A A A A A
Bible Book List

Evanđelje po Ivanu 12Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001 (HNZ-RI)

Isusovo pomazanje u Betaniji

12 Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta je posluživala, a Lazar bijaše jedan od onih koji su s njime bili za stolom. Tada Marija uze libru čiste skupocjene nardove pomasti te pomaza Isusove noge i otare ih svojom kosom. I kuća se ispuni mirisom pomasti.

Tada Juda Iskariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati, rekne: »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara pa se to dalo siromasima?« Nije to rekao što mu je bilo stalo do siromaha, nego jer bijaše kradljivac; držao je kesu i odnosio što se u nju stavljalo. A Isus reče: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa. Jer siromahe uvijek imate uza se, ali mene nemate uvijek.«

Veliko tad mnoštvo Židova dozna da je on ondje, pa dođoše, ne samo zbog Isusa nego i da vide Lazara, koga bijaše uskrisio od mrtvih. 10 A glavari se svećenički dogovoriše da i Lazara ubiju, 11 jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

Mesijanski ulazak u Jeruzalem

12 Kad je sutradan veliko mnoštvo, što dođe na Blagdan, čulo da Isus dolazi u Jeruzalem, 13 uze palmine grane te mu izađe u susret. I klicali su:

»Hosanna, blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje«, i, »Kralj Izraelov!«

14 Isus nađe magarčića i sjede na njega, kao što je zapisano: 15 »Ne boj se, kćeri Sionska! Gle, kralj tvoj dolazi sjedeći na mladunčetu magaričinu.« 16 Njegovi učenici to najprije ne razumješe; tek pošto Isus bi proslavljen oni se sjetiše da to bijaše o njemu zapisano i da mu baš to učiniše. 17 Svjedočilo je i mnoštvo što je bilo s njime kad je Lazara dozvao iz groba i uskrisio ga od mrtvih. 18 Stoga mu mnoštvo i dođe u susret, jer su čuli da je on učinio taj znamen. 19 A farizeji među sobom rekoše: »Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim.«

Nežidovi kod Isusa

20 A među onima koji su za Blagdana uzašli da se poklone bijahu i neki Grci. 21 Oni priđoše Filipu iz Betsaide Galilejske te su ga molili: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« 22 Filip ode i rekne to Andriji; Andrija i Filip odu i kažu Isusu. 23 A Isus im odgovori:

»Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. 24 Zaista, zaista, kažem vam, ako pšenično zrno, kad padne u zemlju, ne umre, ostaje samo. Ali ako umre, donosi obilan rod. 25 Tko voli svoj život, izgubit će ga; a tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. 26 Ako mi tko hoće služiti, neka me slijedi. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako tko hoće meni služiti, moj će ga Otac poštovati. 27 Duša mi je sada uzdrmana. I što da rečem? Oče, spasi me od ovoga časa! Ali zbog ovoga i dođoh u ovaj čas. 28 Oče, proslavi ime svoje!«

Tada dođe glas s neba: »I proslavio sam, i opet ću proslaviti!«

29 A mnoštvo, što je ondje stajalo i to čulo, govorilo je: »Zagrmjelo je!« »Anđeo mu je zborio« - govorili su drugi. 30 Isus odgovori: »Ne dođe ovaj glas poradi mene, nego poradi vas. 31 Sada je sud ovome svijetu; sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. 32 A ja ću, kad budem podignut od zemlje, sve privući k sebi.« 33 To je govorio da označi kakvom mu je smrću umrijeti.

34 Nato mu mnoštvo odgovori: »Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek, a kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba biti podignut? Tko je taj Sin Čovječji?«

35 Tada im Isus reče: »Još je malo vremena svjetlo među vama. Hodite dok imate svjetlo, da vas ne obuzme tama. A tko u tami hodi, ne zna kamo ide. 36 Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da budete sinovi svjetla!«

To Isus izreče te ode i sakri se od njih.

Nevjerovanje Židova

37 Premda je pred njima činio tolika znamenja, nisu vjerovali u njega, 38 da se ispuni riječ proroka Izaije, što je reče: »Gospodine, tko povjerova našoj poruci? I komu se otkri ruka Gospodnja?« 39 Stoga i nisu mogli vjerovati, jer Izaija još reče: 40 »Zaslijepio je oči njihove i otvrdnu im srca, da očima ne vide i srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.« 41 To reče Izaija jer vidje njegovu slavu i o njemu prozbori.[a]

42 Pa ipak i mnogi glavari povjerovaše u njega, ali nisu to priznavali zbog farizeja, da ne budu izopćeni iz sinagoge, 43 jer im je bilo više do slave ljudske negoli do slave Božje.

Isusov proglas

44 A Isus povika: »Tko vjeruje u mene, taj ne vjeruje u mene, nego u Onoga koji me posla. 45 I tko vidi mene, vidi Onoga koji me posla. 46 Ja, svjetlo, došao sam na svijet da nijedan koji vjeruje u mene ne ostane u tami. 47 I čuje li tko moje riječi a ne drži ih, ja ga ne sudim, jer ne dođoh osuditi svijet, nego svijet spasiti. 48 Tko mene odbacuje i ne prima mojih riječi, ima svoga suca: riječ koju sam zborio, ona će mu suditi u posljednji dan. 49 Jer ja nisam zborio sam od sebe, nego Onaj koji me posla, Otac, On mi je dao zapovijed što da rečem, što da prozborim. 50 I znam da je njegova zapovijed život vječni. Što god ja dakle zborim, zborim onako kao što mi je Otac rekao.

Footnotes:

  1. Iv 12,41 Umjesto »jer«, neki rukopisi imaju: »kad«.
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001 (HNZ-RI)

Copyright © 2001 by Life Center International

  Back

1 of 1

You'll get this book and many others when you join Bible Gateway Plus. Learn more

Viewing of
Cross references
Footnotes