Poslanica Rimljanima 8

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Ne po tijelu nego po Duhu

8 Nikakve dakle sada nema osude za one u Kristu Isusu.

² Jer zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi te od zakona grijeha i smrti.^{[a] 3} Ono, naime, što je Zakonu bilo nemoguće, jer bijaše slab zbog tijela, učinio je Bog poslavši Sina svojega u obličju grješna tijela i za grijeh; osudi grijeh u tijelu, ⁴ da se pravo Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu. ⁵ Jer oni po tijelu drže se tijela; a oni po Duhu, onog od Duha. ⁶ Namisao je tijela, naime, smrt, a namisao Duha život i mir. ⁷ Jer je namisao tijela neprijateljstvo prema Bogu: ne podređuje se zakonu Božjemu, a niti može. ⁸ A koji su u tijelu, ne mogu ugoditi Bogu. ⁹ Ali vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako inače Duh Božji obitava u vama. Ako pak tko Duha Kristova nema, nije njegov. ¹⁰ No ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. ¹¹ Ali ako Duh Onoga koji Isusa uskrisi od mrtvih obitava u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživjet će i vaša smrtna tijela po Duhu svojemu, koji obitava u vama. ¹² Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo. ¹³ Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je; ako li pak Duhom tjelesna djela usmrćujete, živjet ćete.

Djeca Božja

¹⁴ Jer svi koji su vođeni Duhom Božjim, sinovi su Božji. ¹⁵ Ne primiste, naime, duha ropstva, da ste opet u strahu, nego primiste Duha posinjenja u kojem vičemo: »Abba, Oče!« ¹⁶ Sam Duh susvjedoči s duhom našim da smo djeca Božja. ¹⁷ Ako pak djeca, onda i baštinici; baštinici Božji i subaštinici Kristovi, ako inače s njime zajedno trpimo da se zajedno s njime i proslavimo.

Patnje i slava

¹⁸ Smatram, naime, da patnje sadašnjeg vremena nisu jednakomjerne sa slavom koja se ima otkriti u nama, ¹⁹ jer: sve stvorenje čeznutljivom žudnjom iščekuje otkrivenje sinova Božjih. ²⁰ Jer sve stvorenje bi podvrgnuto ispraznosti, ne svojevoljno, nego od onoga koji ga podvrgnu, u nadi ²¹ da će i samo stvorenje biti oslobođeno ropstva raspadljivosti - u slobodu slave djece Božje. ²² Jer znamo da sve stvorenje zajedno uzdiše i zajedno trpi u porođajnim mukama sve dosad. ²³ A ne samo ono, nego i mi sami koji imamo prvinu Duha, i mi sami u sebi uzdišemo iščekujući posinjenje, otkupljenje svojega tijela. ²⁴ Jer nadom smo spašeni. Ali nada koja se vidi nije nada. Ta tko se nada onome što vidi? ²⁵ Ako se pak nadamo onome što ne vidimo, onda to s ustrajnošću iščekujemo. ²⁶ Tako i Duh supotpomaže našu slabost. Jer što i kako treba moliti, ne znamo, te se sam Duh zauzima uzdisajima neizrecivim.^{[b] 27} A Onaj koji proniče srca zna koja je namisao Duha, da se po volji Božjoj zauzima za svete.

Božji naum

²⁸ Znamo pak da Bog daje da sve surađuje na dobro onima koji ljube Boga, onima koji su po naumu pozvani. ²⁹ Jer koje predvidje, one i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova, da on bude prvorođenac među mnogom braćom. ³⁰ A koje predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi. ³¹ Što ćemo dakle reći na ovo? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? ³² On koji ni svoga vlastitoga Sina ne poštedje, nego ga za sve nas predade, kako nam onda neće s njime podariti sve ostalo?

Ljubav Božja u Kristu

³³ Tko će optužiti izabranike Božje? Bog, Onaj koji opravdava? ³⁴ Tko će osuditi? Krist Isus, Onaj koji umrije, štoviše, koji bi i uskrišen, koji je zdesna Bogu i za nas se zauzima?^{[c] 35} Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? ³⁶ Kao što je pisano: »Zbog tebe nas ubijaju cijeli dan, smatraju da smo kao ovce za klanje.« ³⁷ Ali u svemu tome mi i više nego pobjeđujemo po Onome koji nas uzljubi. ³⁸ Jer sam uvjeren da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni ono što je sada, ni ono što će doći, ni sile, ³⁹ ni visina, ni dubina, ni bilo koji drugi stvor, neće moći rastaviti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu Gospodinu našemu.