Evanđelje po Luki 12

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Razne pouke učenicima

12 Kad se skupilo na tisuće ljudi, tako da su jedni druge gazili, stade govoriti najprije svojim učenicima: »Čuvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja. ² Ništa nije skriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće doznati. ³ Zato će se sve što ste u tami rekli čuti na svjetlu, i što ste u uho šaptali po sobama, propovijedat će se s krovova.

⁴ A kažem vama, svojim prijateljima, ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, i poslije toga nemaju više što učiniti. ⁵ Pokazat ću vam koga vam se bojati: bojte se Onoga koji ima vlast da, pošto ubije, baci u pakao. Da, kažem vam, Njega se bojte! ⁶ Ne prodaje li se pet vrapčića za dva novčića? Pa ipak ni jedan od njih nije pred Bogom zaboravljen. ⁷ A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vi ste vredniji od mnogo vrapčića.

⁸ I kažem vam, tko god se prizna mojim pred ljudima, i Sin Čovječji priznat će se njegovim pred anđelima Božjim. ⁹ Tko pak mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim.

¹⁰ I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit će mu se, ali se onomu tko pohuli na Duha Svetoga neće oprostiti.

¹¹ Kad vas budu dovodili pred sinagoge i poglavarstva i vlasti, ne budite zabrinuti kako i što ćete govoriti u obranu, ili što ćete reći, ¹² jer će vas Duh Sveti poučiti u onaj čas što treba reći.«

Prispodoba o bogatom bezumniku

¹³ Netko mu iz mnoštva reče: »Učitelju, reci bratu mome da sa mnom podijeli baštinu!« ¹⁴ A on mu nato reče: »Čovječe, tko mene postavi sucem ili djeliteljem među vama?« ¹⁵ I reče im: »Pazite se i čuvajte svake pohlepe, jer nije nekomu život u obilju onoga što posjeduje.« ¹⁶ Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatom čovjeku zemlja obilno urodi ¹⁷ pa je on u sebi premišljao: 'Što da učinim; jer nemam gdje skupiti svoj urod.' ¹⁸ I reče: 'Ovako ću učiniti: srušit ću svoje žitnice i sagraditi veće, i ondje ću skupiti sve žito i sva dobra svoja. ¹⁹ Tada ću duši svojoj reći: Dušo, imaš mnogo dobara u zalihi za mnogo godina. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' ²⁰ Ali mu Bog reče: 'Bezumniče! Još ove noći zaiskat će se duša tvoja od tebe. A to što si pripravio, čije će biti?' ²¹ Tako je onomu koji sebi sabire blago, a ne bogati se u Bogu.«

Pouzdanje, a ne zabrinutost

²² Reče pak svojim učenicima: »Stoga vam kažem, ne budite zabrinuti za život, što ćete jesti; ni za tijelo, u što ćete se odjenuti. ²³ Jer je život više od hrane i tijelo od odjeće. ²⁴ Promotrite gavrane: ne siju, ne žanju, nemaju spremišta ni žitnice, a Bog ih ipak hrani. A koliko ste vi vredniji od ptica! ²⁵ Tko od vas zabrinutošću može produljiti dob svoju i za jedan lakat? ²⁶ Kad ne možete dakle ni ono najmanje, zašto ste onda zabrinuti za ostalo? ²⁷ Promotrite ljiljane kako rastu. Ne muče se niti predu, a kažem vam da se ni Salomon u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. ²⁸ A kad travu koja je danas u polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni! ²⁹ A vi - ne tražite što ćete jesti, ili što piti, niti se uznemirujte. ³⁰ Jer sve to traže pogani ovoga svijeta. A Otac vaš zna da sve to trebate. ³¹ Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se pridodati!^[a]

³² Ne boj se, stado maleno, jer se Ocu vašemu svidjelo dati vam Kraljevstvo.

³³ Prodajte ono što imate i dajte za milostinju! Pribavite sebi kese koje ne stare, nepropadljivo blago na nebesima, gdje se kradljivac ne približava niti moljac nagriza. ³⁴ Jer gdje je vaše blago, ondje će biti i vaše srce.«

Blaženi koji bdiju

³⁵ »Neka su vam bokovi opasani i svjetiljke upaljene. ³⁶ Budite nalik ljudima koji čekaju svojega gospodara kad se sa svadbe vraća da mu odmah, čim stigne i pokuca, otvore. ³⁷ Blažene one sluge koje gospodar, kad dođe, nađe gdje bdiju! Zaista, kažem vam, on će se pripasati, smjestiti ih za stol te pristupiti i posluživati ih. ³⁸ Pa dođe li za druge ili treće noćne straže i nađe ih tako, blaženi oni! ³⁹ Ali ovo znajte: da je domaćin znao u koji čas dolazi kradljivac, ne bi dao da mu se kuća potkopa.^{[b] 40} I vi budite pripravni, jer u čas u koji ne mislite Sin Čovječji dolazi!«

⁴¹ Petar mu reče: »Gospodine, govoriš li ovu prispodobu samo nama ili i svima?« ⁴² A Gospodin reče: »Tko li je dakle taj vjerni i mudri upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom služinčadi da im u pravo vrijeme daje obrok? ⁴³ Blažen onaj sluga koga njegov gospodar, kad dođe, nađe da tako čini! ⁴⁴ Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim svojim imanjem. ⁴⁵ Ali ako taj sluga rekne u svojemu srcu: 'Gospodar moj kasni s dolaskom' pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, ⁴⁶ doći će gospodar toga sluge u dan u koji ga ne očekuje i u čas u koji ne sluti. Odvojit će ga i dodijeliti mu mjesto među nevjernicima.

⁴⁷ I onaj sluga koji, znajući volju svojega gospodara, nije bio pripravan niti je učinio po njegovoj volji, primit će mnogo udaraca. ⁴⁸ A onaj pak koji je, ne znajući je, učinio nešto što zaslužuje udarce, primit će malo udaraca. Od svakoga komu je mnogo dano mnogo će se tražiti; i od onoga komu je mnogo povjereno, još će se više iskati od njega.«

Mir i razdjeljenje

⁴⁹ »Oganj dođoh baciti na zemlju! I što bih želio nego da je već planuo! ⁵⁰ Krštenjem se imam krstiti, i kako sam tjeskoban dok se ono ne izvrši!

⁵¹ Mislite li da sam mir došao donijeti na zemlju? Ne, nego razdjeljenje, kažem vam. ⁵² Jer će odsad petoro u jednoj kući biti razdijeljeni; trojica suprot dvojici i dvojica suprot trojici; ⁵³ bit će razdijeljen otac suprot sinu i sin suprot ocu, majka suprot kćeri i kći suprot majci, svekrva suprot svojoj snahi i snaha suprot svekrvi.«

Prosuđujte što je pravo

⁵⁴ A mnoštvu je govorio: »Kad vidite oblak da se diže na zapadu, odmah kažete: 'Dolazi kiša!' i bude tako. ⁵⁵ A kada zapuše južnjak, kažete: 'Bit će sparina!' i bude. ⁵⁶ Licemjeri! Lice zemlje i neba znadete protumačiti, a kako onda ne znate protumačiti ovo vrijeme? ⁵⁷ I zašto sami od sebe ne prosudite što je pravo?

⁵⁸ Kad s protivnikom svojim ideš glavaru, nastoj ga se nagodbom riješiti dok si još na putu, da te ne odvuče pred suca. Sudac će te predati izvršitelju, a izvršitelj te baciti u tamnicu. ⁵⁹ Kažem ti, zasigurno nećeš odande izaći dok ne platiš i posljednji novčić.«