Poslanica Rimljanima 8

Knijga O Kristu

život po Duhu

8 Nema dakle nikakve osude za one koji pripadaju Kristu Isusu.

² Jer zakon Duha, koji daje život, oslobodio nas je zakona grijeha, koji vodi u smrt.

³ Jer ono što Zakon, oslabljen grešnim tijelom, nije mogao učiniti, učinio je Bog poslavši svojeg Sina u obličju tjelesnog čovjeka da bude žrtva za grijehe. Tako je osudio grijeh u tijelu.

⁴ Učinio je to zato da bi se pravednost Zakona potpuno ispunila u nama koji više ne živimo po staroj grešnoj naravi, nego po Duhu.

⁵ Oni kojima vlada grešna narav razmišljaju o onomu što je grešno, ali oni koji su pod nadzorom Božjega Duha razmišljaju o onomu što je ugodno Duhu.

⁶ Nadzire li vaša grešna narav vaš um, vodi vas u smrt. Ali ako vaš um nadzire Sveti Duh, imat ćete život i mir.

⁷ Jer grešna tjelesna narav u nama protivi se Bogu. Nikada nije bila pokorna Božjemu zakonu niti će to ikada biti.

⁸ Zato oni kojima još vlada njihova grešna narav ne mogu ugoditi Bogu.

⁹ Ali vama više ne vlada grešna narav. Pod nadzorom ste Svetoga Duha ako Božji Duh zaista prebiva u vama. A u kome ne prebiva Kristov Duh, taj i nije Kristov.

¹⁰ Ako je Krist u vama, tijelo vam je mrtvo za grijeh, ali vaš duh živi za pravednost.

¹¹ živi li u vama Božji Duh koji je Isusa uskrsnuo od mrtvih, Bog koji je Isusa podignuo od mrtvih oživjet će i vaša smrtna tijela tim istim Duhom koji u vama živi.

¹² Zato, draga braćo, nismo dužni činiti ono na što nas tjera naša grešna narav.

¹³ Jer ako živite slušajući tu svoju tjelesnu narav, propast ćete. Ako pak silom Duha usmrćujete nju i njezina zla djela, živjet ćete.

¹⁴ Svi koje vodi Božji Duh Božja su djeca.

¹⁵ Ne budite zato poput strašljivih robova te svoje naravi. Budite prava Božja djeca jer vas je Bog svojim Duhom posinio te mu sada možete radosno klicati: 'Abba!^[a] Oče!'

¹⁶ Sveti Duh govori nam duboko u srcima da smo Božja djeca.

¹⁷ A kako smo njegova djeca, njegovi smo baštinici - jer sve što Bog daje svojemu Sinu, Kristu, to i nama pripada. Kao što s njim trpimo, s njim ćemo se i proslaviti.

Buduća slava

¹⁸ Ali naše sadašnje patnje nisu ništa prema budućoj slavi koja će se očitovati u nama.

¹⁹ Jer sve stvorenje sa žudnjom iščekuje da dođe dan kad će Bog pokazati tko su zaista njegova djeca.

²⁰ Sve što je na Zemlji stvoreno postalo je jalovim, ne vlastitom, nego Božjom voljom - ali u nadi

²¹ da će biti oslobođeno od robovanja pokvarljivosti, da sudjeluje u slobodi i u slavi Božje djece.

²² Jer znamo da cjelokupno stvorenje sve dosad uzdiše i muči se u porođajnim bolima.

²³ Čak i mi kršćani, iako je u nama Sveti Duh kao predukus buduće slave, također stenjemo čekajući posinjenje, otkupljenje našega tijela. I mi također nestrpljivo očekujemo dan kad će nam Bog dati sva prava kao svojoj djeci, uključujući i nova tijela koja nam je obećao.

²⁴ Tom smo nadom spašeni. Ako nešto već imate, onda se tomu više ne trebate nadati.

²⁵ Ali ako se nadate nečemu što još nemate, valja čekati strpljivo i postojano.

²⁶ Isto tako, Sveti Duh nam pomaže u našoj slabosti. Jer mi ne znamo ni kako ni što bismo trebali moliti, ali Sveti Duh moli se za nas uzdasima koji se ne mogu riječima izraziti.

²⁷ I Otac, koji poznaje svačije srce, zna, svakako, što Duh govori, da se moli za nas u skladu s Božjom voljom.

²⁸ Znamo kako Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji njega vole i koje je on pozvao prema svojoj nakani.

²⁹ Jer Bog je svoj narod unaprijed poznavao i odabrao ih je da budu poput njegova Sina, tako da bi njegov Sin mogao biti prvorođenac s brojnom braćom i sestrama.

³⁰ A kad ih je odabrao, pozvao ih je k sebi. Zatim ih je opravdao i obećao im svoju slavu.

Ništa nas ne može odvojiti od Božje ljubavi

³¹ Što na sve to reći? Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas?

³² Kad već nije poštedio ni vlastitoga Sina, nego ga je predao za nas, neće li nam Bog, koji nam je dao Krista, s njime dati i sve drugo?

³³ Tko će optužiti Božje izabranike? Nas Bog opravdava.

³⁴ Tko će nas onda optužiti? Isus Krist je umro, štoviše, i uskrsnuo; on je zdesna Bogu i posreduje za nas.

³⁵ Tko će nas odvojiti od Kristove ljubavi? Može li u tome uspjeti nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?

³⁶ U Svetome pismu piše: 'Zbog tebe nas ubijaju dan za danom; mi smo im kao ovce za klanje.'^[b]

³⁷ Nadmoćno pobjeđujemo sve što nas snađe u Kristu koji nas voli.

³⁸ Čvrsto vjerujem da nas ni smrt, ni život, ni anđeli ni demoni, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile,

³⁹ ni dubina ni visina, ni bilo koje stvorenje neće moći rastaviti od ljubavi Božje objavljene u našemu Gospodinu Kristu Isusu.