Djela apostolska 28

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Na otoku Malti

28 Tek kad se spasismo, doznadosmo da se otok zove Malta. ² Domoroci nam iskazivahu nesvakidašnju prijaznost. Zapalivši naime vatru, pozvaše nas sve, zbog kiše koja je padala i zbog studeni. ³ A Pavao prikupi naramak granja i stavi na vatru, kadli zbog vrućine izađe guja i pripije mu se za ruku. ⁴ A kad domoroci vidješe životinju gdje visi o njegovoj ruci, stadoše govoriti jedni drugima: »Zasigurno je ovaj čovjek ubojica kad mu, iako se spasio iz mora, Pravda ne dopušta živjeti.« ⁵ Ali on otrese životinju u vatru i ne bi mu ništa zlo. ⁶ Oni su pak očekivali da će oteći ili iznenada pasti mrtav; ali pošto su dugo čekali i vidjeli da mu se nikakvo zlo nije dogodilo, promijeniše mišljenje te stadoše govoriti da je bog.

⁷ A u okolici onoga mjesta bijaše imanje prvaka otoka, imenom Publija koji, prihvativši nas, tri nas dana ljubazno ugosti. ⁸ Publijev je otac ležao bolestan od ognjice i srdobolje. Pavao mu priđe i pomoli se, te položi na njega ruke i izliječi ga. ⁹ Nakon toga stadoše dolaziti i drugi koji su na otoku bili bolesni, te ozdravljahu. ¹⁰ Oni nam iskazaše mnoge počasti te su nas, kad isplovljavasmo, opskrbili potrepštinama.

Dolazak u Rim

¹¹ Nakon tri mjeseca isplovismo na aleksandrijskoj lađi, sa znakom Dioskura, koja bijaše prezimila na otoku. ¹² Doplovivši tad u Sirakuzu, ostadosmo tri dana. ¹³ Odande, popuštajući priveze, stigosmo u Regij, a kako je dan kasnije zapuhao južnjak, drugoga dana stigosmo u Puteole. ¹⁴ Ondje nađosmo braću koja su nas zamolila da ostanemo kod njih sedam dana. I tako dođosmo u Rim. ¹⁵ Kad tamošnja braća dočuše o nama, izađoše nam ususret sve do Apijeva trga i Triju gostionica. Ugledavši ih, Pavao izreče hvalu Bogu i ohrabri se. ¹⁶ A kad uđosmo u Rim, Pavlu bi dopušteno da stanuje zasebno s vojnikom koji ga je čuvao.

Pavlov susret sa Židovima u Rimu

¹⁷ Nakon tri dana sazva Pavao židovske prvake te im, kad se okupiše, stade govoriti: »Ja, braćo, ne učinih ništa protiv naroda ili otačkih običaja, a ipak me u Jeruzalemu kao sužnja predadoše u ruke Rimljanima. ¹⁸ Oni me nakon istrage htjedoše pustiti, jer nije na meni bilo nikakve krivnje zbog koje bih zaslužio smrt. ¹⁹ Ali kako se Židovi tome usprotiviše, bijah prisiljen prizvati se na cara, ne hoteći ičim optužiti svoj narod. ²⁰ Zbog toga dakle razloga zamolih da vas vidim i da vam se obratim, jer sam zbog nade Izraelove vezan u ovim lancima.«

²¹ A oni mu rekoše: »Mi nikakva pisma o tebi nismo primili iz Judeje, niti je tko od braće došao nešto dojaviti ili loše govoriti o tebi. ²² Ali bismo htjeli od tebe čuti što misliš, jer o toj sljedbi znamo da se posvuda govori protiv nje.«

²³ Nato dogovoriše dan i dođoše k njemu u stan u velikom broju. I on im je izlagao svjedočeći kraljevstvo Božje, uvjeravajući ih od jutra do večeri iz Mojsijeva Zakona i Proroka o Isusu. ²⁴ I neki vjerovahu onome što je govorio, drugi pak ne vjerovahu. ²⁵ Nesložni među sobom, stadoše se razilaziti, pošto im Pavao reče još ovu riječ: »Dobro Duh Sveti po Izaiji proroku vašim ocima progovori:

²⁸ Neka vam dakle bude znano da je ovo Božje spasenje poslano poganima. Oni će ga poslušati.« ^(29) [a]

Zaključak

³⁰ Pavao pak ostade pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao sve koji su mu dolazili, ³¹ propovijedajući kraljevstvo Božje i poučavajući o Gospodinu Isusu Kristu sa svom smjelošću i bez zapreka.