Rimljanima 4  Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

Abrahamov primjer

4 Što možemo reći da je o vjeri otkrio Abraham, praotac našega naroda? ² Jer, da je Abraham bio opravdan pred Bogom svojim djelima, imao bi razloga za ponos, ali nije se mogao ponositi pred Bogom. ³ Što piše u Svetom pismu? »Abraham je povjerovao Bogu i Bog mu je tu vjeru uračunao kao pravednost.«^[a]

⁴ Radniku se ne daje plaća kao dar, nego kao dug. ⁵ Čovjek se ne može opravdati pred Bogom svojim djelima, ali ako vjeruje u Boga koji opravdava grešnike, vjera će mu se uračunati kao pravednost. ⁶ David je govorio da je blagoslovljen onaj čovjek kojemu Bog pripisuje opravdanje neovisno o njegovim djelima:

⁹ Je li ta sreća ograničena samo na obrezane ili vrijedi i za neobrezane? Naravno, vrijedi i za neobrezane jer smo već prije rekli: »Abrahamu se njegova vjera uračunala kao pravednost.«^{[c] 10} A kad mu se vjera pripisala kao pravednost? Dok je bio obrezan ili neobrezan? Ne kad je bio obrezan, nego dok je još bio neobrezan. ¹¹ Primio je obrezanje kao znak, pečat svoje pravednosti, koja je rezultat vjere što ju je pokazao dok još nije bio obrezan. Zbog toga je on otac svima koji vjeruju, bez obzira na to što nisu obrezani, da bi se i njima pripisala pravednost. ¹² A otac je i onima koji nisu samo obrezani nego koji slijede njegovu vjeru što ju je pokazao dok još nije bio obrezan.

Božja obećanja primaju se vjerom

¹³ Jer, obećanje dano Abrahamu i njegovim potomcima da će naslijediti svijet nije došlo po Zakonu, nego po pravednosti koja je rezultat vjere. ¹⁴ Ako poštujući Zakon ljudi mogu naslijediti Božja obećanja, onda je vjera postala beznačajna i obećanje ne vrijedi ništa. ¹⁵ Jer, Zakon izaziva Božji gnjev ako ga se krši, ali ako nema Zakona, nema ni kršenja Zakona.

¹⁶ Tako je i Božje obećanje rezultat vjere: ono je dar i vrijedi za sve Abrahamove potomke; ne samo za one koji su podložni Zakonu nego i za one koji imaju vjeru kao Abraham. On je otac svima nama, ¹⁷ kao što piše u Svetom pismu: »Učinio sam te ocem mnogih naroda.«^[d] To je istina pred Bogom u kojeg je vjerovao Abraham. Taj Bog je onaj koji vraća mrtve u život te ono što ne postoji poziva da postoji.

¹⁸ Kad nije bilo nade da će dobiti djecu^[e], Abraham je u nadi povjerovao. I postao je otac mnogim narodima prema onome što mu je rečeno: »Brojni će biti tvoji potomci«^[f]. ¹⁹ Abraham je dobro znao da je prošao dob kada može imati djecu jer je imao skoro stotinu godina. Znao je isto tako da Sara ne može rađati, ali nije mu oslabjela vjera. ²⁰ Čekao je da Bog ispuni svoje obećanje i nije sumnjao u nevjeri, nego se ojačao vjerom pa je hvalio Boga. ²¹ Bio je potpuno uvjeren da Bog može ispuniti ono što je obećao. ²² Zato se »njegova vjera uračunala kao pravednost«^[g]. ²³ No to što piše »uračunala mu se« ne piše samo za njega ²⁴ nego i za nas. Naša će vjera biti prihvaćena da nas opravda pred Bogom. To će se dogoditi nama koji vjerujemo u Boga koji je uskrisio od mrtvih našega Gospodina Isusa. ²⁵ On je predan da umre za naše grijehe, a uskrsnuo je radi našeg opravdanja.