Job 7

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

7 Nije li težak čovjekov rad na zemlji?
    Dane provodi kao najamni radnik.
² Kao što sluga žudi za hladom,
    a najamnik željno čeka dnevnicu,
³ mene čekaju mjeseci uzaludnosti,
    a jad me muči iz noći u noć.
⁴ Kad legnem, mislim ‘Kad ću ustati?’
Ali noć se otegla i prevrćem se do zore.
⁵ Tijelo mi je prekriveno crvima i blatom,
    koža mi je gnojna i ispucala.

⁶ Dani su mi brži od tkalačkog čunka^[a]
    i bez nade se primiču kraju.
⁷ Sjeti se, Bože, da mi je život samo dašak.
    Moje oči više neće vidjeti sreću.
⁸ Oko, koje me sada gleda, više me neće vidjeti.
    Tražit ćeš me, Bože, ali me neće biti.
⁹ Kao što se oblak raspline i više ga nema,
    nema ni onoga tko ode u grob.
¹⁰ Nikad se više ne vraća kući,
    ne znaju ga na poznatim mjestima.

¹¹ Zato neću zatvoriti usta!
    Govorit ću jer mi je duh tjeskoban,
    jadat ću se jer mi je duša ogorčena.
¹² Bože, jesam li ja tvoj neprijatelj
    pa si nada mnom postavio stražu?
¹³ Ako kažem: ‘Na krevetu ću naći utjehu,
    moj će mi ležaj olakšati jadanje’,
¹⁴ ti me plašiš snovima
    i prestravljuješ viđenjima.
¹⁵ Radije bih bio nasmrt zadavljen
    nego da živim ovako.
¹⁶ Prezirem život, ne želim vječno živjeti.
    Pusti me na miru, moji su dani kao dah.
¹⁷ Što je čovjek da ti je toliko važan,
    da na njega obraćaš pažnju,
¹⁸ da ga pohodiš svakog jutra
    i svakog trena provjeravaš?
¹⁹ Zašto ne skineš pogled s mene,
    barem za treptaj oka?
²⁰ Ako sam i zgriješio,
    što sam učinio tebi,
    ti nadzorniče ljudi?
Zašto si me uzeo za metu?
    Zar sam ti postao teret?
²¹ Zašto moj prekršaj ne oprostiš
    i ne prijeđeš preko moga grijeha?
Jer, uskoro ću leći u prašinu.
    Ti ćeš me pomno tražiti,
    ali mene više neće biti.«