Djela apostolska 19

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Pavao i Ivanovi učenici

19 Dok Apolon bijaše u Korintu, Pavao, prošavši gornje krajeve, siđe u Efez. I nađe neke učenike ² te im reče: »Jeste li primili Duha Svetoga kad ste uzvjerovali?« A oni mu rekoše: »Nismo ni čuli da postoji Duh Sveti.« ³ On reče: »Kako ste onda kršteni?« A oni mu rekoše: »Ivanovim krštenjem.« ⁴ A Pavao reče: »Ivan je krstio krštenjem obraćenja, govoreći narodu da vjeruje u onoga koji dolazi nakon njega, to jest u Isusa.« ⁵ Kad to čuše, krstiše se u ime Gospodina Isusa. ⁶ I kad Pavao na njih položi ruke, dođe na njih Duh Sveti, te stadoše govoriti jezicima i proricati. ⁷ Bilo je svega dvanaestak ljudi.

Pavlovo djelovanje u Efezu

⁸ Onda je, ušavši u sinagogu, smjelo propovijedao tri mjeseca raspravljajući i uvjeravajući o kraljevstvu Božjemu. ⁹ A kako neki bijahu otvrdnuli i ne vjerovahu, ocrnjujući ovaj Put pred mnoštvom, on ih napusti. Uzevši učenike sa sobom, raspravljao je danomice u školi Tiranovoj.^{[a] 10} To je pak potrajalo dvije godine tako da svi stanovnici Azije čuše riječ Gospodnju, i Židovi i Grci.

Skevini sinovi

¹¹ Bog je činio nesvakidašnja silna djela po Pavlovim rukama, ¹² tako da su i na bolesnike stavljali rupce i pregače što su doticali njegovo tijelo - i ostavljale su ih bolesti i zli su duhovi izlazili iz njih.

¹³ Pokušaše pak i neki Židovi, koji su naokolo lutali kao zaklinjaoci, zazivati u ime Gospodina Isusa nad onima koji su imali zle duhove, govoreći: »Zaklinjem vas Isusom, kojeg Pavao propovijeda!« ¹⁴ Sedam sinova nekoga Skeve, židovskoga velesvećenika, tako su činili. ¹⁵ A zli im duh odgovori: »Isusa poznajem, znam i Pavla, ali tko ste vi?« ¹⁶ I čovjek u kojem bijaše zli duh skoči na njih, svlada ih i nadjača, tako da goli i izranjeni pobjegoše iz one kuće. ¹⁷ Ovo postade znano svima, i Židovima i Grcima, stanovnicima Efeza; strah obuze njih sve te su veličali ime Gospodina Isusa. ¹⁸ Mnogi koji su uzvjerovali dolazili su priznavati i očitovati svoja djela. ¹⁹ A mnogi koji su se bavili vračanjima, donijevši knjige, spaljivali su ih pred svima. I procijeniše im vrijednost te nađoše da je ona pedeset tisuća srebrnjaka. ²⁰ Tako je snagom Gospodnjom riječ rasla i jačala.

²¹ Kad se to dogodilo, Pavao u duhu odluči proći kroz Makedoniju i Ahaju te otići u Jeruzalem, pa reče: »Pošto budem ondje, trebat će mi i Rim vidjeti.« ²² I posla u Makedoniju dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja i Erasta, dok on sam još neko vrijeme ostade u Aziji.

Pobuna u Efezu

²³ U to se vrijeme podigla nemala pobuna oko ovog Puta. ²⁴ Naime, neki čovjek imenom Demetrije, srebrnar, izrađujući srebrne Artemidine hramiće donosio je obrtnicima nemalu zaradu. ²⁵ On okupivši njih i sve koji su se bavili takvim poslom, reče im: »Ljudi, vi znate, u ovom je poslu naše blagostanje. ²⁶ A vidite i čujete da je ovaj Pavao ne samo u Efezu već gotovo i u cijeloj Aziji uvjerio i zaveo brojno mnoštvo govoreći da nisu bogovi oni koji rukama nastaju. ²⁷ Ne samo da je opasnost da na zao glas dođe naše zanimanje nego i da se do hrama velike božice Artemide ništa ne drži, te tako nestane veličanstva one koju štuje sva Azija i cijeli svijet.«

²⁸ A kad to čuše, puni gnjeva stadoše vikati: »Velika je Artemida efeška!« ²⁹ Sav se grad uzbuni, te kao jedan nahrupiše u kazalište vukući Pavlove suputnike, Makedonce Gaja i Aristarha. ³⁰ I Pavao htjede ići među narod, ali mu učenici nisu dopustili. ³¹ Čak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaše k njemu i zamoliše ga da se ne pokazuje u kazalištu. ³² Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo, jer je skup bio zbunjen; većina čak nije ni znala zašto se bijahu okupili. ³³ Tada iz svjetine uputiše na nekog Aleksandra, kojega su Židovi gurnuli naprijed. On dadne znak rukom, želeći se obraniti pred narodom.^{[b] 34} Ali kad shvatiše da je Židov, svi su u jedan glas gotovo dva sata vikali: »Velika je Artemida efeška!«

³⁵ Onda gradski tajnik smiri mnoštvo te reče: »Efežani! Koji to čovjek ne zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide i njezina kipa što s neba pade? ³⁶ Budući dakle da je to neosporno, vi se trebate smiriti i ne činiti ništa prenagljeno. ³⁷ Jer dovedoste ove ljude koji nisu ni skvrnitelji hrama ni hulitelji naše božice.^{[c] 38} Ako dakle Demetrije i obrtnici koji su s njime imaju protiv koga kakvu tužbu, sudovi rade, a tu su i prokonzuli, pa neka se tuže. ³⁹ Ako još što drugo tražite, na zakonitom će se skupu riješiti. ⁴⁰ Usto u opasnosti smo da budemo optuženi zbog današnje uzbune. Nema nikakva razloga za to; nećemo moći opravdati ovaj metež.« To rekavši, raspusti skup.^[d]