Evanđelje po Mateju 22
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001
Kraljevska svadbena gozba
22 Isus im ponovno progovori u prispodobama: 2 »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu svojemu sinu. 3 On posla svoje sluge da pozovu uzvanike na svadbu, no oni ne htjedoše doći. 4 Posla opet druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, gozbu sam ugotovio, junci su moji i tovljenici poklani i sve je pripravljeno. Dođite na svadbu.' 5 Ali oni, ne marivši, otiđoše: jedan na svoju njivu, drugi pak za svojom trgovinom. 6 Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i pobiju. 7 Kralj se nato razgnjevi i posla svoju vojsku, pogubi one ubojice, a njihov grad spali. 8 Tada reče svojim slugama: 'Svadba je pripravljena, ali je uzvanici nisu bili dostojni. 9 Pođite dakle na raskršća putova, pa pozovite na svadbu koga god nađete.' 10 I sluge izađoše na putove i skupiše sve koje nađoše: i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostima.
11 Kad kralj uđe pogledati goste, zamijeti ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. 12 I reče mu: 'Prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbenog ruha?' A on ostade bez riječi. 13 Tada reče kralj poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van, u tamu; ondje će biti plač i škrgut zubi.' 14 Doista, mnogo je zvanih, ali malo izabranih.«
Caru carevo, Bogu Božje
15 Tada farizeji otiđoše i održaše vijećanje kako da ga uhvate u riječi. 16 Pošalju k njemu svoje učenike zajedno s herodovcima da mu reknu: »Učitelju, znamo da si istinit, i da po istini putu Božjemu učiš, i da ti ni do koga nije stalo, jer ne gledaš tko je tko. 17 Reci nam dakle što misliš: je li dopušteno caru dati porez ili nije?« 18 Znajući njihovu zlobu, Isus im nato reče: »Zašto me iskušavate, licemjeri? 19 Pokažite mi porezni novac!« I oni mu doniješe denar. 20 On ih upita: »Čiji je ovo lik i natpis?« 21 Rekoše mu: »Carev.« Tada im reče: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.« 22 Kad to čuše, zadiviše se te ga ostaviše i otiđoše.
Uskrsnuće i ženidba
23 Toga dana pristupiše k njemu saduceji, tvrdeći da nema uskrsnuća, te ga upitaše:[a] 24 »Učitelju, Mojsije reče: 'Ako tko umre bez djece, neka brat njegov uzme njegovu ženu i neka podigne svojemu bratu potomstvo.' 25 Bijaše pak u nas sedmero braće. I prvi se oženi i umrije bez potomstva ostavivši ženu svojemu bratu. 26 Tako i drugi, i treći, sve do sedmoga. 27 A nakon svih umrije i ta žena. 28 O uskrsnuću dakle, kojemu će od te sedmorice biti ženom? Jer sva su je sedmorica imala.« 29 Isus im odgovori: »U zabludi ste, jer ne razumijete ni Pisama ni sile Božje. 30 Jer o uskrsnuću niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli na nebu.[b] 31 A što se tiče uskrsnuća mrtvih, niste li čitali ono što vam reče Bog: 32 'Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev?' On nije Bog mrtvih, nego živih.« 33 Čuvši to, mnoštvo bijaše zadivljeno njegovim učenjem.
Najveća zapovijed
34 A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se zajedno, 35 pa ga jedan od njih, zakonoznanac, upita da ga iskuša:[c] 36 »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« 37 On mu nato reče: »'Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom pameću svojom.' 38 To je najveća i prva zapovijed. 39 A druga, kao i ova: 'Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga.' 40 O ovim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«
Krist i David
41 Kad su se farizeji okupili, Isus ih upita: 42 »Što vi mislite o Kristu? Čiji je on sin?« Reknu mu: »Davidov.« 43 Reče im: »Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad kaže: 44 'Reče Gospodin Gospodinu mojemu: Sjedni meni zdesna dok neprijatelje tvoje ne položim pod noge tvoje'? 45 Ako dakle David njega naziva Gospodinom, kako mu je sin?« 46 I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti ga se itko od toga dana usudi išta zapitati.
Copyright © 2001 by Life Center International