Add parallel Print Page Options

Prinos Kristov - jednom zauvijek

10 Jer kako Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sam lik stvari, ne može nikada onim istim žrtvama, što se neprestance iz godine u godinu prinose, učiniti savršenim one što pristupaju. Ne bi li se inače one prestale prinositi, budući da bogoslužnici, jednom očišćeni, ne bi više imali nikakve svijesti grijeha? No one su godišnje podsjećanje na grijehe, jer nemoguće je da krv bikova i jaraca grijehe ukloni. Zato On ulazeći u svijet govori:

»Žrtvu i prinos ti ne htjede,
nego mi tijelo pripravi.
Paljenice i okajnice svidjele ti se nisu.
Tada rekoh:
'Evo dolazim!'
U svitku Knjige piše za mene:
'Vršiti, Bože, volju tvoju.'«

Pošto gore kaže: »Žrtve i prinose i paljenice i okajnice ne htjede niti su ti se svidjele« - a koje se po Zakonu prinose - reče potom: »Evo dolazim vršiti volju tvoju.« Ukida prvo, kako bi uspostavio drugo. 10 U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek. 11 I svaki pak svećenik stoji danomice bogoslužeći i učestalo prinoseći iste žrtve, koje nikada ne mogu ukloniti grijehe; 12 a ovaj, prinijevši samo jednu žrtvu za grijehe, sjede zauvijek zdesna Bogu 13 čekajući otada dok neprijatelji njegovi ne budu položeni za podnožje nogama njegovim. 14 Doista, jednim je prinosom zauvijek učinio posvećene savršenima. 15 A to nam svjedoči i Duh Sveti. Jer nakon što je rekao:

16 »Ovo je Savez
koji ću svezati s njima
nakon onih dana
- govori Gospodin:
Stavit ću zakone svoje u srca njihova
i zapisat ću ih u njihove namisli.
17 I grijeha njihovih
i bezakonja njihovih
neću se više sjećati.«

18 A gdje je njihov oprost, nema više prinosa za grijeh.

Poticanje na ljubav i dobra djela

19 Imajući dakle, braćo, smjelosti za pristup u Svetinju po krvi Isusovoj, 20 put nov i živ koji nam otvori kroza zastor, to jest svoje tijelo, 21 i Velikoga svećenika nad kućom Božjom, 22 pristupajmo s istinitim srcem, u punoći vjere, srdaca poškropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. 23 Držimo se nepokolebljiva vjeroispovijedanja nade, jer je vjeran Onaj koji dade obećanje. 24 I pazimo jedni na druge, poradi poticanja na ljubav i dobra djela, 25 ne propuštajući zajedničkog okupljanja, kao što je u nekih običaj, nego se hrabrimo, i to više kako vidite da se približuje Dan.

26 Jer ako hotimice griješimo nakon što primismo spoznanje istine, ne preostaje nam više žrtva za grijehe, 27 nego neko strahotno očekivanje suda i bijes ognja što će proždrijeti protivnike. 28 Prezre li tko Zakon Mojsijev, bez milosrđa 'pogiba na temelju dvaju ili triju svjedoka' 29 - promislite koliko će goru zavrijediti kaznu onaj tko je Sina Božjega pogazio i krv Saveza, u kojoj je bio posvećen, smatrao nečistom, i Duha milosti uvrijedio? 30 Doista, poznajemo Onoga koji je rekao: »Moja je odmazda, ja ću uzvratiti«, i opet: »Sudit će Gospodin narodu svojemu.« 31 Strahotno je upasti u ruke Boga živoga.

Ustrajnošću do obećanja

32 A prisjetite se onih prvih dana u kojima ste, prosvijetljeni, podnijeli veliku borbu, u patnjama, 33 dijelom javno izvrgnuti porugama i nevoljama, dijelom pak zajedničari onih s kojima se tako postupalo. 34 Doista, i sa sužnjevima ste trpjeli i s radošću prihvatili otimanje svojih imetaka, znajući da vi imate bolje i trajnije imanje. 35 Ne odbacujte dakle svoje smjelosti; pripada joj velika nagrada! 36 Jer treba vam ustrajnosti kako biste, izvršavajući volju Božju, zadobili obećanje.

37 Jer još »malo, vrlo malo;
Onaj koji dolazi, doći će
i neće okasniti.
38 A pravednik će moj živjeti od vjere.
Ako li uzmakne,
neće biti miljenik duši mojoj«.

39 A mi nismo od onih koji uzmiču - na propast, nego od onih koji vjeruju - na zadobivanje duše.