Druga Petrova poslanica 1

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Naslov i pozdrav

1 Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima kojih dopade ista dragocjena vjera kao i nas - pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista.^{[a] 2} Milost vam se i mir umnožili spoznajom Boga i Isusa, Gospodina našega.

Podarena obećanja

³ Njegova nam je božanska moć podarila sve za život i pobožnost, po spoznaji Onoga koji nas pozva svojom slavom i krepošću.^{[b] 4} Time su nam podarena dragocjena i najveća obećanja, kako biste i vi po njima postali zajedničari božanske naravi, izbjegavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude. ⁵ A i upravo zato svom revnošću uznastojte svojom vjerom pribaviti krepost, a krepošću spoznanje, ⁶ a spoznanjem uzdržljivost, a uzdržljivošću ustrajnost, a ustrajnošću pobožnost, ⁷ a pobožnošću bratoljublje, a bratoljubljem ljubav. ⁸ Doista, ako to u sebi imate i umnaža se, ne čini vas ni besposlenim ni neplodnim za spoznanje Gospodina našega Isusa Krista. ⁹ Jer tko toga nema, slijep je, kratkovid; zaboravio je da je očišćen od svojih negdašnjih grijeha. ¹⁰ Zato, braćo, to više uznastojte učvrstiti svoj poziv i izbor, jer čineći tako zasigurno se nikada nećete spotaknuti! ¹¹ Doista, tako će vam obilato biti pripremljen ulazak u vječno kraljevstvo Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista.

Podsjećanje na proročku riječ

¹² Zato mi je uvijek na to vas podsjećati, premda to znate i utvrđeni ste u istini u kojoj jeste. ¹³ Smatram pak da je pravo, dokle god sam u ovom šatoru, buditi vam pamćenje, ¹⁴ znajući da ubrzo napuštam svoj šator, kako mi je i nagovijestio Gospodin naš Isus Krist. ¹⁵ A uznastojat ću da i nakon mojega izlaska svakiput imate spomen na to.

¹⁶ Doista, nismo vam obznanili moć i dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego bijasmo očevici njegove veličanstvenosti. ¹⁷ Jer primi od Boga Oca čast i slavu, kad mu od uzvišene Slave bi donesen ovakav glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, meni je omilio.« ¹⁸ Taj glas, s neba donesen, čuli smo mi kad bijasmo s njime na Svetoj gori. ¹⁹ Time još čvršće primamo proročku riječ, i vi dobro činite što joj se priklanjate kao k svjetiljci koja svijetli na mračnome mjestu, dok Dan ne osvane i Zornica ne zasja u vašim srcima, ²⁰ znajući ponajprije da ni jedno proroštvo Pisma ne potječe iz samovoljna tumačenja; ²¹ ta nikada proroštvo nE bi ljudskom voljom doneseno, nego su ljudi govorili od Boga, Duhom Svetim poneseni.^[c]