Djela apostolska 22  Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Pavlova obrana pred mnoštvom

22 »Braćo i oci, poslušajte sad što vam imam reći u svoju obranu!«

² Čuvši pak da im se obraća hebrejskim jezikom, još više utihnuše. A on reče:

³ »Ja sam Židov rođen u Tarzu cilicijskom, ali sam odrastao u ovome gradu, gdje sam do nogu Gamalielovih odgojen točno po otačkom Zakonu, postavši revnitelj za Boga, kao što ste svi vi danas. ⁴ Ja sam na smrt progonio ovaj Put, vežući i predajući u tamnice muškarce i žene, ⁵ kako za mene može posvjedočiti velesvećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku te sam i išao onamo da i one ondje svezane dovedem u Jeruzalem da budu kažnjeni.

⁶ Dok sam putovao i približavao se Damasku, odjednom me, oko podneva, obasja velika svjetlost s neba. ⁷ Padoh na zemlju i začuh glas koji mi govori: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?' ⁸ A ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' A on mi reče: 'Ja sam Isus Nazarećanin, koga ti progoniš.' ⁹ Oni koji su bili sa mnom svjetlost su doduše vidjeli, ali glasa Onoga koji mi govoraše nisu čuli. ¹⁰ Tada rekoh: 'Što da činim, Gospodine?' A Gospodin mi reče: 'Ustani, pođi u Damask i tamo će ti se kazati sve što ti je određeno učiniti!'

¹¹ A kako zbog sjaja one svjetlosti bijah obnevidio, oni što su bili sa mnom za ruku me povedoše te dođoh u Damask. ¹² A neki Ananija, čovjek pobožan po Zakonu, o kome su svi tamošnji Židovi dobro svjedočili, ¹³ dođe k meni, stade preda me i reče mi: 'Savle, brate, progledaj!' I ja ga u isti čas ugledah. ¹⁴ A on reče: 'Bog naših otaca unaprijed te odredi da upoznaš njegovu volju i da vidiš Pravednika i čuješ glas iz njegovih usta, ¹⁵ jer ćeš mu biti svjedok pred svim ljudima o onome što si vidio i čuo. ¹⁶ I što još sad čekaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivajući ime njegovo!'

¹⁷ Pošto se vratih u Jeruzalem, i dok sam se molio u Hramu, padoh u zanos ¹⁸ i vidjeh Njega gdje mi govori: 'Požuri i izađi žurno iz Jeruzalema, jer oni neće primiti svjedočanstva tvojega o meni.' ¹⁹ A ja rekoh: 'Gospodine, i sami znaju da sam ja bacao u tamnice i bičevao po sinagogama one koji vjeruju u tebe; ²⁰ pa i kad se prolijevala krv tvojega svjedoka Stjepana, i ja sam ondje stajao i odobravao, te čuvao haljine onih koji su ga ubijali.' ²¹ A on mi reče: 'Idi, jer ću te poslati daleko, k poganima!'«

Pavao - rimski građanin

²² Slušali su ga sve do te riječi, a tada podigoše glas: »Makni sa zemlje takvoga, jer nije pravo da živi!« ²³ Dok su oni vikali i derali svoje haljine i bacali prašinu u zrak, ²⁴ zapovjednik naredi da ga uvedu u vojarnu, te reče da ga pod šibama ispitaju, kako bi saznao razlog zbog kojeg tako viču na njega. ²⁵ Kad ga remenjem rastegoše, reče Pavao stotniku koji tu stajaše: 'Zar vam je dopušteno bičevati rimskog građanina, i to još neosuđena?« ²⁶ Čuvši pak to, stotnik ode k zapovjedniku i izvijesti ga: »Što ćeš učiniti? Jer ovaj je čovjek Rimljanin.« ²⁷ Pristupi mu zapovjednik i reče: »Kaži mi, jesi li ti Rimljanin?« A on reče: »Jesam.« ²⁸ A zapovjednik odgovori: »Ja stekoh to građanstvo za veliku svotu.« A Pavao mu reče: »A ja sam se s njime i rodio.« ²⁹ Odmah dakle odstupiše od njega oni koji su ga trebali ispitati; a i zapovjednik se uplašio saznavši da je Rimljanin, a on ga je bio svezao.

Pavao pred Vijećem

³⁰ Sutradan pak kad je htio točno saznati zašto ga Židovi optužuju, odriješi ga te zapovjedi da se sazovu glavari svećenički i cijelo Vijeće, izvede Pavla i postavi ga pred njih.