ni mogao ukinuti ugovor što ga je Bog već prije ovjerio i tako poništiti Božje obećanje. ¹⁸ Kad bi nasljedstvo ovisilo o Zakonu, ne bi više ovisilo o obećanju, a Bog je obećanjem dao blagoslove Abrahamu na dar.

¹⁹ Što je onda bila svrha Zakona? On je bio dodan obećanju da ukaže na prijestupe i da vrijedi do dolaska Potomka kojem je dano obećanje. Zakon su donijeli anđeli, uz pomoć Mojsija^[i] kao posrednika. ²⁰ No posrednik nije potreban ako postoji samo jedna strana, a Bog je samo jedan.

Svrha Mojsijevog zakona

²¹ Znači li to da se Zakon suprotstavlja Božjim obećanjima? Naravno da ne! Kad bi postojao zakon koji bi ljudima mogao dati život, tada bi pravednost dolazila po tom zakonu. ²² Ali Sveto pismo proglašava da je cijeli svijet zarobljen grijehom zato da obećanje bude dano po vjeri u Isusa Krista^[j] onima koji vjeruju.

²³ Prije negoli je došla vjera bili smo zarobljeni Zakonom, dok nije došlo vrijeme da se objavi vjera. ²⁴ Zakon je bio naš skrbnik do Krista da bismo mogli biti opravdani pred Bogom po vjeri. ²⁵ Ali, sada, otkako je došla vjera, nismo više pod nadzorom skrbnika.

²⁶ Po vjeri ste svi vi Božja djeca^[k] u Kristu Isusu. ²⁷ Jer, svi vi koji ste kršteni u Krista, odjenuli ste se u Krista. ²⁸ Nema razlike između Židova i Grka. Nema razlike između robova i slobodnih. Nema razlike između muškarca i žene jer svi ste vi jedno u Kristu Isusu. ²⁹ Budući da pripadate Kristu, vi ste Abrahamovi potomci i primili ste nasljedstvo po obećanju koje mu je dao Bog.