Djela apostolska 18:23-22:30

Knijga O Kristu

²³ Pošto je proveo nešto vremena u Antiohiji ode na put po Galaciji i Frigiji obilazeći vjernike^[a] i pomažući im da jačaju u vjeri.

Apolon u Efezu

²⁴ Tada neki židov Apolon, rječit govornik i dobar poznavatelj Svetoga pisma, dođe iz Aleksandrije u Egipat.

²⁵ Bio je upućen u Put Gospodnji pa je gorljivo i točno poučavao o Isusu. Znao je, međutim, samo za Ivanovo krštenje.

²⁶ Počne on tako jednom hrabro govoriti u sinagogi. To čuju Priscila i Akvila pa ga pozovu k sebi i podrobnije mu izlože Put Božji.

²⁷ Kad je nakanio otići u Ahaju, braća ga ohrabre i napišu vjernicima u Efezu da ga lijepo prime. U Ahaji je po Božjoj milosti mnogo koristio vjernicima.

²⁸ Uvjerljivo je pobijao tvrdnje židova javno dokazujući iz Svetoga pisma da je Isus Mesija.

Pavlovo treće misijsko putovanje

19 Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao proputuje gornje krajeve i dođe u Efez. Ondje nađe nekoliko vjernika.

² Jeste li primili Svetoga Duha kad ste povjerovali? upita ih.'Nismo

³ 'Kako ste se onda krstili?' upita on.'Ivanovim krštenjem

⁴ Pavao im reče: 'Ivanovo je krštenje bilo u znak obraćenja, volje da se čovjek odvrati od grijeha i da se obrati Bogu. Sam je Ivan govorio narodu da vjeruju u onoga koji za njim dolazi, u Isusa.'

⁵ Kad su to čuli, krste se u ime Gospodina Isusa.

⁶ Pavao položi na njih ruke pa na njih siđe Sveti Duh te počnu govoriti drugim jezicima i prorokovati.

⁷ Bilo ih je svega dvanaestak.

Pavlova služba u Efezu

⁸ Pavao zatim ode u sinagogu i tri je mjeseca hrabro i uvjerljivo raspravljao o Božjemu kraljevstvu.

⁹ Ali neki okorjeli i nepokorni ljudi klevetali su Put pred mnoštvom. Pavao zato ode iz sinagoge i povede vjernike sa sobom. Počne zatim poučavati u školi nekoga Tirana.

¹⁰ To je trajalo dvije godine, dok svi azijski žitelji, i židovi i Grci, nisu čuli Božju riječ.

¹¹ Bog je Pavlu dao moć da čini neobična čudesa.

¹² Ljudi su na bolesnike stavljali rupce ili rublje koje se doticalo Pavlove kože, a njihovi su bolesti nestajale i zlodusi su izlazili iz njih.

¹³ Zato su neki židovi koji su putovali od mjesta do mjesta istjerujući zloduhe pokušali zazvati ime Gospodina Isusa. Govorili su: 'Izlazite! Zaklinjem vas Isusom kojega Pavao propovijeda!'

¹⁴ Činila su to sedmorica sinova židovskoga velikog svećenika Skeve.

¹⁵ Ali zloduh im odgovori: 'Isusa i Pavla poznajem, ali tko ste vi?'

¹⁶ I čovjek kojega je opsjedao nasrne na njih te ih tako silovito nadjača da su goli i izranjeni pobjegli doma.

¹⁷ Za to su doznali svi žitelji Efeza, i židovi i Grci. Obuzme ih strah te počnu veličati ime Gospodina Isusa.

¹⁸ Mnogi koji su postali vjernicima ispovijedali su svoja zla djela.

¹⁹ Bilo ih je mnogo koji su se bavili čarobnjaštvom. Oni donesu knjige koje su uporabljali za to i pred svima ih spale. Procijenjeno je da je spaljeno knjiga u vrijednosti pedeset tisuća srebrnjaka.^[b]

²⁰ Tako se Gospodnja riječ širila i jačala.

Pobuna u Efezu

²¹ Zatim Pavao nakani vratiti se u Jeruzalem preko Makedonije i Ahaje. 'Nakon toga će valjati da odem i u Rim

²² Pošalje u Makedoniju dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja i Erasta, a on se još neko vrijeme zadrži u Maloj Aziji.

²³ Ali u to vrijeme u Efezu nastane velika pobuna protiv Puta.

²⁴ Potaknuo ju je neki srebrnar Demetrije koji je mnogo zarađivao izrađujući Artemidine hramiće od srebra. Mnogi su obrtnici na tomu zarađivali.

²⁵ On okupi sve obrtnike koji su se time bavili i reče im:'Ljudi, znate da naše blagostanje ovisi o ovomu poslu.

²⁶ A vidite i čujete da je taj Pavao, ne samo u Efezu nego i u svoj Maloj Aziji, pobunio veliko mnoštvo tvrdeći da bogovi načinjeni rukama nisu bogovi.

²⁷ Ne govorim, dakako, samo o tomu da će naš posao doći na zao glas. Brinem se i da će obezvrijediti hram naše velike božice Artemide te da će nestati veličanstva te velike božice koju štuje cijela Mala Azija i sav svijet!'

²⁸ Oni se na to razgnjeve i poviču: 'Velika je efeška Artemida!'

²⁹ Sav se grad uzbuni. Složno jurnu prema kazalištu vukući za sobom Pavlove suputnike, Makedonce Gaja i Aristarha.

³⁰ Pavao htjede ući među narod, ali mu vjernici ne dopuste.

³¹ Neki njegovi prijatelji, dužnosnici u tom kraju, pošalju mu poruku moleći ga da se ne izlaže pogibelji ulazeći u kazalište.

³² Unutra su svi vikali: jedni jedno, drugi drugo. Vladala je opća zbrka pa mnogi nisu ni znali zašto su ondje.

³³ Svjetina izgura naprijed nekog Aleksandra jer su ga židovi onamo gurali. On podigne ruku i pokuša se obratiti narodu.

³⁴ Ali kad su shvatili da je židov, opet jednoglasno udare vikati dvije ure: 'Velika je efeška Artemida! Velika je efeška Artemida!'

³⁵ Na koncu gradski poglavar umiri svjetinu i reče: 'Efežani! Svatko zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide, koje nam je kip pao s neba.

³⁶ To je neporecivo. Umirite se stoga. Ne činite ništa nepromišljeno!

³⁷ Doveli ste ovamo te ljude, a niti su ukrali što iz hrama niti su hulili našu božicu.

³⁸ Imaju li pak Demetrije i obrtnici protiv njih kakvu tužbu, sudovi zasjedaju, a tu su i suci. Neka podnesu tužbu!

³⁹ Ima li još kakvih pritužbi, neka se riješe zakonitim putem.

⁴⁰ Bojim se da će nas ovako rimska vlada optužiti za pobunu jer za sav ovaj metež nema nikakva opravdanog razloga.'

⁴¹ Zatim raspusti skup.

Pavao u Makedoniji i Grčkoj

20 Kad je sva strka prošla, Pavao pošalje po vjernike.^[c] Ohrabri ih, pozdravi se s njima i otputuje u Makedoniju.

² Putem je hrabrio braću u mjestima kuda je prolazio. Stigne tako u Grčku

³ i ostane ondje tri mjeseca. Baš kad se spremao otploviti natrag u Siriju, dozna da su mu židovi postavili zasjedu pa se odluči vratiti preko Makedonije.

⁴ Pratili su ga Pirov sin Sopater iz Bereje, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj iz Derbe, Timotej i Azijci Tihik i Trofim.

⁵ Otišli su prije nas i sačekali nas u Troadi.

⁶ A mi smo poslije Blagdana beskvasnih kruhova krenuli brodom iz Filipa i za pet dana stigli k njima u Troadu, gdje smo ostali sedam dana.

Pavao u Troadi

⁷ Prvoga dana u tjednu sastali smo se da lomimo kruh.^[d] Pavao je propovijedao. Kako je sutradan kanio otputovati, govorio je sve do ponoći.

⁸ U sobi na katu gdje smo se okupili bilo je mnogo svjetiljki.

⁹ Na prozoru je sjedio mladić Eutih. Kako je Pavao dugo govorio, on duboko zaspi i svladan snom padne s trećega kata na zemlju. Kad su ga podignuli, bio je mrtav.

¹⁰ Pavao siđe, legne na dječaka i zagrli ga. 'Ne uznemirujte se!' reče. 'živ je!'

¹¹ Popne se zatim na kat, razlomi kruh i blaguje s njima. Zatim je govorio još dugo, sve do svanuća. Onda otputuje.

¹² A mladića su odveli živa, neizmjerno utješeni.

Pavao susreće efeške starješine

¹³ Mi smo prije Pavla krenuli lađom u As. On je tamo trebao doći pješice, a dalje smo ga trebali povesti.

¹⁴ Kad nam se u Asu pridružio, skupa smo otplovili u Mitilenu.

¹⁵ Onande smo sutradan projedrili nadomak Hija, dan poslije krenuli u Sam te sutradan stigli u Milet.

¹⁶ Pavao je, naime, odlučio izbjegnuti Efez da se ne zadrži u Maloj Aziji. žurio se da, ako bude mogao, stigne u Jeruzalem do Pedesetnice.

¹⁷ Ali iz Mileta pošalje u Efez po crkvene starješine.

¹⁸ Kad su došli, reče im: 'Znate kako sam postupao od prvog dana kad sam nogom kročio u Malu Aziju.

¹⁹ Služio sam Gospodinu ponizno, u suzama i kušnjama koje su me snašle zbog židovskih urota.

²⁰ Ipak se nikada nisam sustezao propovijedati, u javnosti ili po kućama, sve što bi vam moglo biti korisno.

²¹ Upozoravao sam i židove i pogane da se odvrate od grijeha i obrate Bogu te da povjeruju u našega Gospodina Isusa.

²² Sada idem u Jeruzalem, neodoljivo vođen Svetim Duhom, ne znajući što me čeka,

²³ osim što mi Sveti Duh u svakome gradu potvrđuje da me čekaju tamnica i nevolje.

²⁴ Ali nije mi stalo hoću li živjeti ili ne, već hoću li dovršiti svoju trku, djelo koje sam primio od Gospodina Isusa: svjedočiti o Radosnoj vijesti i Božjoj milosti.

²⁵ Sada znam da me vi, kojima sam propovijedao o Kraljevstvu, nećete više vidjeti.

²⁶ Zato vam danas jasno kažem: čist sam od krvi svih vas. Nisam kriv propadne li tko od vas

²⁷ jer se nisam sustezao navijestiti vam u potpunosti Božju nakanu.

²⁸ Pazite na sebe i na Božje stado - na njegovu Crkvu otkupljenu njegovom krvlju, u kojoj vas je Sveti Duh postavio za starješine.

²⁹ Znam da će se, kad odem, među vas uvući okrutni vuci koji ne štede stada.

³⁰ Čak će i neki od nas neki iskrivljavati učenje ne bi li odvukli učenike za sobom.

³¹ Zato bdijte! Ne zaboravite da sam tri godine bio s vama i danonoćno vas bez prestanka opominjao lijući suze.

³² A sada vas povjeravam Bogu i Riječi njegove milosti, koja vas može izgraditi i dati vam baštinu kao i svima posvećenima.

³³ Nikada nisam želio tuđe srebro, zlato ili odjeću.

³⁴ Znate da sam vlastitim rukama radio za svoje potrebe i potrebe svojih pratitelja.

³⁵ U svemu sam vam bio primjerom kako se treba truditi, pomagati nevoljnima i pamtiti riječi Gospodina Isusa: "Blaženije je davati nego primati.''

³⁶ Kad je to rekao, klekne i pomoli se s njima.

³⁷ Glasno su plakali, grlili Pavla i cjelivali ga

³⁸ ražalošćeni posebice što je rekao da ga nikada više neće vidjeti. Zatim ga isprate na lađu.

Pavlovo putovanje u Jeruzalem

21 Pošto smo se od njih oprostili, otplovili smo jedrenjakom do otoka Kosa, a sutradan do Roa, pa u Pataru.

² Ondje smo se ukrcali na lađu za sirijsku pokrajinu Feniciju.

³ Kad smo ugledali Cipar, prošli smo pokraj njega s desne strane jedreći prema Siriji. Pristali smo u Tiru da lađa iskrca teret.

⁴ Sišli smo na kopno te ondje našli vjernike.^[e] Kako im je Sveti Duh otkrio^[f] da će Pavao u Jeruzalemu imati nevolja, rekli su mu da ne ide onamo.

⁵ Ali kad je prošlo tjedan dana, ipak smo otputovali. Oni su nas svi ispratili do izvan grada, skupa sa ženama i djecom. Na obali smo kleknuli i pomolili se.

⁶ Pozdravili smo se i ukrcali na lađu, a oni su se vratili doma.

⁷ Otplovili smo tako iz Tira u Ptolemaidu. Pozdravili smo ondje braću i ostali s njima jedan dan.

⁸ Zatim smo otišli u Cezareju i boravili u domu Filipa evanđelista, jednoga od sedmorice koji su dijelili hranu.

⁹ On je imao četiri neudane kćeri koje su imale dar prorokovanja.

¹⁰ Kad smo ondje bili već nekoliko dana, dođe neki Agab koji je također imao dar prorokovanja,

¹¹ uzme Pavlov pojas te njime sebi zaveže noge i ruke. 'Ovo govori Sveti Duh

¹² Kad smo to čuli, i mi koji smo s njime putovali i mještani počnemo preklinjati Pavla da ne ide u Jeruzalem.

¹³ Ali on reče: 'Što plačete? Slamate mi srce! Spreman sam ne samo da me svežu nego i umrijeti za Gospodina Isusa.'

¹⁴ Kad je bilo jasno da se ne daje nagovoriti, odustali smo i rekli: 'Neka bude volja Gospodnja!'

Pavao stiže u Jeruzalem

¹⁵ Ubrzo nakon toga spremili smo se i otišli u Jeruzalem.

¹⁶ Neki vjernici iz Cezareje koji su pošli s nama odvedu nas nekome Mnasonu s Cipra, jednomu od prvih učenika, da ondje odsjednemo.

¹⁷ Svi su nas vjernici u Jeruzalemu srdačno dočekali.

¹⁸ Sutradan Pavao pođe s nama k Jakovu. Ondje su bili i svi starješine jeruzalemske Crkve.

¹⁹ On ih pozdravi te im podrobno izloži što je Bog učinio među poganima kroz njegovu službu.

²⁰ Kad su to čuli, dadu slavu Bogu. Zatim mu rekoše: 'Dragi brate, deseci tisuća židova također su povjerovali. Oni se revno drže Mojsijeva zakona,

²¹ a za tebe su im rekli da židove koje žive među poganima učiš da ne poštuju Mojsijev zakon. Kažu da ih poučavaš da ne obrezuju djecu i da se ne drže židovskih običaja.

²² Što da učinimo? Sigurno će čuti da si došao.

²³ Učini zato kako ti kažemo. Među nama su četvorica koji su se zavjetovali i sad se spremaju obrijati glavu.

²⁴ Idi s njima u Hram i pridruži im se u obredu posvećenja te plati da im obriju glave. Tako će svi znati da su te glasine lažne, da si na pravome putu i da poštuješ židovski Zakon.

²⁵ A glede pogana koji su povjerovali, od njih tražimo što smo im napisali u pismu: da ne jedu meso žrtvovano idolima, krv ni meso udavljenih životinja te da se klone bluda.'

Pavlovo uhićenje

²⁶ Pavao dakle pristane na njihov zahtjev te sljedećeg dana obavi s njima obred očišćenja te ode u Hram. Ondje oglasi da je njihov zavjet istekao i da će za svakoga od njih prinijeti žrtvu.

²⁷ Upravo se navršavalo sedam dana kad neki židovi iz Male Azije opaze Pavla u Hramu i podjare narod protiv njega. Ščepaju ga

²⁸ vičući: 'Izraelci! U pomoć! Evo čovjeka koji poučava protiv naroda, protiv našega Zakona i protiv Hrama! Čak ga je oskvrnuo dovodeći Grke u njega!'

²⁹ Prije su, naime, u gradu s njime vidjeli Trofima iz Efeza pa su mislili da je Pavao njega doveo u Hram.

³⁰ Sav se grad uzbuni te nastane metež. Ščepaju Pavla i odvuku ga iz Hrama te odmah zatvore za njim vrata.

³¹ Dok su ga nastojali ubiti, zapovjedniku rimske čete dojave da je u Jeruzalemu pobuna.

³² On odmah s vojnicima i stotnicima potrči prema pobunjenicima. Kad je svjetina vidjela zapovjednika s vojnicima, prestanu udarati Pavla.

³³ Zapovjednik priđe, uhiti ga i zapovjedi da ga okuju dvostrukim lancima. Onda počne ispitivati tko je on i što je učinio.

³⁴ Iz svjetine su jedni vikali jedno, a drugi drugo. Zbog graje nije mogao pouzdano saznati razlog pa zato Pavla povede u vojarnu.

³⁵ Kad su došli do stuba, svjetina se tako razjarila da su ga vojnici morali nositi kako bi ga zaštitili.

³⁶ Mnoštvo je išlo za njima i vikalo: 'Smakni ga!'

Pavao propovijeda mnoštvu

³⁷ Na ulazu u vojarnu Pavao reče zapovjedniku: 'Smijem li što reći?''Zar ti znaš grčki?' upita ga ovaj iznenađeno.

³⁸ 'Ti dakle nisi onaj Egipćanin koji je nedavno digao pobunu i poveo u pustinju četiri tisuće razbojnika?'

³⁹ 'Nisam

⁴⁰ Zapovjednik mu dopusti. Pavao stane na stube i mahne rukom narodu. Nastane velika tišina. Prozbori im na hebrejskome.

22 'Braćo i oci,' reče Pavao, 'poslušajte što ću reći u svoju obranu.'

² Kad su čuli da govori na njihovu vlastitome, hebrejskom jeziku, još su više utihnuli.

³ 'židov sam, rođen u Tarzu u Ciliciji, ali odrastao ovdje u Jeruzalemu uz Gamaliela. Do njegovih sam nogu odgajan da u svemu poštujem Zakon naših otaca. Gorljivo sam se trudio za Boga, kao i vi danas.

⁴ Progonio sam nasmrt sljedbenike Puta, okivao ih te i muškarce i žene bacao u tamnicu.

⁵ O tomu mogu posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješine. Od njih sam za židovsku braću u Damasku dobio pisma s ovlaštenjem da i kršćane koji su ondje dovedem okovane u Jeruzalem da se kazne.

⁶ Dok sam putovao cestom prema Damasku, oko podneva me s neba odjednom obasjala jaka svjetlost.

⁷ Srušio sam se na tlo. Čuo sam glas koji mi je rekao: "Savle, Savle! Zašto me progoniš?'

⁸ "Tko si ti, Gospodine?' upitao sam. "Ja sam Isus Nazarećanin kojega ti progoniš

⁹ Ljudi koji su bili sa mnom vidjeli su svjetlost, ali nisu čuli glas.

¹⁰ Rekao sam: "Što mi je činiti, Gospodine?' A Gospodin mi odgovori: "Pođi u Damask. Ondje će ti se reći što da činiš.'

¹¹ Od jake sam svjetlosti oslijepio pa su me moji pratitelji morali za ruku odvesti u Damask.

¹² Ondje mi je došao neki Ananija, pobožan čovjek koji je poštivao Zakon i bio na dobru glasu među židovima u Damasku.

¹³ On mi priđe i reče: "Brate Savle, progledaj!' I istog časa sam ga mogao vidjeti.

¹⁴ Reče mi zatim: "Bog naših predaka odabrao te je da spoznaš njegovu volju, da vidiš Pravednika i da mu čuješ glas.

¹⁵ Pred svima ćeš o njemu svjedočiti o tomu što si vidio i čuo.

¹⁶ Što čekaš? Ustani, krsti se i operi se od grijeha prizivajući njegovo ime.'

¹⁷ Po povratku u Jeruzalem jednog sam se dana molio u Hramu i pao u zanos.

¹⁸ Vidio sam Isusa kako mi govori: "Brzo otiđi iz Jeruzalema jer ti ljudi ovdje neće vjerovati kad im budeš svjedočio o meni!'

¹⁹ "Ali, Gospodine,' rekao sam, "pa znaju da sam one koji u tebe vjeruju bacao u tamnice i bičevao po sinagogama.

²⁰ A kad su ubili Stjepana, stajao sam ondje odobravajući. Čuvao sam ogrtače onima koji su ga kamenovali.'

²¹ Ali Gospodin mi reče: "Idi iz Jeruzalema jer te šaljem daleko, k poganima!''

²² Mnoštvo je slušalo sve dok Pavao nije izgovorio tu riječ. Nato složno poviču: 'Zbrišite ga s lica Zemlje! Nije pravo da takav živi!'

²³ Vikali su, bacali sa sebe ogrtače i vitlali prašinu u zrak.

Pavao otkriva da je rimski građanin

²⁴ Zapovjednik zato uvede Pavla u vojarnu i zapovjedi da ga izbičuju kako bi priznao zločin. Htio je znati zašto mnoštvo tako viče na njega.

²⁵ Kad su ga zavezali remenjem da ga bičuju, Pavao upita stotnika koji je bio ondje: 'Zar smijete bičevati rimskoga građanina, a ni sudili mu niste?'

²⁶ Stotnik nato ode zapovjedniku i reče: 'Što radiš? Taj je čovjek rimski građanin!'

²⁷ Zapovjednik ode k Pavlu i upita: 'Jesi li ti Rimljanin?''Jesam

²⁸ 'I ja sam

²⁹ Svi vojnici koji su ga trebali ispitivati odmah odstupe od njega. Zapovjednik se prestrašio doznavši da je Pavao Rimljanin jer ga je on okovao.

Pavao pred Velikim vijećem

³⁰ Sutradan zapovjednik skine Pavlu okove te zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i Vijeće. Htio je doznati za što ga židovi optužuju. Zato ga izvede pred njih.