Poslanica Hebrejima 7

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Melkisedek

7 Doista, taj Melkisedek - kralj salemski, svećenik Boga Svevišnjega, što izađe u susret Abrahamu koji se vraćao s poraza kraljeva i blagoslovi ga, ² i komu Abraham Ödijeli desetinu od svega - u prijevodu najprije znači »kralj pravednosti«, a zatim »kralj salemski«, to jest »kralj mira«; ³ bez oca, bez majke, bez rodoslovlja, kojemu dani nemaju početka ni život kraja, a nalik Sinu Božjemu, vječito ostaje svećenik.

⁴ Gledajte sad kolik je taj komu i Abraham, praotac, dade desetinu od plijena.^{[a] 5} Doduše, i oni sinovi Levijevi koji primaju svećeništvo imaju po Zakonu zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braće, premda su i ona izašla iz bedra Abrahamova. ⁶ Ali on, kojemu rodoslovlje nije od njih, uzeo je desetinu od Abrahama i blagoslovio onoga koji imaše obećanja, ⁷ a neprijeporno je da veći blagoslivlja manjega. ⁸ I: ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj za kojega se svjedoči da živi. ⁹ I tako reći, po Abrahamu je i Levi, koji inače desetinu prima, dao desetinu, ¹⁰ jer još bijaše u bedru očevu kad mu u susret izađe Melkisedek.

Isus - po redu Melkisedekovu

¹¹ Da je dakle savršenstvo dolazilo po levitskom svećenstvu, jer je narod pod njim Zakon primio, čemu onda potreba da nastupi nekakav drugi svećenik po redu Melkisedekovu, a ne da se imenuje po redu Aronovu? ¹² Doista, mijenja li se svećenstvo, neizbježna je i promjena Zakona. ¹³ Jer onaj o kome se to govori pripadao je drugome plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku. ¹⁴ Ta jasno je da je naš Gospodin potekao od Jude, iz plemena za koje Mojsije ništa ne reče o svećenicima. ¹⁵ I još je mnogo očitije ako nastupa neki drugi svećenik po sličnosti s Melkisedekom, ¹⁶ koji to nije postao po zakonu tjelesna propisa, nego po snazi nerazoriva života. ¹⁷ Jer je posvjedočeno: »Ti si svećenik zauvijek, po redu Melkisedekovu.«

¹⁸ Doista, dolazi do dokinuća prijašnje uredbe zbog njezine nemoći i beskorisnosti - ¹⁹ jer Zakon nije priveo ništa k savršenstvu - i uvodi se bolja nada po kojoj se približujemo Bogu. ²⁰ I tim više što se to nije dogodilo bez zakletve - jer oni su postali svećenici bez zakletve, ²¹ a on sa zakletvom Onoga koji mu kaza: »Zakleo se Gospodin i neće se predomisliti: 'Ti si svećenik zauvijek'« ²² - pa je utoliko Isus postao jamac boljega Saveza. ²³ I oni su mnogi svećenicima postali, jer ih je smrt priječila da to i trajno budu; ²⁴ a on, jer ostaje zauvijek, ima svećenstvo neograničeno. ²⁵ Zato i može posvema spasiti one koji po njemu pristupaju k Bogu, jer vazda živi da se za njih zauzima. ²⁶ Doista, takav nam Velesvećenik i bijaše potreban: svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grješnika i uzvišeniji od nebesa; ²⁷ koji danomice ne treba, kao oni velesvećenici, najprije prinositi žrtve za svoje grijehe, a potom za grijehe naroda, jer je to učinio jednom - prinijevši samoga sebe. ²⁸ Zakon doista za velesvećenike postavlja ljude s njihovim slabostima, a riječ zakletve - nakon Zakona - Sina savršena zauvijek.