A A A A A
Bible Book List

Djela apostolska 18:23-22:30 Knijga O Kristu (CRO)

23 Pošto je proveo nešto vremena u Antiohiji ode na put po Galaciji i Frigiji obilazeći vjernike[a] i pomažući im da jačaju u vjeri.

Apolon u Efezu

24 Tada neki židov Apolon, rječit govornik i dobar poznavatelj Svetoga pisma, dođe iz Aleksandrije u Egipat.

25 Bio je upućen u Put Gospodnji pa je gorljivo i točno poučavao o Isusu. Znao je, međutim, samo za Ivanovo krštenje.

26 Počne on tako jednom hrabro govoriti u sinagogi. To čuju Priscila i Akvila pa ga pozovu k sebi i podrobnije mu izlože Put Božji.

27 Kad je nakanio otići u Ahaju, braća ga ohrabre i napišu vjernicima u Efezu da ga lijepo prime. U Ahaji je po Božjoj milosti mnogo koristio vjernicima.

28 Uvjerljivo je pobijao tvrdnje židova javno dokazujući iz Svetoga pisma da je Isus Mesija.

Pavlovo treće misijsko putovanje

19 Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao proputuje gornje krajeve i dođe u Efez. Ondje nađe nekoliko vjernika.

Jeste li primili Svetoga Duha kad ste povjerovali? upita ih.'Nismo

'Kako ste se onda krstili?' upita on.'Ivanovim krštenjem

Pavao im reče: 'Ivanovo je krštenje bilo u znak obraćenja, volje da se čovjek odvrati od grijeha i da se obrati Bogu. Sam je Ivan govorio narodu da vjeruju u onoga koji za njim dolazi, u Isusa.'

Kad su to čuli, krste se u ime Gospodina Isusa.

Pavao položi na njih ruke pa na njih siđe Sveti Duh te počnu govoriti drugim jezicima i prorokovati.

Bilo ih je svega dvanaestak.

Pavlova služba u Efezu

Pavao zatim ode u sinagogu i tri je mjeseca hrabro i uvjerljivo raspravljao o Božjemu kraljevstvu.

Ali neki okorjeli i nepokorni ljudi klevetali su Put pred mnoštvom. Pavao zato ode iz sinagoge i povede vjernike sa sobom. Počne zatim poučavati u školi nekoga Tirana.

10 To je trajalo dvije godine, dok svi azijski žitelji, i židovi i Grci, nisu čuli Božju riječ.

11 Bog je Pavlu dao moć da čini neobična čudesa.

12 Ljudi su na bolesnike stavljali rupce ili rublje koje se doticalo Pavlove kože, a njihovi su bolesti nestajale i zlodusi su izlazili iz njih.

13 Zato su neki židovi koji su putovali od mjesta do mjesta istjerujući zloduhe pokušali zazvati ime Gospodina Isusa. Govorili su: 'Izlazite! Zaklinjem vas Isusom kojega Pavao propovijeda!'

14 Činila su to sedmorica sinova židovskoga velikog svećenika Skeve.

15 Ali zloduh im odgovori: 'Isusa i Pavla poznajem, ali tko ste vi?'

16 I čovjek kojega je opsjedao nasrne na njih te ih tako silovito nadjača da su goli i izranjeni pobjegli doma.

17 Za to su doznali svi žitelji Efeza, i židovi i Grci. Obuzme ih strah te počnu veličati ime Gospodina Isusa.

18 Mnogi koji su postali vjernicima ispovijedali su svoja zla djela.

19 Bilo ih je mnogo koji su se bavili čarobnjaštvom. Oni donesu knjige koje su uporabljali za to i pred svima ih spale. Procijenjeno je da je spaljeno knjiga u vrijednosti pedeset tisuća srebrnjaka.[b]

20 Tako se Gospodnja riječ širila i jačala.

Pobuna u Efezu

21 Zatim Pavao nakani vratiti se u Jeruzalem preko Makedonije i Ahaje. 'Nakon toga će valjati da odem i u Rim

22 Pošalje u Makedoniju dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja i Erasta, a on se još neko vrijeme zadrži u Maloj Aziji.

23 Ali u to vrijeme u Efezu nastane velika pobuna protiv Puta.

24 Potaknuo ju je neki srebrnar Demetrije koji je mnogo zarađivao izrađujući Artemidine hramiće od srebra. Mnogi su obrtnici na tomu zarađivali.

25 On okupi sve obrtnike koji su se time bavili i reče im:'Ljudi, znate da naše blagostanje ovisi o ovomu poslu.

26 A vidite i čujete da je taj Pavao, ne samo u Efezu nego i u svoj Maloj Aziji, pobunio veliko mnoštvo tvrdeći da bogovi načinjeni rukama nisu bogovi.

27 Ne govorim, dakako, samo o tomu da će naš posao doći na zao glas. Brinem se i da će obezvrijediti hram naše velike božice Artemide te da će nestati veličanstva te velike božice koju štuje cijela Mala Azija i sav svijet!'

28 Oni se na to razgnjeve i poviču: 'Velika je efeška Artemida!'

29 Sav se grad uzbuni. Složno jurnu prema kazalištu vukući za sobom Pavlove suputnike, Makedonce Gaja i Aristarha.

30 Pavao htjede ući među narod, ali mu vjernici ne dopuste.

31 Neki njegovi prijatelji, dužnosnici u tom kraju, pošalju mu poruku moleći ga da se ne izlaže pogibelji ulazeći u kazalište.

32 Unutra su svi vikali: jedni jedno, drugi drugo. Vladala je opća zbrka pa mnogi nisu ni znali zašto su ondje.

33 Svjetina izgura naprijed nekog Aleksandra jer su ga židovi onamo gurali. On podigne ruku i pokuša se obratiti narodu.

34 Ali kad su shvatili da je židov, opet jednoglasno udare vikati dvije ure: 'Velika je efeška Artemida! Velika je efeška Artemida!'

35 Na koncu gradski poglavar umiri svjetinu i reče: 'Efežani! Svatko zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide, koje nam je kip pao s neba.

36 To je neporecivo. Umirite se stoga. Ne činite ništa nepromišljeno!

37 Doveli ste ovamo te ljude, a niti su ukrali što iz hrama niti su hulili našu božicu.

38 Imaju li pak Demetrije i obrtnici protiv njih kakvu tužbu, sudovi zasjedaju, a tu su i suci. Neka podnesu tužbu!

39 Ima li još kakvih pritužbi, neka se riješe zakonitim putem.

40 Bojim se da će nas ovako rimska vlada optužiti za pobunu jer za sav ovaj metež nema nikakva opravdanog razloga.'

41 Zatim raspusti skup.

Pavao u Makedoniji i Grčkoj

20 Kad je sva strka prošla, Pavao pošalje po vjernike.[c] Ohrabri ih, pozdravi se s njima i otputuje u Makedoniju.

Putem je hrabrio braću u mjestima kuda je prolazio. Stigne tako u Grčku

i ostane ondje tri mjeseca. Baš kad se spremao otploviti natrag u Siriju, dozna da su mu židovi postavili zasjedu pa se odluči vratiti preko Makedonije.

Pratili su ga Pirov sin Sopater iz Bereje, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj iz Derbe, Timotej i Azijci Tihik i Trofim.

Otišli su prije nas i sačekali nas u Troadi.

A mi smo poslije Blagdana beskvasnih kruhova krenuli brodom iz Filipa i za pet dana stigli k njima u Troadu, gdje smo ostali sedam dana.

Pavao u Troadi

Prvoga dana u tjednu sastali smo se da lomimo kruh.[d] Pavao je propovijedao. Kako je sutradan kanio otputovati, govorio je sve do ponoći.

U sobi na katu gdje smo se okupili bilo je mnogo svjetiljki.

Na prozoru je sjedio mladić Eutih. Kako je Pavao dugo govorio, on duboko zaspi i svladan snom padne s trećega kata na zemlju. Kad su ga podignuli, bio je mrtav.

10 Pavao siđe, legne na dječaka i zagrli ga. 'Ne uznemirujte se!' reče. 'živ je!'

11 Popne se zatim na kat, razlomi kruh i blaguje s njima. Zatim je govorio još dugo, sve do svanuća. Onda otputuje.

12 A mladića su odveli živa, neizmjerno utješeni.

Pavao susreće efeške starješine

13 Mi smo prije Pavla krenuli lađom u As. On je tamo trebao doći pješice, a dalje smo ga trebali povesti.

14 Kad nam se u Asu pridružio, skupa smo otplovili u Mitilenu.

15 Onande smo sutradan projedrili nadomak Hija, dan poslije krenuli u Sam te sutradan stigli u Milet.

16 Pavao je, naime, odlučio izbjegnuti Efez da se ne zadrži u Maloj Aziji. žurio se da, ako bude mogao, stigne u Jeruzalem do Pedesetnice.

17 Ali iz Mileta pošalje u Efez po crkvene starješine.

18 Kad su došli, reče im: 'Znate kako sam postupao od prvog dana kad sam nogom kročio u Malu Aziju.

19 Služio sam Gospodinu ponizno, u suzama i kušnjama koje su me snašle zbog židovskih urota.

20 Ipak se nikada nisam sustezao propovijedati, u javnosti ili po kućama, sve što bi vam moglo biti korisno.

21 Upozoravao sam i židove i pogane da se odvrate od grijeha i obrate Bogu te da povjeruju u našega Gospodina Isusa.

22 Sada idem u Jeruzalem, neodoljivo vođen Svetim Duhom, ne znajući što me čeka,

23 osim što mi Sveti Duh u svakome gradu potvrđuje da me čekaju tamnica i nevolje.

24 Ali nije mi stalo hoću li živjeti ili ne, već hoću li dovršiti svoju trku, djelo koje sam primio od Gospodina Isusa: svjedočiti o Radosnoj vijesti i Božjoj milosti.

25 Sada znam da me vi, kojima sam propovijedao o Kraljevstvu, nećete više vidjeti.

26 Zato vam danas jasno kažem: čist sam od krvi svih vas. Nisam kriv propadne li tko od vas

27 jer se nisam sustezao navijestiti vam u potpunosti Božju nakanu.

28 Pazite na sebe i na Božje stado - na njegovu Crkvu otkupljenu njegovom krvlju, u kojoj vas je Sveti Duh postavio za starješine.

29 Znam da će se, kad odem, među vas uvući okrutni vuci koji ne štede stada.

30 Čak će i neki od nas neki iskrivljavati učenje ne bi li odvukli učenike za sobom.

31 Zato bdijte! Ne zaboravite da sam tri godine bio s vama i danonoćno vas bez prestanka opominjao lijući suze.

32 A sada vas povjeravam Bogu i Riječi njegove milosti, koja vas može izgraditi i dati vam baštinu kao i svima posvećenima.

33 Nikada nisam želio tuđe srebro, zlato ili odjeću.

34 Znate da sam vlastitim rukama radio za svoje potrebe i potrebe svojih pratitelja.

35 U svemu sam vam bio primjerom kako se treba truditi, pomagati nevoljnima i pamtiti riječi Gospodina Isusa: "Blaženije je davati nego primati.''

36 Kad je to rekao, klekne i pomoli se s njima.

37 Glasno su plakali, grlili Pavla i cjelivali ga

38 ražalošćeni posebice što je rekao da ga nikada više neće vidjeti. Zatim ga isprate na lađu.

Pavlovo putovanje u Jeruzalem

21 Pošto smo se od njih oprostili, otplovili smo jedrenjakom do otoka Kosa, a sutradan do Roa, pa u Pataru.

Ondje smo se ukrcali na lađu za sirijsku pokrajinu Feniciju.

Kad smo ugledali Cipar, prošli smo pokraj njega s desne strane jedreći prema Siriji. Pristali smo u Tiru da lađa iskrca teret.

Sišli smo na kopno te ondje našli vjernike.[e] Kako im je Sveti Duh otkrio[f] da će Pavao u Jeruzalemu imati nevolja, rekli su mu da ne ide onamo.

Ali kad je prošlo tjedan dana, ipak smo otputovali. Oni su nas svi ispratili do izvan grada, skupa sa ženama i djecom. Na obali smo kleknuli i pomolili se.

Pozdravili smo se i ukrcali na lađu, a oni su se vratili doma.

Otplovili smo tako iz Tira u Ptolemaidu. Pozdravili smo ondje braću i ostali s njima jedan dan.

Zatim smo otišli u Cezareju i boravili u domu Filipa evanđelista, jednoga od sedmorice koji su dijelili hranu.

On je imao četiri neudane kćeri koje su imale dar prorokovanja.

10 Kad smo ondje bili već nekoliko dana, dođe neki Agab koji je također imao dar prorokovanja,

11 uzme Pavlov pojas te njime sebi zaveže noge i ruke. 'Ovo govori Sveti Duh

12 Kad smo to čuli, i mi koji smo s njime putovali i mještani počnemo preklinjati Pavla da ne ide u Jeruzalem.

13 Ali on reče: 'Što plačete? Slamate mi srce! Spreman sam ne samo da me svežu nego i umrijeti za Gospodina Isusa.'

14 Kad je bilo jasno da se ne daje nagovoriti, odustali smo i rekli: 'Neka bude volja Gospodnja!'

Pavao stiže u Jeruzalem

15 Ubrzo nakon toga spremili smo se i otišli u Jeruzalem.

16 Neki vjernici iz Cezareje koji su pošli s nama odvedu nas nekome Mnasonu s Cipra, jednomu od prvih učenika, da ondje odsjednemo.

17 Svi su nas vjernici u Jeruzalemu srdačno dočekali.

18 Sutradan Pavao pođe s nama k Jakovu. Ondje su bili i svi starješine jeruzalemske Crkve.

19 On ih pozdravi te im podrobno izloži što je Bog učinio među poganima kroz njegovu službu.

20 Kad su to čuli, dadu slavu Bogu. Zatim mu rekoše: 'Dragi brate, deseci tisuća židova također su povjerovali. Oni se revno drže Mojsijeva zakona,

21 a za tebe su im rekli da židove koje žive među poganima učiš da ne poštuju Mojsijev zakon. Kažu da ih poučavaš da ne obrezuju djecu i da se ne drže židovskih običaja.

22 Što da učinimo? Sigurno će čuti da si došao.

23 Učini zato kako ti kažemo. Među nama su četvorica koji su se zavjetovali i sad se spremaju obrijati glavu.

24 Idi s njima u Hram i pridruži im se u obredu posvećenja te plati da im obriju glave. Tako će svi znati da su te glasine lažne, da si na pravome putu i da poštuješ židovski Zakon.

25 A glede pogana koji su povjerovali, od njih tražimo što smo im napisali u pismu: da ne jedu meso žrtvovano idolima, krv ni meso udavljenih životinja te da se klone bluda.'

Pavlovo uhićenje

26 Pavao dakle pristane na njihov zahtjev te sljedećeg dana obavi s njima obred očišćenja te ode u Hram. Ondje oglasi da je njihov zavjet istekao i da će za svakoga od njih prinijeti žrtvu.

27 Upravo se navršavalo sedam dana kad neki židovi iz Male Azije opaze Pavla u Hramu i podjare narod protiv njega. Ščepaju ga

28 vičući: 'Izraelci! U pomoć! Evo čovjeka koji poučava protiv naroda, protiv našega Zakona i protiv Hrama! Čak ga je oskvrnuo dovodeći Grke u njega!'

29 Prije su, naime, u gradu s njime vidjeli Trofima iz Efeza pa su mislili da je Pavao njega doveo u Hram.

30 Sav se grad uzbuni te nastane metež. Ščepaju Pavla i odvuku ga iz Hrama te odmah zatvore za njim vrata.

31 Dok su ga nastojali ubiti, zapovjedniku rimske čete dojave da je u Jeruzalemu pobuna.

32 On odmah s vojnicima i stotnicima potrči prema pobunjenicima. Kad je svjetina vidjela zapovjednika s vojnicima, prestanu udarati Pavla.

33 Zapovjednik priđe, uhiti ga i zapovjedi da ga okuju dvostrukim lancima. Onda počne ispitivati tko je on i što je učinio.

34 Iz svjetine su jedni vikali jedno, a drugi drugo. Zbog graje nije mogao pouzdano saznati razlog pa zato Pavla povede u vojarnu.

35 Kad su došli do stuba, svjetina se tako razjarila da su ga vojnici morali nositi kako bi ga zaštitili.

36 Mnoštvo je išlo za njima i vikalo: 'Smakni ga!'

Pavao propovijeda mnoštvu

37 Na ulazu u vojarnu Pavao reče zapovjedniku: 'Smijem li što reći?''Zar ti znaš grčki?' upita ga ovaj iznenađeno.

38 'Ti dakle nisi onaj Egipćanin koji je nedavno digao pobunu i poveo u pustinju četiri tisuće razbojnika?'

39 'Nisam

40 Zapovjednik mu dopusti. Pavao stane na stube i mahne rukom narodu. Nastane velika tišina. Prozbori im na hebrejskome.

22 'Braćo i oci,' reče Pavao, 'poslušajte što ću reći u svoju obranu.'

Kad su čuli da govori na njihovu vlastitome, hebrejskom jeziku, još su više utihnuli.

'židov sam, rođen u Tarzu u Ciliciji, ali odrastao ovdje u Jeruzalemu uz Gamaliela. Do njegovih sam nogu odgajan da u svemu poštujem Zakon naših otaca. Gorljivo sam se trudio za Boga, kao i vi danas.

Progonio sam nasmrt sljedbenike Puta, okivao ih te i muškarce i žene bacao u tamnicu.

O tomu mogu posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješine. Od njih sam za židovsku braću u Damasku dobio pisma s ovlaštenjem da i kršćane koji su ondje dovedem okovane u Jeruzalem da se kazne.

Dok sam putovao cestom prema Damasku, oko podneva me s neba odjednom obasjala jaka svjetlost.

Srušio sam se na tlo. Čuo sam glas koji mi je rekao: "Savle, Savle! Zašto me progoniš?'

"Tko si ti, Gospodine?' upitao sam. "Ja sam Isus Nazarećanin kojega ti progoniš

Ljudi koji su bili sa mnom vidjeli su svjetlost, ali nisu čuli glas.

10 Rekao sam: "Što mi je činiti, Gospodine?' A Gospodin mi odgovori: "Pođi u Damask. Ondje će ti se reći što da činiš.'

11 Od jake sam svjetlosti oslijepio pa su me moji pratitelji morali za ruku odvesti u Damask.

12 Ondje mi je došao neki Ananija, pobožan čovjek koji je poštivao Zakon i bio na dobru glasu među židovima u Damasku.

13 On mi priđe i reče: "Brate Savle, progledaj!' I istog časa sam ga mogao vidjeti.

14 Reče mi zatim: "Bog naših predaka odabrao te je da spoznaš njegovu volju, da vidiš Pravednika i da mu čuješ glas.

15 Pred svima ćeš o njemu svjedočiti o tomu što si vidio i čuo.

16 Što čekaš? Ustani, krsti se i operi se od grijeha prizivajući njegovo ime.'

17 Po povratku u Jeruzalem jednog sam se dana molio u Hramu i pao u zanos.

18 Vidio sam Isusa kako mi govori: "Brzo otiđi iz Jeruzalema jer ti ljudi ovdje neće vjerovati kad im budeš svjedočio o meni!'

19 "Ali, Gospodine,' rekao sam, "pa znaju da sam one koji u tebe vjeruju bacao u tamnice i bičevao po sinagogama.

20 A kad su ubili Stjepana, stajao sam ondje odobravajući. Čuvao sam ogrtače onima koji su ga kamenovali.'

21 Ali Gospodin mi reče: "Idi iz Jeruzalema jer te šaljem daleko, k poganima!''

22 Mnoštvo je slušalo sve dok Pavao nije izgovorio tu riječ. Nato složno poviču: 'Zbrišite ga s lica Zemlje! Nije pravo da takav živi!'

23 Vikali su, bacali sa sebe ogrtače i vitlali prašinu u zrak.

Pavao otkriva da je rimski građanin

24 Zapovjednik zato uvede Pavla u vojarnu i zapovjedi da ga izbičuju kako bi priznao zločin. Htio je znati zašto mnoštvo tako viče na njega.

25 Kad su ga zavezali remenjem da ga bičuju, Pavao upita stotnika koji je bio ondje: 'Zar smijete bičevati rimskoga građanina, a ni sudili mu niste?'

26 Stotnik nato ode zapovjedniku i reče: 'Što radiš? Taj je čovjek rimski građanin!'

27 Zapovjednik ode k Pavlu i upita: 'Jesi li ti Rimljanin?''Jesam

28 'I ja sam

29 Svi vojnici koji su ga trebali ispitivati odmah odstupe od njega. Zapovjednik se prestrašio doznavši da je Pavao Rimljanin jer ga je on okovao.

Pavao pred Velikim vijećem

30 Sutradan zapovjednik skine Pavlu okove te zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i Vijeće. Htio je doznati za što ga židovi optužuju. Zato ga izvede pred njih.

Footnotes:

  1. Djela apostolska 18:23 U grčkome: učenike. Isto i u 18:24 i 27 te u 19:1, 9 i 30.
  2. Djela apostolska 19:19 Ili nekoliko milijuna dolara.
  3. Djela apostolska 20:1 U grčkome: učenike.
  4. Djela apostolska 20:7 Na Večeru Gospodnju.
  5. Djela apostolska 21:4 U grčkome: učenike. Isto i u 21:16.
  6. Djela apostolska 21:4 U grčkome: rekli su Pavlu kroz Svetoga Duha. Vidjeti stihove: 20:22-24 i 22:10-12.
Knijga O Kristu (CRO)

Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.

  Back

1 of 1

You'll get this book and many others when you join Bible Gateway Plus. Learn more

Viewing of
Cross references
Footnotes