Add parallel Print Page Options

Isusovo pomazanje u Betaniji

12 Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta je posluživala, a Lazar bijaše jedan od onih koji su s njime bili za stolom. Tada Marija uze libru čiste skupocjene nardove pomasti te pomaza Isusove noge i otare ih svojom kosom. I kuća se ispuni mirisom pomasti.

Tada Juda Iskariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati, rekne: »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara pa se to dalo siromasima?« Nije to rekao što mu je bilo stalo do siromaha, nego jer bijaše kradljivac; držao je kesu i odnosio što se u nju stavljalo. A Isus reče: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa. Jer siromahe uvijek imate uza se, ali mene nemate uvijek.«

Veliko tad mnoštvo Židova dozna da je on ondje, pa dođoše, ne samo zbog Isusa nego i da vide Lazara, koga bijaše uskrisio od mrtvih. 10 A glavari se svećenički dogovoriše da i Lazara ubiju, 11 jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

Mesijanski ulazak u Jeruzalem

12 Kad je sutradan veliko mnoštvo, što dođe na Blagdan, čulo da Isus dolazi u Jeruzalem, 13 uze palmine grane te mu izađe u susret. I klicali su:

»Hosanna, blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje«, i, »Kralj Izraelov!«

14 Isus nađe magarčića i sjede na njega, kao što je zapisano: 15 »Ne boj se, kćeri Sionska! Gle, kralj tvoj dolazi sjedeći na mladunčetu magaričinu.« 16 Njegovi učenici to najprije ne razumješe; tek pošto Isus bi proslavljen oni se sjetiše da to bijaše o njemu zapisano i da mu baš to učiniše. 17 Svjedočilo je i mnoštvo što je bilo s njime kad je Lazara dozvao iz groba i uskrisio ga od mrtvih. 18 Stoga mu mnoštvo i dođe u susret, jer su čuli da je on učinio taj znamen. 19 A farizeji među sobom rekoše: »Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim.«

Nežidovi kod Isusa

20 A među onima koji su za Blagdana uzašli da se poklone bijahu i neki Grci. 21 Oni priđoše Filipu iz Betsaide Galilejske te su ga molili: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« 22 Filip ode i rekne to Andriji; Andrija i Filip odu i kažu Isusu. 23 A Isus im odgovori:

»Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. 24 Zaista, zaista, kažem vam, ako pšenično zrno, kad padne u zemlju, ne umre, ostaje samo. Ali ako umre, donosi obilan rod. 25 Tko voli svoj život, izgubit će ga; a tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. 26 Ako mi tko hoće služiti, neka me slijedi. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako tko hoće meni služiti, moj će ga Otac poštovati. 27 Duša mi je sada uzdrmana. I što da rečem? Oče, spasi me od ovoga časa! Ali zbog ovoga i dođoh u ovaj čas. 28 Oče, proslavi ime svoje!«

Tada dođe glas s neba: »I proslavio sam, i opet ću proslaviti!«

29 A mnoštvo, što je ondje stajalo i to čulo, govorilo je: »Zagrmjelo je!« »Anđeo mu je zborio« - govorili su drugi. 30 Isus odgovori: »Ne dođe ovaj glas poradi mene, nego poradi vas. 31 Sada je sud ovome svijetu; sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. 32 A ja ću, kad budem podignut od zemlje, sve privući k sebi.« 33 To je govorio da označi kakvom mu je smrću umrijeti.

34 Nato mu mnoštvo odgovori: »Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek, a kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba biti podignut? Tko je taj Sin Čovječji?«

35 Tada im Isus reče: »Još je malo vremena svjetlo među vama. Hodite dok imate svjetlo, da vas ne obuzme tama. A tko u tami hodi, ne zna kamo ide. 36 Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da budete sinovi svjetla!«

To Isus izreče te ode i sakri se od njih.

Nevjerovanje Židova

37 Premda je pred njima činio tolika znamenja, nisu vjerovali u njega, 38 da se ispuni riječ proroka Izaije, što je reče: »Gospodine, tko povjerova našoj poruci? I komu se otkri ruka Gospodnja?« 39 Stoga i nisu mogli vjerovati, jer Izaija još reče: 40 »Zaslijepio je oči njihove i otvrdnu im srca, da očima ne vide i srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.« 41 To reče Izaija jer vidje njegovu slavu i o njemu prozbori.[a]

42 Pa ipak i mnogi glavari povjerovaše u njega, ali nisu to priznavali zbog farizeja, da ne budu izopćeni iz sinagoge, 43 jer im je bilo više do slave ljudske negoli do slave Božje.

Isusov proglas

44 A Isus povika: »Tko vjeruje u mene, taj ne vjeruje u mene, nego u Onoga koji me posla. 45 I tko vidi mene, vidi Onoga koji me posla. 46 Ja, svjetlo, došao sam na svijet da nijedan koji vjeruje u mene ne ostane u tami. 47 I čuje li tko moje riječi a ne drži ih, ja ga ne sudim, jer ne dođoh osuditi svijet, nego svijet spasiti. 48 Tko mene odbacuje i ne prima mojih riječi, ima svoga suca: riječ koju sam zborio, ona će mu suditi u posljednji dan. 49 Jer ja nisam zborio sam od sebe, nego Onaj koji me posla, Otac, On mi je dao zapovijed što da rečem, što da prozborim. 50 I znam da je njegova zapovijed život vječni. Što god ja dakle zborim, zborim onako kao što mi je Otac rekao.

Footnotes

  1. Iv 12,41 Umjesto »jer«, neki rukopisi imaju: »kad«.

Isusovo pomazanje u Betaniji

12 Šest dana prije početka svetkovine Pashe Isus je stigao u Betaniju, gdje je živio Lazar kojega je uskrisio od mrtvih.

U Isusovu čast prirede gozbu. Marta je posluživala, a Lazar je sjedio s njim za stolom.

Tada Marija uzme litru skupocjena nardova mirisna ulja, pomaže Isusu noge i otre ih svojom kosom. Sva se kuća napuni mirisom.

Ali Juda Iškariotski - jedan od Isusovih učenika, koji ga je poslije izdao, reče:

'To je mirisno ulje stajalo cijelo bogatstvo.[a] Trebalo ga je prodati, a novac dati siromasima.'

Nije to rekao zato što je mario za siromahe, nego zato što bijaše kradljivac koji je potajno uzimao novac učenika za koji je bio zadužen.

Isus mu odgovori: 'Pusti ju! To je učinila da me pripremi za ukop.

Siromaha će uvijek biti da im možete pomagati, a ja neću još dugo biti s vama.'

Kad su mnogi iz Jeruzalema čuli da je Isus ondje, sjate se da bi vidjeli ne samo njega nego i Lazara kojega je Isus uskrisio od mrtvih.

10 Tada svećenički glavari odluče ubiti i Lazara

11 jer su zbog njega mnogi židovi napuštali njih i vjerovali u Isusa.

Isus ulazi u Jeruzalem

12 Sutradan se mjestom pročulo da Isus putuje prema Jeruzalemu, pa veliko mnoštvo, okupljeno zbog Pashe,

13 uzme palmine grane i pođe mu u susret ulicom kličući:
    'Slava Bogu![b]
    Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!
    živio kralj Izraelov!'[c]

14 Isus pronađe mlado magare i sjedne na njega kako bi se ispunilo proročanstvo:
15     'Ne boj se, narode izraelski![d] Evo, dolazi tvoj Kralj sjedeći na magaretu.'

16 Njegovi učenici tada još nisu shvatili da se tako ispunjuje proročanstvo. Ali kada se Isus poslije vratio u svoju slavu, u nebo, sjetili su se da se to proročanstvo iz Svetoga pisma obistinilo pred njihovim očima.

17 A ljudi iz mnoštva koji su vidjeli kako je Isus prizvao Lazara natrag u život svjedočili su o tome drugima.

18 U susret mu iziđe silno mnoštvo ljudi jer su čuli za to nevjerojatno čudo.

19 Tada farizeji rekoše: 'Ništa nismo postignuli! Pogledajte, svi odlaze za njim!'

Isus pretkazuje svoju smrt

20 Neki Grci koji su došli u Jeruzalem na svetkovinu Pashe

21 priđu Filipu, koji je bio iz Betsaide u Galileji, pa mu rekoše: 'Gospodine, htjeli bismo upoznati Isusa.'

22 Filip je to prenio Andriji, pa su onda skupa otišli kazati Isusu.

23 Isus reče: 'Došlo je vrijeme da se otkrije prava slava Sina Čovječjega.

24 Zaista vam kažem, ne padne li pšenično zrno u tlo i ne umre li, ostaje samo. Umre li, naprotiv, donijet će mnogo roda.

25 Tko voli svoj život, izgubit će ga, a tko prezre život u ovome svijetu, sačuvat će ga za vječni život.

26 Svi koji žele biti mojim učenicima moraju doći i slijediti me jer moje sluge moraju biti ondje gdje sam ja. A budu li me slijedili, moj će ih Otac poštivati.

27 Sad mi je duša duboko potresena. Zar da Oca molim: "Oče, spasi me od ovoga što me čeka'? A zbog toga sam i došao!

28 Oče, proslavi svoje ime!'Tada se začuje glas s neba: 'Već sam ga proslavio i opet ću ga proslaviti!'

29 Kad je to čulo mnoštvo, neki pomisle da je zagrmjelo, dok su drugi kazali da je Isusu progovorio anđeo.

30 Tada im Isus reče: 'Glas je govorio radi vas, a ne radi mene.

31 Sad je vrijeme suda ovome svijetu! Sada će knez ovoga svijeta, Sotona, biti izbačen!

32 A kad ja budem uzdignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi.'

33 To je rekao da istakne kakvom će smrću umrijeti.

34 'Uzdignut?' zaprepastilo se mnoštvo. 'Iz Svetoga pisma smo učili da će Krist zauvijek živjeti, da neće nikad umrijeti. Zašto govoriš da Sin Čovječji mora biti uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji o kojemu govoriš?'

35 Isus im odgovori: 'Moje će vam svjetlo još samo malo svijetliti. Hodajte u svjetlu dok još možete da vas ne preplavi tama. U mraku čovjek ne vidi kamo ide.

36 Vjerujte u svjetlo, dok ga još imate, da budete djecom svjetla!' Nakon toga Isus ode i skrije se od njih.

Nevjera židova

37 Pa ipak, unatoč svim čudima koja je pred njima učinio, većina ih ipak nije vjerovala u njega.

38 A upravo je to pretkazao prorok Izaija:
    'Gospodine, tko je povjerovao našim riječima? Kome se objavila snaga Gospodnja?'[e]

39 Nisu mogli vjerovati jer je Izaija također rekao:
40     'Bog im je zaslijepio oči i otvrdnuo srca tako da očima ne vide, srcem ne razumiju, niti se meni obraćaju da ih ozdravim.'[f]

41 To je rekao Izaija, koji je vidio njegovu slavu i o njemu govorio.

42 Ipak su i mnogi židovski vođe vjerovali da je Isus Mesija, ali to nisu htjeli priznati zbog straha da će ih farizeji izopćiti iz sinagoge.

43 Ljudska im je slava bila draža od Božja.

44 Isus poviče mnoštvu: 'Tko vjeruje u mene, vjeruje u onoga koji me poslao.

45 Jer kad mene gledate, vidite onoga koji me je poslao.

46 Ja, svjetlo, došao sam na svijet da svi koji u mene vjeruju više ne ostanu u tami.

47 Čuje li tko moje riječi, a ne posluša ih, neću mu ja suditi - jer sam došao spasiti svijet, a ne osuditi ga.

48 Tko me prezre i ne primi mojih riječi, imat će svojeg suca. U posljednji će mu dan suditi riječ koju sam vam navješćivao.

49 Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego vam kazujem ono što mi je Otac zapovjedio.

50 Znam da je njegova zapovijed vječni život i kad vam govorim, govorim vam ono što je meni rekao Otac.'

Footnotes

  1. Evanđelje po Ivanu 12:5 U grčkome: tristo denara. (U to je doba jednodnevna nadnica iznosila približno 1 denar.)
  2. Evanđelje po Ivanu 12:13 U grčkome: Hosana!
  3. Evanđelje po Ivanu 12:13 Psalam 118:26; Sefanija 3:14.
  4. Evanđelje po Ivanu 12:15 U grčkome: kćeri Sionska.
  5. Evanđelje po Ivanu 12:38 Izaija 53:1.
  6. Evanđelje po Ivanu 12:40 Izaija 6:10.