A A A A A
Bible Book List

Evanđelje po Ivanu 6Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001 (HNZ-RI)

Isus nahranio pet tisuća ljudi

Poslije toga Isus ode na drugu obalu Galilejskog, ili Tiberijadskog mora. Slijedilo ga veliko mnoštvo, jer su gledali znamenja koja je činio na bolesnicima. Onda Isus uzađe na goru i ondje je sjedio sa svojim učenicima. A bližila se Pasha, židovski blagdan.

Kad Isus podignu oči te ugleda da veliko mnoštvo dolazi k njemu, upita dakle Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi jedu?« To je govorio iskušavajući ga, jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« Tada mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra, rekne: »Ovdje je neki dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice; ali što je to za tolike?« 10 Isus reče: »Neka ljudi posjedaju!« Na tom je mjestu bilo mnogo trave; i posjedaše, njih oko pet tisuća muškaraca.

11 Tada Isus uze kruhove te, izrekavši hvalu, razdijeli ih onima što su posjedali. A tako i od ribica, koliko god su htjeli. 12 Kad se pak nasitiše, rekne svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne.« 13 Skupiše dakle i napuniše dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova preostaše onima koji su jeli.

14 Kad ljudi dakle vidješe znamen koji Isus učini, govorili su: »Ovo je uistinu Prorok, Onaj koji ima doći na svijet.« 15 A Isus, znajući da kane doći te ga na silu ugrabiti da ga učine kraljem, opet se povuče u goru, on sam.

Isus hoda po moru

16 A kad se spusti večer, njegovi učenici siđoše k moru. 17 I ušavši u lađicu, zaploviše preko mora u Kafarnaum. Već se bilo i smračilo, a Isus im još nije dolazio. 18 More se nadizalo od silna vjetra što je puhao. 19 Kad su se dakle otisnuli nekih dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje se hodajući po moru približuje lađici. I prestrašiše se. 20 A on im rekne: »Ja sam, ne bojte se!« 21 Htjeli su ga uzeti u lađicu, i odjednom se lađica nađe uz obalu kojoj su se bili zaputili.

Isus, kruh života

22 Sutradan mnoštvo, koje je ostalo na drugoj obali mora, primijeti da ondje, osim jedne, ne bijaše druge lađice, te da Isus ne uđe u lađicu zajedno sa svojim učenicima, nego da njegovi učenici otploviše sami. 23 Tu, međutim, pristadoše neke druge lađice iz Tiberijade, blizu mjesta gdje jedoše kruh pošto Gospodin dade hvalu. 24 Kada dakle mnoštvo primijeti da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđoše u lađice i otiđoše u Kafarnaum tražeći Isusa. 25 Kad ga nađoše na drugoj strani mora, rekoše mu: »Rabbi, kad si ovamo došao?« 26 Odgovori im Isus:

»Zaista, zaista, kažem vam, tražite me ne zato što ste vidjeli znamenja, nego zato što onoga kruha jedoste i nasitiste se. 27 Starajte se ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni. Nju će vam dati Sin Čovječji, jer njega pečatom potvrdi Otac, Bog.«

28 A oni ga upitaše: »Što da činimo kako bismo radili djela Božja?« 29 Odgovori im Isus: »Ovo je djelo Božje - da vjerujete u onoga koga On posla.« 30 Oni mu onda rekoše: »Koji dakle znamen činiš da vidimo i da ti povjerujemo? Što možeš uraditi? 31 Naši očevi jedoše manu u pustinji, kao što je zapisano: 'Dade im jesti kruh s neba!'« 32 Tada im reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam, nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego vam Otac moj daje istinski kruh s neba; 33 jer kruh je Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« 34 Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha!« 35 Reče im Isus:

»Ja sam kruh života. Onaj koji k meni dolazi, zasigurno neće ogladnjeti, i tko u mene vjeruje, zasigurno neće nikada ožednjeti. 36 No rekoh vam: ta vidjeli ste me, i - ne vjerujete.[a] 37 Sve ono što mi Otac daje doći će k meni, a onoga koji k meni dođe neću izbaciti van. 38 Jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju Onoga koji me posla. 39 A ovo je volja Onoga koji me posla: da nijednoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ga uskrisim u posljednji dan. 40 Ovo je, naime, volja moga Oca: da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.«

41 Tada su Židovi mrmljali protiv njega, jer je rekao: »Ja sam kruh što je sišao s neba.« 42 I govorili su: »Nije li to Isus, Josipov sin? Zar mu ne poznajemo oca i majku? Kako sad govori: »Sišao sam s neba?«

43 Odgovori im Isus: »Ne mrmljajte među sobom! 44 Nitko ne može k meni doći ako ga ne privuče Otac - Onaj koji me posla, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 45 Zapisano je u Prorocima: 'Svi će biti od Boga poučeni.' Tko god čuje od Oca, i pouči se, k meni dolazi. 46 Ne da bi itko vidio Oca, osim onoga koji je kod Boga; taj je vidio Oca. 47 Zaista, zaista, kažem vam, onaj koji vjeruje ima život vječni.[b] 48 Ja sam kruh života. 49 Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. 50 Ovo je kruh koji silazi s neba da tko od njega jede ne umre. 51 Ja sam kruh živi koji je sišao s neba. Tko jede od ovoga kruha, živjet će zauvijek. I kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta.«

52 Tada se Židovi prepirahu među sobom govoreći: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje da jedemo?« 53 Isus im stoga reče:

»Zaista, zaista, kažem vam, ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. 54 Onaj tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 55 Jer je tijelo moje jelo istinsko i krv je moja istinsko piće. 56 Onaj tko jede tijelo moje i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu. 57 Kao što mene posla Otac, Onaj koji živi, i ja živim po Ocu; tako će i onaj koji mene blaguje živjeti po meni. 58 Ovo je kruh koji je sišao s neba, ne kao onaj koji očevi jedoše i pomriješe. Onaj tko ovaj kruh jede, živjet će zauvijek.«

59 To reče dok je poučavao u sinagogi u Kafarnaumu. 60 Čuvši to, mnogi od njegovih učenika nato rekoše: »Tvrda je ovo besjeda. Tko je može slušati?« 61 A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjuje? 62 A što kad biste vidjeli Sina Čovječjega gdje uzlazi onamo gdje je prije bio? 63 Duh je onaj koji oživljuje, a tijelom se ništa ne postiže. Riječi koje sam vam zborio duh su i život su. 64 Ali ima među vama onih koji ne vjeruju.« Isus je, naime, znao od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. 65 Još je govorio: »Stoga sam vam rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«

66 Otada mnogi od njegovih učenika odustaše, i nisu više išli s njime.

Ispovijest Petrova

67 Tada Isus upita Dvanaestoricu: »Hoćete li i vi otići?« 68 Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, komu da idemo? Ti imaš riječi vječnoga života! 69 I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«[c] 70 Odgovori im Isus: »Nisam li ja izabrao vas Dvanaestoricu? A ipak, jedan je od vas đavao.« 71 Govorio je to o Judi, sinu Šimuna Iskariotskoga, jer ga je on, premda jedan od Dvanaestorice, imao izdati.[d]

Footnotes:

  1. Iv 6,36 »me« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima.
  2. Iv 6,47 Neki rukopisi iza »vjeruje« dodaju: »u mene«.
  3. Iv 6,69 Umjesto »Svetac Božji«, neki rukopisi imaju: »Krist, Sin Boga živoga«.
  4. Iv 6,71 Umjesto »o Judi, sinu Šimuna Iskariotskoga«, neki rukopisi imaju: »o Judi sinu Šimunovu, Iskariotu«. Usp. Iv 13,26.
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001 (HNZ-RI)

Copyright © 2001 by Life Center International

  Back

1 of 1

You'll get this book and many others when you join Bible Gateway Plus. Learn more

Viewing of
Cross references
Footnotes