Add parallel Print Page Options

Isusova smrt

(Mt 27,45-56; Lk 23,44-49; Iv 19,28-30)

33 U podne, tama se spustila na cijelu zemlju i tako je bilo do tri sata. 34 U tri je sata Isus glasno povikao: »Eloi, Eloi, lama sabahthani?«—što znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio?«[a]

35 Kad su to čuli neki koji su stajali u blizini, rekli su: »Slušajte, zove Iliju[b]

36 Netko je otrčao i namočio spužvu octom, stavio je na štap i dao Isusu da pije, govoreći: »Čekajte da vidimo hoće li doći Ilija i skinuti ga s križa.«

37 A Isus je, viknuvši jakim glasom, izdahnuo.

38 Toga trenutka zastor se u Hramu razderao popola, od vrha do dna. 39 Kad je rimski časnik, koji je stajao nasuprot Isusu, vidio kako je umro Isus, rekao je: »Ovaj je čovjek zaista bio Božji Sin!«

40 Ondje su bile i neke žene, a promatrale su izdaleka. Među njima su bile Marija Magdalena, Marija, majka Jakova Mlađeg i Josipa te Saloma. 41 One su ga slijedile i pomagale mu dok je bio u Galileji. Bile su ondje i mnoge druge žene koje su došle s njim u Jeruzalem.

Read full chapter

Footnotes

  1. 15,34 Citat iz Ps 22,1.
  2. 15,35 zove Iliju »Moj Bože« (na hebrejskom »Eli«, a na aramejskom »Eloi«) zvučalo je poput imena »Ilija« koji je bio poznati Božji prorok.