Add parallel Print Page Options

16 I začuh jak glas gdje iz hrama govori sedmorici anđela: »Idite i izlijte sedam plitica Božje srdžbe na zemlju.« Tada prvi ode i izli svoju pliticu na zemlju, i izbije čir, zloćudan i odvratan, na ljudima koji imaju žig Zvijeri i klanjaju se njezinu liku.

A drugi izli svoju pliticu po moru, i ono postade krv kao u mrtvaca, i sve živo što je u moru izginu.

A treći izli svoju pliticu na rijeke i na izvore voda; i postadoše krv. I začuh anđela voda gdje govori:

»Pravedan si,
ti što si »Ja jesam i bijah«, Sveti,
što si tako dosudio.
Jer oni proliše krv svetih i proroka,
te im se krvi daješ napiti,
što i zaslužuju!«

I začuh onoga od žrtvenika gdje govori: »Da, Gospodine, Bože Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!«

A četvrti izli svoju pliticu na sunce, kojem je dano da ljude oprži ognjem. I velika pripeka oprži ljude te stadoše huliti na ime Boga koji ima vlast nad tim pošastima. I ne obratiše se da mu odaju slavu.

10 A peti izli svoju pliticu na prijestolje Zvijeri, i kraljevstvo joj se zamrači, te su jezike svoje izgrizali od muke 11 i hulili na Boga nebeskoga zbog svojih muka i čireva. I ne obratiše se od svojih djela.

12 A šesti izli svoju pliticu na veliku rijeku Eufrat, te njezina voda presahnu kako bi se pripravio put kraljevima s istoka sunčeva. 13 I vidjeh gdje iz usta Zmaja i iz usta Zvijeri i iz usta Lažnoga proroka izlaze tri nečista duha, kao žabe. 14 To su, doista, đavolski zlodusi koji čine znamenja; koji odlaze kraljevima svega svijeta, da ih okupe na boj u veliki Dan Boga Svevladara.

15 »Evo dolazim kao kradljivac! Blažen je onaj tko bdije i čuva svoje haljine, da ne bi gol hodio i sramota mu se vidjela!«

16 I okupi ih na mjesto koje se na hebrejskom zove Harmagedon.

17 A sedmi izli svoju pliticu na zrak, te izađe jak glas iz hrama, od prijestolja, govoreći: »Svršeno je!«[a] 18 I nastadoše munje i glasovi i gromovi, i velik potres nastade kakva ne bje otkad je čovjek na zemlji - kakav li samo potres, tako velik! 19 I veliki se grad raspade na tri dijela, i gradovi se naroda srušiše. I spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dadne čašu vina svoje srdžbe i gnjeva. 20 I svi se otoci ukloniše i gore više ne opstaše. 21 S neba se tad na ljude spusti velika tuča, teška kao talenat; a ljudi stadoše huliti na Boga zbog pošasti tuče, jer pošast njezina bje vrlo velika.

Footnotes

  1. Otk 16,17 Umjesto »iz hrama«, neki rukopisi imaju: »iz hrama nebeskoga«.