Evanđelje po Ivanu 10

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Dobri pastir

10 »Zaista, zaista, kažem vam, tko u ovčinjak ne ulazi kroz vrata, nego negdje drugdje prelazi, kradljivac je i razbojnik. ² A tko ulazi na vrata, pastir je ovaca. ³ Njemu vratar otvara, i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje poimence zove te ih izvodi. ⁴ A kad sve svoje izvede, ide pred njima i ovce ga slijede, jer poznaju njegov glas. ⁵ A tuđina zasigurno neće slijediti, nego će od njega bježati, jer ne poznaju tuđinova glasa.« ⁶ Isus im izreče tu usporedbu, ali oni ne razumješe što im je time htio kazati. ⁷ Tada im Isus ponovno reče:

»Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. ⁸ Svi koji dođoše prije mene kradljivci su i razbojnici, ali ih ovce nisu poslušale.^[a]

⁹ Ja sam vrata. Tko li kroza me uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti te pašu nalaziti. ¹⁰ Kradljivac ne dolazi, osim da ukrade, zakolje i uništi. Ja dođoh da život imaju i da ga imaju u izobilju. ¹¹ Ja sam pastir dobri. Pastir dobri polaže život svoj za ovce. ¹² Najamnik, koji nije pastir, i komu ovce ne pripadaju, čim spazi vuka da dolazi, ostavlja ovce i bježi - a vuk ih grabi i rastjeruje - ¹³ jer najamnik je, i nije mu stalo do ovaca.

¹⁴ Ja sam pastir dobri i poznajem svoje, i moje poznaju mene. ¹⁵ Kao što mene poznaje Otac, i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce.

¹⁶ A imam i druge ovce koje nisu iz ovog ovčinjaka; treba da dovedem i njih, i čut će moj glas, i bit će jedno stado, jedan pastir.

¹⁷ Stoga me ljubi Otac što ja život svoj polažem da ga opet uzmem. ¹⁸ Nitko ga ne uzima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem. Imam vlast položiti ga i imam vlast opet ga uzeti. Tu zapovijed primih od svojega Oca.«

¹⁹ I opet nastade razdor među Židovima zbog ovih riječi. ²⁰ Mnogi su od njih govorili: »Zli je duh u njemu pa luduje. Što ga slušate?« ²¹ Drugi su govorili: »Ovo nisu riječi opsjednutoga. Može li zli duh slijepima oči otvarati?«

Isus jedno s Ocem

²² Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bijaše zima, ²³ a Isus je hodao u Hramu trijemom Salomonovim. ²⁴ Tada ga okružiše Židovi te ga ispitivahu: »Dokle ćeš nam dušu držati u dvojbi? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno.«

²⁵ Odgovori im Isus: »Rekoh vam, ali ne vjerujete. Djela koja činim u ime svojega Oca, ona svjedoče za mene, ²⁶ ali vi ne vjerujete, jer niste od mojih ovaca. ²⁷ Moje ovce slušaju moj glas, i ja ih poznajem, i one me slijede. ²⁸ Ja im dajem život vječni, i one zasigurno neće nikada propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke. ²⁹ Ono što mi je Otac dao veće je od svega i nitko to ne može oteti iz Očeve ruke.^{[b] 30} Ja i Otac jedno smo.«

³¹ Tada Židovi opet zgrabiše kamenje da ga kamenuju. ³² Odgovori im Isus: »Pokazah vam mnoga dobra djela od Oca. Za koje me od tih djela kamenujete?« ³³ Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule, i jer se ti, premda čovjek, praviš Bogom.« ³⁴ Odgovori im Isus:

»Nije li u vašem Zakonu zapisano: 'Ja rekoh: bogovi ste!' ³⁵ Ako bogovima nazva one kojima bijaše upućena riječ Božja - a Pismo se ne može dokinuti - ³⁶ možete li onda onomu, koga je Otac posvetio i poslao na svijet, kazati: 'Huliš', zato što rekoh: 'Sin sam Božji'? ³⁷ Ako ne činim djela Oca svojega, nemojte mi vjerovati. ³⁸ Ali ako činim, makar meni i ne vjerovali, vjerujte djelima, kako biste spoznali i razumjeli da je Otac u meni i ja u Ocu.«^[c]

³⁹ Tada su ga opet htjeli uhititi, ali im on izmaknu iz ruke.

⁴⁰ I ode opet preko Jordana na mjesto gdje je Ivan prije krstio, i ondje ostade. ⁴¹ A mnogi dođoše k njemu te govorahu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamena, ali sve što je za ovoga rekao bijaše istinito.« ⁴² I ondje mnogi povjerovaše u njega.