A A A A A
Bible Book List

Djela apostolska 19Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001 (HNZ-RI)

Pavao i Ivanovi učenici

19 Dok Apolon bijaše u Korintu, Pavao, prošavši gornje krajeve, siđe u Efez. I nađe neke učenike te im reče: »Jeste li primili Duha Svetoga kad ste uzvjerovali?« A oni mu rekoše: »Nismo ni čuli da postoji Duh Sveti.« On reče: »Kako ste onda kršteni?« A oni mu rekoše: »Ivanovim krštenjem.« A Pavao reče: »Ivan je krstio krštenjem obraćenja, govoreći narodu da vjeruje u onoga koji dolazi nakon njega, to jest u Isusa.« Kad to čuše, krstiše se u ime Gospodina Isusa. I kad Pavao na njih položi ruke, dođe na njih Duh Sveti, te stadoše govoriti jezicima i proricati. Bilo je svega dvanaestak ljudi.

Pavlovo djelovanje u Efezu

Onda je, ušavši u sinagogu, smjelo propovijedao tri mjeseca raspravljajući i uvjeravajući o kraljevstvu Božjemu. A kako neki bijahu otvrdnuli i ne vjerovahu, ocrnjujući ovaj Put pred mnoštvom, on ih napusti. Uzevši učenike sa sobom, raspravljao je danomice u školi Tiranovoj.[a] 10 To je pak potrajalo dvije godine tako da svi stanovnici Azije čuše riječ Gospodnju, i Židovi i Grci.

Skevini sinovi

11 Bog je činio nesvakidašnja silna djela po Pavlovim rukama, 12 tako da su i na bolesnike stavljali rupce i pregače što su doticali njegovo tijelo - i ostavljale su ih bolesti i zli su duhovi izlazili iz njih.

13 Pokušaše pak i neki Židovi, koji su naokolo lutali kao zaklinjaoci, zazivati u ime Gospodina Isusa nad onima koji su imali zle duhove, govoreći: »Zaklinjem vas Isusom, kojeg Pavao propovijeda!« 14 Sedam sinova nekoga Skeve, židovskoga velesvećenika, tako su činili. 15 A zli im duh odgovori: »Isusa poznajem, znam i Pavla, ali tko ste vi?« 16 I čovjek u kojem bijaše zli duh skoči na njih, svlada ih i nadjača, tako da goli i izranjeni pobjegoše iz one kuće. 17 Ovo postade znano svima, i Židovima i Grcima, stanovnicima Efeza; strah obuze njih sve te su veličali ime Gospodina Isusa. 18 Mnogi koji su uzvjerovali dolazili su priznavati i očitovati svoja djela. 19 A mnogi koji su se bavili vračanjima, donijevši knjige, spaljivali su ih pred svima. I procijeniše im vrijednost te nađoše da je ona pedeset tisuća srebrnjaka. 20 Tako je snagom Gospodnjom riječ rasla i jačala.

21 Kad se to dogodilo, Pavao u duhu odluči proći kroz Makedoniju i Ahaju te otići u Jeruzalem, pa reče: »Pošto budem ondje, trebat će mi i Rim vidjeti.« 22 I posla u Makedoniju dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja i Erasta, dok on sam još neko vrijeme ostade u Aziji.

Pobuna u Efezu

23 U to se vrijeme podigla nemala pobuna oko ovog Puta. 24 Naime, neki čovjek imenom Demetrije, srebrnar, izrađujući srebrne Artemidine hramiće donosio je obrtnicima nemalu zaradu. 25 On okupivši njih i sve koji su se bavili takvim poslom, reče im: »Ljudi, vi znate, u ovom je poslu naše blagostanje. 26 A vidite i čujete da je ovaj Pavao ne samo u Efezu već gotovo i u cijeloj Aziji uvjerio i zaveo brojno mnoštvo govoreći da nisu bogovi oni koji rukama nastaju. 27 Ne samo da je opasnost da na zao glas dođe naše zanimanje nego i da se do hrama velike božice Artemide ništa ne drži, te tako nestane veličanstva one koju štuje sva Azija i cijeli svijet.«

28 A kad to čuše, puni gnjeva stadoše vikati: »Velika je Artemida efeška!« 29 Sav se grad uzbuni, te kao jedan nahrupiše u kazalište vukući Pavlove suputnike, Makedonce Gaja i Aristarha. 30 I Pavao htjede ići među narod, ali mu učenici nisu dopustili. 31 Čak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaše k njemu i zamoliše ga da se ne pokazuje u kazalištu. 32 Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo, jer je skup bio zbunjen; većina čak nije ni znala zašto se bijahu okupili. 33 Tada iz svjetine uputiše na nekog Aleksandra, kojega su Židovi gurnuli naprijed. On dadne znak rukom, želeći se obraniti pred narodom.[b] 34 Ali kad shvatiše da je Židov, svi su u jedan glas gotovo dva sata vikali: »Velika je Artemida efeška!«

35 Onda gradski tajnik smiri mnoštvo te reče: »Efežani! Koji to čovjek ne zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide i njezina kipa što s neba pade? 36 Budući dakle da je to neosporno, vi se trebate smiriti i ne činiti ništa prenagljeno. 37 Jer dovedoste ove ljude koji nisu ni skvrnitelji hrama ni hulitelji naše božice.[c] 38 Ako dakle Demetrije i obrtnici koji su s njime imaju protiv koga kakvu tužbu, sudovi rade, a tu su i prokonzuli, pa neka se tuže. 39 Ako još što drugo tražite, na zakonitom će se skupu riješiti. 40 Usto u opasnosti smo da budemo optuženi zbog današnje uzbune. Nema nikakva razloga za to; nećemo moći opravdati ovaj metež.« To rekavši, raspusti skup.[d]

Footnotes:

  1. Dj 19,9 Umjesto »u školi Tiranovoj«, neki rukopisi imaju: »u školi nekoga Tirana«.
  2. Dj 19,33 Umjesto »uputiše na«, neki rukopisi imaju: »izguraše«.
  3. Dj 19,37 Umjesto »naše«, neki rukopisi imaju: »vaše«.
  4. Dj 19,40 Zavšrni dio retka, »To rekavši, raspusti skup«, ponegdje je zasebni, 41. redak.
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001 (HNZ-RI)

Copyright © 2001 by Life Center International

  Back

1 of 1

You'll get this book and many others when you join Bible Gateway Plus. Learn more

Viewing of
Cross references
Footnotes