Pedesetnica - Duh Sveti ispunja apostole

2 I kad se navrši dan Pedesetnice, bijahu svi zajedno na istome mjestu. ² I nastade iznenada huka s neba kao kad se pokrene silan vjetar te ispuni svu kuću u kojoj bijahu sjedili. ³ Tad im se ukazaše jezici kao ognjem razdijeljeni te zasjede po jedan na svakoga od njih. ⁴ I svi se ispuniše Duhom Svetim te stadoše govoriti drugim jezicima, kako im je već Duh davao zboriti.

⁵ A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. ⁶ I na taj se glas okupi mnoštvo i smete se, jer ih je svatko čuo kako govore njegovim jezikom. ⁷ Svi su bili zapanjeni i divili su se, govoreći: »Nisu li, eto, svi ovi što govore Galilejci? ⁸ Pa kako mi svaki čujemo svoj jezik u kome se rodismo? ⁹ Parti i Međani, i Elamljani, i stanovnici Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, ¹⁰ Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih krajeva oko Cirene, i pridošlice iz Rima, ¹¹ Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi - čujemo kako našim jezicima govore o silnim djelima Božjim.« ¹² Svi su pak, zapanjeni i zbunjeni, govorili jedan drugomu: »Što bi ovo trebalo biti?« ¹³ A drugi su, podrugujući se, govorili: »Napili su se mladog vina.«

Petrova propovijed

¹⁴ A Petar zajedno s Jedanaestoricom ustade, podiže glas svoj pa im prozbori: »Židovi i svi stanovnici Jeruzalema, neka vam ovo znano bude i riječi moje poslušajte: ¹⁵ Jer ovi se nisu napili, kako vi smatrate, ta treći je sat dana; ¹⁶ nego je to ono što je rečeno po proroku Joelu:

²² Izraelci, poslušajte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka koji je među vama od Boga potvrđen silnim djelima, čudesima i znamenjima - što ih Bog učini po njemu među vama - kao što i sami znate; ²³ njega, koji bi predan po određenom naumu i predznanju Božjemu, vi smaknuste rukama bezakonika razapevši ga. ²⁴ Njega Bog uskrisi oslobodivši ga trudova smrti, jer nije bilo moguće da ga ona pod sobom drži. ²⁵ Jer za njega David kaže:

²⁹ Braćo, nek mi je dopušteno otvoreno vam reći o praocu Davidu: da umrije i bi pokopan, i grob mu je među nama do ovoga dana. ³⁰ Budući dakle da bijaše prorok i znajući da mu se zakletvom zakle Bog da će jednog od ploda bedara njegovih posaditi na prijestolje svoje, ³¹ unaprijed vidjevši, reče za uskrsnuće Kristovo: 'Nije u Podzemlju ostavljen, niti truleži ugleda tijelo njegovo.' ³² Toga Isusa Bog uskrisi, čemu smo svi mi svjedoci. ³³ Uzvišen dakle Božjom desnicom i primivši od Oca obećanje Duha Svetoga izli ga kako sada i vidite i čujete. ³⁴ Jer David ne uzađe na nebesa, a sam kaže:

³⁶ Neka dakle sav dom Izraelov pouzdano zna da je Bog toga Isusa, koga vi raspeste, učinio i Gospodinom i Kristom!«

Prva obraćenja

³⁷ A kad to čuše, dirnuti duboko do srca rekoše Petru i ostalim apostolima: »Što nam je činiti, braćo?« ³⁸ A Petar će im: »Obratite se«, reče, »i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje svojih grijeha i primit ćete dar, Duha Svetoga. ³⁹ Jer je vama obećanje i djeci vašoj i svima koji su daleko, koje god bude pozvao Gospodin Bog naš.« ⁴⁰ I mnogim im je drugim riječima svjedočio i poticao ih, govoreći: »Spasite se od ovog pokvarenog naraštaja!« ⁴¹ Oni dakle koji prihvatiše njegovu riječ krstiše se te im se onoga dana pribroji oko tri tisuće duša.

Zajedništvo prvih vjernika

⁴² Oni pak bijahu postojani u apostolskom učenju i zajedništvu, u lomljenju kruha i molitvama. ⁴³ A strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu; i mnoga su čudesa i znamenja apostoli činili. ⁴⁴ Svi vjernici bijahu pak zajedno i sve im bijaše zajedničko. ⁴⁵ Prodavali su posjede i imanja te ih razdjeljivali svima, kako bi komu trebalo. ⁴⁶ Svakodnevno bi jednodušno i postojano boravili u Hramu. I lomeći kruh u kućama zajednički bi uzimali hranu, u veselju i prostodušju srca, ⁴⁷ hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. A Gospodin im je svakodnevno pribrajao one koji su se spasavali.^[a]