A A A A A
Bible Book List

Djela apostolska 27Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001 (HNZ-RI)

Od Cezareje do Krete

27 Kad pak bi odlučeno da otplovimo u Italiju, predadoše Pavla i neke druge sužnje stotniku iz kohorte carskog veličanstva, imenom Juliju. Ukrcavši se na lađu iz Adramitije, koja je imala ploviti u azijska mjesta, isplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin.

Sutradan pristadosmo u Sidonu. Julije postupi ljudski s Pavlom te mu dopusti da posjeti svoje prijatelje kako bi se za njega pobrinuli. A isplovivši odande jedrili smo u zavjetrini Cipra, jer su vjetrovi bili protivni. Preplovivši more duž Cilicije i Pamfilije, stigosmo u Miru u Liciji. Našavši ondje aleksandrijsku lađu koja je plovila u Italiju, stotnik nas ukrca u nju.

Više smo dana plovili sporo te jedva stigosmo nasuprot Knidu. Kako nam je vjetar priječio dalje, zaplovismo u zavjetrini Krete prema Salmoni. Jedva ploveći uz obalu stigosmo do nekog mjesta zvanog Dobre Luke, blizu grada Laseja.

Oluja i brodolom

Kako je prošlo mnogo vremena i plovidba već postajala opasna, jer je već i Post prošao, Pavao ih stade opominjati, 10 govoreći im: »Ljudi, vidim da će ova plovidba biti uza stradanje i mnogo štete ne samo za teret i lađu nego i za naše živote.« 11 Stotnik je pak više vjerovao kormilaru i vlasniku lađe negoli onome što je Pavao govorio. 12 A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, većina donese odluku da se isplovi odande i nekako pokuša stići do Feniksa - luke na Kreti, što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu - pa da se ondje prezimi.

13 Budući pak da je blago zapuhao južnjak, pomisliše da bi mogli ostvariti cilj te podigoše sidro i zaploviše tik uz Kretu. 14 Ali ubrzo nakon toga zapuha s nje orkanski vjetar zvan sjeveroistočnjak. 15 Zahvati lađu koja se vjetru više nije mogla oduprijeti, pa se prepustismo da nas nosi. 16 Ploveći u zaklonu otočića zvanog Kauda, jedva smo uspjeli osigurati čamac.[a] 17 Pošto ga podigoše, upotrijebiše užad da opašu lađu. Bojeći se da se ne nasuču na Sirtu, spustiše plivajuće sidro, pustivši da tako budu nošeni. 18 No kako nas je oluja žestoko bacala, sutradan stadoše izbacivati teret, 19 a trećega dana svojim rukama izbaciše brodsku opremu.

20 Kako se već više dana ne pokazivahu ni sunce ni zvijezde, a nemalo nevrijeme bjesnjelo, nestajala je već svaka nada da ćemo se spasiti.

21 Kako se već dugo nije jelo, Pavao tad stade usred njih i reče: »Trebalo je, ljudi, poslušati me i ne isplovljavati iz Krete te tako izbjeći i ovo stradanje i štetu. 22 Ali vas sada opominjem da budete hrabri, jer nitko između vas neće propasti, nego samo lađa. 23 Jer stade preda me ove noći anđeo onoga Boga čiji sam i komu služim, 24 te mi reče: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo ti je Bog podario sve koji plove s tobom.' 25 Zato budite hrabri, ljudi! Jer vjerujem Bogu da će tako biti kako mi je rečeno. 26 Ali treba da se nasučemo na neki otok.«

27 Kad već nastade četrnaesta noć otkako bijasmo tamo-amo nošeni po Adriji, oko ponoći stadoše mornari naslućivati da im se primiče neka zemlja. 28 Bacivši olovnicu, nađoše dvadeset hvati dubine. Malo dalje ponovno je baciše i nađoše petnaest hvati. 29 Bojeći se da ne udarimo negdje na grebene, baciše s krme četiri sidra te stadoše moliti da svane dan. 30 A kad mornari pokušaše pobjeći s lađe, te stadoše čamac u more spuštati pod izlikom da će s pramca spustiti sidra, 31 reče Pavao stotniku i vojnicima: »Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se ne možete spasiti.« 32 Tada vojnici presjekoše užad na čamcu i pustiše ga da padne.

33 Sve do u osvit molio je Pavao sve da jedu, govoreći: »Danas je već četrnaesti dan kako neprekidno iščekujete bez jela, ništa ne okusivši. 34 Stoga vas molim da jedete, jer je to za vaš spas. Jer ni jednome od vas ni vlas s glave neće propasti.« 35 To reče i uze kruh, dade hvalu Bogu pred svima, razlomi ga te stade jesti. 36 Nato se svi razvedriše te i oni uzeše hrane. 37 Svih je nas na lađi bilo dvjesto sedamdeset i šest duša. 38 Kad se nasitiše, stadoše olakšavati lađu bacajući žito u more. 39 Kad pak osvanu dan, zemlje nisu prepoznali; ali su opazili neki zaljev s pješčanom obalom pa su se dogovarali da, ako uzmognu, na nju navuku lađu. 40 Odvezavši sidra ostaviše ih u moru, popustivši ujedno vezove na kormilima te razapeše prednje jedro prema vjetru krećući se prema pješčanoj obali. 41 Ali udarivši u prud nasukaše lađu; i dok se pramac zarinu te ostade nepomičan, krma se kršila od siline valovlja.[b] 42 Odluka je vojnika bila pobiti sužnje da tko od njih plivajući ne pobjegne. 43 Ali stotnik, hoteći spasiti Pavla, spriječi njihov naum, te zapovjedi da oni koji mogu plivati prvi skoče i izađu na kopno, 44 a ostali će, neki na daskama, drugi na ostacima lađe. I tako se svi spasiše prispjevši na kopno.

Footnotes:

  1. Dj 27,16 Umjesto »Kauda«, neki rukopisi imaju: »Klauda«.
  2. Dj 27,41 »valovlja« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima.
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001 (HNZ-RI)

Copyright © 2001 by Life Center International

  Back

1 of 1

You'll get this book and many others when you join Bible Gateway Plus. Learn more

Viewing of
Cross references
Footnotes