Petar se opravdava u Jeruzalemu

11 Dočuše pak apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju, ² pa kad Petar uzađe u Jeruzalem, stadoše mu obrezanici prigovarati, ³ govoreći: »Ušao si k ljudima neobrezanima i jeo s njima!« ⁴ Tada im Petar započe izlagati, po redu, govoreći: ⁵ »Bijah u gradu Jopi moleći se, i vidjeh u zanosu viđenje: posudu gdje silazi poput velika platna, što se četirima uglovima spušta s neba, i dođe do mene. ⁶ Zagledavši se pomno u to, vidjeh četveronošce zemaljske i zvijeri i gmazove i ptice nebeske. ⁷ Onda začuh i glas gdje mi govori: 'Ustani, Petre, zakolji i pojedi!' ⁸ A ja rekoh: 'Nikako, Gospodine, jer nikada još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u moja usta.' ⁹ A glas s neba odgovori po drugi put: »Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!« ¹⁰ To se dogodi tri puta, i onda se sve opet povuče na nebo. ¹¹ I gle, odmah se tri čovjeka, poslana k meni iz Cezareje, pojaviše pred kućom u kojoj smo boravili.^{[a] 12} I Duh mi reče da pođem s njima ne premišljajući. Sa mnom pođe i ovo šestero braće, pa uđosmo u kuću tog čovjeka. ¹³ A on nam ispripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji stade i reče: 'Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna prozvanog Petar; ¹⁴ on će ti navijestiti Riječ po kojoj ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj!' ¹⁵ A kad počeh govoriti, siđe Duh Sveti na njih kao i na nas u početku. ¹⁶ Sjetih se tada riječi Gospodnje, kako reče: 'Ivan je krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.' ¹⁷ Kad im dakle Bog dade isti dar kao i nama koji uzvjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih mogao spriječiti Boga?«

¹⁸ Kad to čuše, umiriše se te stadoše proslavljati Boga govoreći: »Dakle i poganima Bog dade obraćenje za život!«

Crkva u Antiohiji

¹⁹ Oni dakle koji bijahu raspršeni zbog nevolje što se dogodi povodom Stjepana, prođoše sve do Fenicije i Cipra i Antiohije, nikomu ne navješćujući Riječ do samo Židovima. ²⁰ A neki među njima bijahu Ciprani i Cirenci. Oni, ušavši u Antiohiju, govorahu i Helenistima, navješćujući im Evanđelje Gospodina Isusa. ²¹ I ruka Gospodnja bijaše s njima, te se velik broj onih koji uzvjerovaše obrati Gospodinu.

²² Proču se pak ta vijest o njima sve do ušiju crkve u Jeruzalemu, te oni poslaše Barnabu da ode do Antiohije. ²³ A kad on dođe i vidje milost Božju, obradova se, te ih stade poticati da nakanom srca ostanu uz Gospodina; ²⁴ jer bijaše čovjek dobar i pun Duha Svetoga i vjere. I brojno se mnoštvo pribroji Gospodinu.

Barnaba i Savao u Antiohiji

²⁵ Pođe zatim u Tarz potražiti Savla. ²⁶ Pronašavši ga, dovede ga u Antiohiju. I cijelu su se godinu okupljali u toj crkvi i poučavali brojno mnoštvo. U Antiohiji učenike prvi puta prozvaše kršćanima.

Pomoć za braću u Judeji

²⁷ A u tim danima siđoše u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema. ²⁸ Jedan od njih, imenom Agab, ustade pa po Duhu najavi da će uskoro biti velika glad po cijelome svijetu, koja nastade za Klaudija.^{[b] 29} Tada učenici odrediše da svatko među njima - kako je već tko bio imućan - pošalje pomoć braći, stanovnicima u Judeji. ³⁰ Tako i učiniše, poslavši je starješinama po Barnabi i Savlu.