Otkrivenje 14
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001
Jaganjac i sto četrdeset i četiri tisuće
14 I vidjeh, i gle: Jaganjac stoji na gori Sionskoj, i s njime sto četrdeset i četiri tisuće onih koji na svojim čelima imaju napisano ime njegovo i ime njegova Oca.[a] 2 I začuh zvuk s neba kao huk mnogih voda i kao prasak snažna groma; taj je zvuk što ga začuh kao onaj u citraša koji citaraju na svojim citrama. 3 Pjevaju kao pjesmu novu pred prijestoljem i pred četirima bićima i starješinama. I nitko nije mogao naučiti te pjesme, osim onih sto četrdeset i četiri tisuće otkupljenih sa zemlje. 4 To su oni koji se ne okaljaše sa ženama - djevci su; oni koji slijede Jaganjca kamo god pođe; oni koji su otkupljeni od ljudi - prvina Bogu i Jaganjcu. 5 U ustima se njihovim ne nađe laž; neporočni su.
Tri anđela
6 I vidjeh jednoga drugog anđela gdje leti vrh neba noseći vječno Evanđelje da ga navijesti svima koji prebivaju na zemlji - svakom narodu i plemenu i jeziku i puku, 7 te u sav glas govori: »Bojte se Boga i podajte mu slavu, jer dođe čas njegova suda! Poklonite se Onomu koji načini nebo i zemlju i more i izvore voda!« 8 I još jedan, drugi anđeo, dođe za njim govoreći: »Pade, pade Babilon veliki, koji je vinom srdžbe i svojega bluda opio sve narode!« 9 I opet jedan, treći anđeo, dođe za njim govoreći u sav glas: »Pokloni li se tko Zvijeri i njezinu liku, i primi žig na svoje čelo ili na ruku - 10 taj će piti od vina Božje srdžbe, nerazrijeđena, natočena u čašu gnjeva njegova. I bit će mučen u ognju i sumporu pred svetim anđelima i pred Jaganjcem. 11 I dim se muke njihove uzdiže u vijeke vjekova; ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i njezinu liku, i tko god primi žig s njezinim imenom.« 12 U tome je ustrajnost svetih koji drže Božje zapovijedi i vjeru Isusovu. 13 I začuh glas s neba gdje govori: »Napiši! Blaženi mrtvi koji odsad umiru u Gospodinu. Da, govori Duh, neka počinu od napora svojih, jer prate ih njihova djela!«
Žetva zemaljska
14 I vidjeh, i gle: bijel oblak, i na oblaku gdje Netko sjedi nalik Sinu Čovječjemu; zlatan vijenac mu na glavi i britak srp u ruci. 15 I jedan drugi anđeo izađe iz hrama vičući jakim glasom Onomu koji sjedi na oblaku: »Zamahni svojim srpom i žanji, jer dođe čas žetve; dozrela je žetva zemaljska!« 16 I Onaj koji sjedi na oblaku spusti svoj srp na zemlju, te zemlja bi požnjevena. 17 Tada još jedan anđeo izađe iz nebeskoga hrama; i on ima britak srp! 18 I opet jedan anđeo, koji ima vlast nad ognjem, izađe od žrtvenika i jakim se glasom oglasi onomu sa srpom britkim, govoreći: »Zamahni svojim britkim srpom te otrgni grozdove sa zemaljskog trsa, jer mu grožđe već dozri!«[b] 19 I anđeo spusti svoj srp na zemlju te otrga zemaljski trs, a otrgano sasu u veliki tijesak Božje srdžbe. 20 I tijesak bi izgažen izvan grada, te se iz tijeska izli krv konjima sve do uzda, tisuću i šesto stadija u daljinu.
Copyright © 2001 by Life Center International