Add parallel Print Page Options

Zavjera protiv Isusa i Judina izdaja

22 Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova, koji se zove Pasha. Glavari su svećenički i pismoznanci tražili kako da ga smaknu, jer su se bojali naroda.

Sotona pak uđe u Judu, zvanog Iskariotski, koji se ubrajao među Dvanaestoricu, te on ode i dogovori sa glavarima svećeničkim i zapovjednicima kako da im ga preda. Oni se poradovaše i dogovoriše da će mu dati novca. I on pristade, te je tražio zgodu da im ga preda mimo mnoštva.

Priprava pashalne večere

Dođe pak Dan beskvasnih kruhova u koji je trebalo žrtvovati pashu, pa on posla Petra i Ivana te reče: »Pođite i pripravite nam da blagujemo pashu.« Rekoše mu: »Gdje hoćeš da pripravimo?« 10 A on im reče: »Evo, čim uđete u grad, susrest će vas čovjek koji nosi krčag vode. Pođite za njim u kuću u koju on uđe 11 i recite domaćinu te kuće: 'Učitelj te pita: Gdje je gostinjska soba u kojoj bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' 12 I on će vam pokazati prostranu i prostrtu gornju sobu. Ondje pripravite.« 13 Oni otiđoše i nađoše kako im je rekao te pripraviše pashu.

Pashalna večera

14 I kad dođe čas, smjesti se on za stol i apostoli s njime. 15 I reče im: »Žarko sam želio ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. 16 Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ne ispuni u kraljevstvu Božjemu.«[a] 17 I uzevši čašu, izreče hvalu i reče: »Uzmite je i razdijelite među sobom. 18 Jer kažem vam: odsad zasigurno neću piti od trsova roda dok kraljevstvo Božje ne dođe.«

Euharistija - Večera Gospodnja

19 I uzevši kruh izreče hvalu, razlomi i dade im govoreći: »Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni u spomen!« 20 Tako i čašu, nakon večere, govoreći: »Ova je čaša novi Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.

21 Ali evo, ruka izdajnika mojega sa mnom je na stolu. 22 Jer Sin Čovječji, doduše, odlazi kako je određeno, ali jao onomu čovjeku koji ga izdaje!« 23 A oni se stadoše pitati među sobom tko bi dakle od njih bio taj koji bi to mogao učiniti.

Tko je najveći?

24 I dođe do prepirke među njima o tome koga bi od njih trebalo smatrati najvećim. 25 A on im reče: »Kraljevi naroda gospoduju nad njima, i njihovi vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. 26 A vi nemojte tako! Nego onaj najveći među vama neka bude kao najmlađi, a upravitelj kao poslužitelj. 27 Jer tko je veći: onaj koji je za stolom ili onaj koji poslužuje? Nije li onaj koji je za stolom? A ja sam među vama kao poslužitelj.

28 Vi ste oni koji su sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. 29 I ja prenosim na vas kraljevstvo kao što ga je moj Otac prenio meni: 30 da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i da sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih.«

Opomene prije svršetka

31 »Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu.[b] 32 Ali ja sam molio za tebe da tvoja vjera ne ugasne. A ti, kad se jednom povratiš, učvrsti svoju braću!« 33 On mu reče: »Gospodine, s tobom sam pripravan i u tamnicu i u smrt poći.« 34 A on mu reče: »Kažem ti, Petre, neće pijetao danas zapjevati, dok triput ne zaniječeš da me poznaješ.«

35 I reče im: »Kad vas poslah bez kese i torbe i obuće, je li vam što nedostajalo?« Oni rekoše: »Ništa.« 36 Tada im reče: »Ali sad, tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A tko nema, neka proda svoju haljinu i kupi mač. 37 Jer kažem vam da se ono zapisano: 'Svrstan bi među bezakonike', treba ispuniti na meni, jer sve ono što se odnosi na mene ima svrhu.« 38 Oni mu rekoše: »Gospodine, evo ovdje dva mača!« A on im reče: »Dosta je.«

Molitva na Maslinskoj gori

39 Tada izađe te prema običaju pođe na Maslinsku goru. Za njim pođoše i učenici. 40 Došavši na to mjesto, reče im: »Molite da ne upadnete u napast!«

41 I udalji se od njih koliko se može kamenom dobaciti, pade na koljena i stade moliti, 42 govoreći: »Oče! Ako hoćeš, otkloni od mene ovu čašu! Ali ne volja moja, nego tvoja neka bude!«

43 I ukaza mu se anđeo s neba koji ga je hrabrio. 44 A kad zapade u smrtnu tjeskobu, molio se još usrdnije. I znoj njegov postade kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.[c]

45 Kad ustade od molitve, dođe k učenicima i nađe ih pozaspale od žalosti, 46 pa im reče: »Što spavate? Ustanite i molite da ne upadnete u napast!«

Isus izdan i uhićen

47 Dok je još govorio, eto svjetine. A jedan od Dvanaestorice, koji se zvao Juda, išao je pred njom. On se približi Isusu da ga poljubi. 48 Isus mu reče: »Juda, zar poljupcem izdaješ Sina Čovječjega?«

49 Kad oni oko njega vidješe što će biti, rekoše: »Gospodine, da udarimo mačem?« 50 I udari jedan od njih slugu velesvećenika i odsiječe mu desno uho. 51 A Isus nato reče: »Ostavite se toga!« I dotaknu uho te ga zaliječi.

52 Reče pak Isus onima što dođoše na njega - glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: »Kao na razbojnika izađoste s mačevima i toljagama! 53 Dok sam svaki dan bio s vama u Hramu, ne dignuste ruku na me. Ali ovo je vaš čas i vlast tame.«

Petar zanijekao Isusa

54 Pošto ga uhitiše, odvedoše ga i uvedoše u kuću velesvećenika. A Petar ga slijedio izdaleka.

55 Naložiše vatru nasred dvorišta i posjedaše, a Petar sjedio među njima. 56 Neka ga sluškinja vidje gdje sjedi uz vatru te, zagledavši se u nj, reče: »I ovaj bijaše s njim.« 57 Ali on zanijeka: »Ne poznajem ga, ženo!« 58 Nedugo potom vidje ga netko drugi i reče: »I ti si od njih.« A Petar reče: »Čovječe, nisam!« 59 I pošto prođe oko jedan sat, netko opet stade tvrditi: »Istina, i ovaj bijaše s njim. Ta i Galilejac je.« 60 A Petar reče: »Čovječe, ne znam o čemu govoriš.« I odmah, dok je on još govorio, zapjeva pijetao. 61 I okrenuvši se, Gospodin uprije pogled u Petra. A Petar se podsjeti riječi Gospodnje, kako mu reče: »Prije no što danas pijetao zapjeva, triput ćeš me zanijekati.« 62 I on izađe van i zaplaka gorko.

Isus pred Vijećem

63 A ljudi koji su čuvali Isusa, izrugivali su mu se, udarajući ga. 64 Prekrivši mu lice, zapitkivali su ga: »Proreci tko te udario!« 65 I mnogo su drugog izgovarali protiv njega, huleći.

66 Čim osvanu dan sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga odvedoše pred svoje Vijeće, 67 govoreći: »Ako si ti Krist, reci nam.« A on im reče: »Ako vam reknem, nećete povjerovati, 68 ako zapitam, nećete odgovoriti.[d] 69 No odsad će Sin Čovječji sjediti zdesna Sile Božje!« 70 Svi pak rekoše: »Ti si dakle Sin Božji?« On im nato reče: »Vi kažete da Ja jesam.« 71 A oni rekoše: »Što nam još treba svjedočanstvo? Ta sami smo čuli iz njegovih usta.«

Footnotes

  1. Lk 22,16 Umjesto »neću je više blagovati«, neki rukopisi donose: »nipošto neću više blagovati od nje«.
  2. Lk 22,31 Neki rukopisi dodaju uvodni dio: »A Gospodin reče: ...«.
  3. Lk 22,43-44 Odlomak je ispušten u mnogim važnim starim rukopisima, ali je tradicijski rano posvjedočen.
  4. Lk 22,68 Neki rukopisi dodaju na kraju: »niti (me) pustiti«.